Sandžak: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 49: | Redak 49: | ||
Represiju su trpili i s druge strane. Ostala su sjećanja na pogrome Titovih horda, koje su ne samo ubijale ljude, Bošnjake i Hrvate, nego čak rušili i povijesne zgrade, da bi na njihovom mjestu gradile zdanja ''nove arhitekture''. Preko 1000 istaknutih građana je pogubljeno u Novom Pazaru i blizini, samo nakon presude koju je izrekao 19. siječnja 1945. prijeki komunistički sud.<ref name="HIC-21012008">[http://www.hic.hr/politika-Petric-arhiv04.htm HIC] Domagoj Ante Petrić: Rusija, Kina i Indija podržavaju opasnu teoriju na Balkanu. Revizionizam kao ideologija mržnje'', 21. svibnja 2008. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)</ref> |
Represiju su trpili i s druge strane. Ostala su sjećanja na pogrome Titovih horda, koje su ne samo ubijale ljude, Bošnjake i Hrvate, nego čak rušili i povijesne zgrade, da bi na njihovom mjestu gradile zdanja ''nove arhitekture''. Preko 1000 istaknutih građana je pogubljeno u Novom Pazaru i blizini, samo nakon presude koju je izrekao 19. siječnja 1945. prijeki komunistički sud.<ref name="HIC-21012008">[http://www.hic.hr/politika-Petric-arhiv04.htm HIC] Domagoj Ante Petrić: Rusija, Kina i Indija podržavaju opasnu teoriju na Balkanu. Revizionizam kao ideologija mržnje'', 21. svibnja 2008. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)</ref> |
||
Od uspostavljanja republičkih granica [[1945]]. godine, Sandžak je podijeljen između Srbije i Crne Gore. Sandžak, sa svojih 8.600 četvornih kilometara područja na kojem je nastanjeno nešto manje od 500.000 ljudi, a djelomično je potpalo pod Srbiju, djelomično pod Crnu Goru.<ref name="HIC-21012008"/> Kao neminovna posljedica jugoslavenskog federalizma, Sandžak je počeo gubiti koheziju jedinstvenog prostora. Južni i sjeverni dijelovi regije su počeli, nakon 1945. godine, gravitirati prema vlastitim republičkim centrima u gospodarskom, prometnom i političkom smislu. |
Od uspostavljanja republičkih granica [[1945]]. godine, Sandžak je podijeljen između Srbije i Crne Gore. Sandžak, sa svojih 8.600 četvornih kilometara područja na kojem je nastanjeno nešto manje od 500.000 ljudi, a djelomično je potpalo pod Srbiju, djelomično pod Crnu Goru.<ref name="HIC-21012008"/> Kao neminovna posljedica jugoslavenskog federalizma, Sandžak je počeo gubiti koheziju jedinstvenog prostora. Južni i sjeverni dijelovi regije su počeli, nakon 1945. godine, gravitirati prema vlastitim republičkim centrima u gospodarskom, prometnom i političkom smislu. |
||
21. listopada 1991. srbijanska vlada odbila je dopustiti Muslimanima održavanje referenduma o budućnosti Sandžaka, prijeteći organizatorima uhićenjem. 29. listopada 1991. Osamdeset posto birača odazvalo se [[Referendum za autonomiju Sandžaka|referendumu za autonomiju Sandžaka]] kojeg su organizirali Muslimani kao većinski narod u toj regiji, a 90 posto glasovalo za autonomiju.<ref name="spomenar30">[http://www.hic.hr/ZZ-spomenar30.htm HIC] ''Hrvatski spomenar'' (pristupljeno 18. prosinca 2017.)</ref> |
|||
| ⚫ | Ciljevi muslimana ove regije su autonomija ili čak nezavisnost. Prisutnost prerušenih arapskih |
||
Nakon pogoršanja odnosa između Srbije i Crne Gore u [[Savezna Republika Jugoslavija|SRJ]], što se nastavilo i u Državnoj Zajednici [[Srbija i Crna Gora]], administrativna linija koja prolazi sredinom Sandžaka je dobila sve odlike međudržavne granice. Raspadom Državne Zajednice Srbija i Crna Gora ovaj proces je službeno okončan. |
|||
| ⚫ | Ciljevi muslimana ove regije su autonomija ili čak nezavisnost. Državni vrh Srbije protivi se i autonomiji. Prisutnost prerušenih arapskih ekstremista već je dokazana, ali oni u stvari koriste posebnosti muslimana te regije, koji ne žele kompromise jer je njihova vovijest označena tuđom represijom. Režimska policija ubila je na Sandžaku nakon niza oružanih sukoba jednog vahabita, čija je smrt obznanila širokoj javnosti snagu sandžačkog pokreta. Muftija poglavar Islamske zajednice Srbije tvrdi da je u Sandžaku narod okupljen oko njega, što je daleko od istine, jer ogromna većina puka muslimanske vjere odbija njegovu pro-beogradsku politiku, te slijedi reis-ul-ulemu Cerića kao svog istinskoga vođu. Snažan je osjećaj pripadnosti bošnjačkom etničkome korpusu.<ref name="HIC-21012008"/> |
||
== Vidi i == |
== Vidi i == |
||
Inačica od 18. prosinca 2017. u 03:48
Ovo je glavno značenje pojma Sandžak. Za druga značenja pogledajte Sandžak (razdvojba).
Sandžak je zemljopisno područje administrativno podjeljeno između Srbije i Crne Gore. Šest sandžačkih općina pripadaju Srbiji (Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš, Priboj), a pet pripadaju Crnoj Gori (Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Plav i Rožaje. Nerijetko se i Mojkovac spominje kao sandžačka općina.
Najveći grad u regiji je Novi Pazar s 54.604 stanovnika (2002.), a ostali veći gradovi su: Pljevlja (23.800) i Priboj (19.600). U Srbiji, općine Novi Pazar i Tutin su dio Raškog okruga, a općine Sjenica, Prijepolje, Nova Varoš i Priboj su dio Zlatiborskog okruga.
Etničke skupine
Više od polovice stanovništva Sandžaka čine Bošnjaci i Muslimani, a ostatak Srbi, Crnogorci i ostali. U Sandžaku živi i manji broj Albanaca, Roma i drugih.
U općinama Novi Pazar, Tutin, Sjenica, Plav i Rožaje većinu stanovništva čine Bošnjaci. U općinama Priboj, Prijepolje, Nova Varoš i Pljevlja (i Mojkovac) većinsko stanovništvo su Srbi. Crnogorske općine Bijelo Polje i Berane su etnički mješovite sa relativnom srpskom većinom.
Sandžak, ukupno:
- Bošnjaci = 178.469 (45,38%)
- Srbi = 151.019 (38,41%)
- Crnogorci = 27.723 (7,05%)
- Muslimani = 23.670 (6,02%)
- ostali (Albanci, Romi, itd.) = 12.342 (3,14%)
Sandžak, srpski dio:
- Bošnjaci = 134.128 (56,94%)
- Srbi = 89.396 (37,95%)
- Muslimani = 8.222 (3,49%)
- Crnogorci = 928 (0,39%)
- ostali = 2.893 (1,23%)
Sandžak, crnogorski dio:
- Srbi = 61.623 (39,09%)
- Bošnjaci = 44.341 (28,13%)
- Crnogorci = 26.795 (16,99%)
- Muslimani = 15.448 (9,80%)
- ostali = 9449 (5,99%)
x) Podaci stanovništva Crne Gore su aktualizirani sa podacima popisa stanovništva iz 2003. od strane republičkog zavoda za statistiku Republike Crne Gore. Prema tome su i svi zavisni brojevi ukupnog stanovništva novo izračunani.
Povijest
U srednjem vijeku, na ovim prostorima je osnovana srpska država Raška, čije se sjedište nalazilo u gradu Rasu, nedaleko od današnjeg Novog Pazara. Za vrijeme Turskog carstva, Sandžak je bio naziv jedne od administrativno-upravnih oblasti te države, i takvih sandžaka je bilo na stotine širom Osmanskog carstva od Srednje Europe do Azije.
Na području današnjeg Sandžaka postojao je Novopazarski sandžak, administrativna jedinica Turske, čije je sjedište bio Novi Pazar. Odatle je današnji Sandžak dobio ime. Godine 1878. nakon Berlinskog kongresa Austro-Ugarska je vojno zaposjela Novopazarski sandžak, a pod osmanskom je upravom bio samo formalno. Za razliku od BiH, nije poslije pripojen Austro-Ugarskoj.
Sve do balkanskih ratova 1912. - 1913., Sandžak je činio jedinstveno-administrativnu cjelinu s upravom i kulturnim sjedištem u Novom Pazaru, pod vlašću Turskog carstva. Mirom u Bukresu 1913. godine Srbija dobiva vlast nad sjevernim dijelom Sandžaka (područje sa gradovima Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Priboj i Nova Varoš), a Crna Gora nad njegovim južnim dijelom (sa gradovima Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Plav).
Stanovništvo je trpilo državnu represiju nakon 1912. sve do 1940. U kolektivno sjećanju ostali su pokolji vojvode Koste Pečanca (1912-1940.), pa smrtonosna upadanja četa Pavle Đurišića, Đorđa Lasića i drugih u nenaoružana sela.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata je Sandžak bio kratkotrajno pripojen Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. 5. svibnja poglavnik je izdao odredbu o uključivanju Sandžaka u sastav NDH. Sandžaklije su potom svojevoljno zatražili pripojenje Hrvatskoj od Ante Pavelića, predstavka 10. svibnja, 3. srpnja 1941. godine. Rekli su da od strane Srba imaju nož pod vratom, a od Albanije prijeti poalbanizacija. Pavelić je pristao na pripojenje i prozvao sandžačke muslimane Hrvatima, kako su se sami nazvali u predstavkama. Istog mjeseca osnovano je Krilno zapovjedništvo za Sandžak sa sjedištem u Priboju. Kotarski pretstojnik kotara Priboja postao je Tajib Pašić. 23. svibnja određen je kotarski pretstojnik za Novu Varoš Hajrudin Hadžiibrahimović. 16. i 17. lipnja grad i kotar Sjenica zaposjeo je dio oružnika i uspostavljeno oružničko zapovjedništvo u Sjenici. Krilo Oružništva NDH Prijepolje zaposjelo je cijeli kotar Sjenicu i pripojilo ga već zaposjednutom dijelu Sandžaka.[1][2] No, Hitler je ubrzo to područje povratio Srbiji.[nedostaje izvor] Represiju su trpili i s druge strane. Ostala su sjećanja na pogrome Titovih horda, koje su ne samo ubijale ljude, Bošnjake i Hrvate, nego čak rušili i povijesne zgrade, da bi na njihovom mjestu gradile zdanja nove arhitekture. Preko 1000 istaknutih građana je pogubljeno u Novom Pazaru i blizini, samo nakon presude koju je izrekao 19. siječnja 1945. prijeki komunistički sud.[3]
Od uspostavljanja republičkih granica 1945. godine, Sandžak je podijeljen između Srbije i Crne Gore. Sandžak, sa svojih 8.600 četvornih kilometara područja na kojem je nastanjeno nešto manje od 500.000 ljudi, a djelomično je potpalo pod Srbiju, djelomično pod Crnu Goru.[3] Kao neminovna posljedica jugoslavenskog federalizma, Sandžak je počeo gubiti koheziju jedinstvenog prostora. Južni i sjeverni dijelovi regije su počeli, nakon 1945. godine, gravitirati prema vlastitim republičkim centrima u gospodarskom, prometnom i političkom smislu.
21. listopada 1991. srbijanska vlada odbila je dopustiti Muslimanima održavanje referenduma o budućnosti Sandžaka, prijeteći organizatorima uhićenjem. 29. listopada 1991. Osamdeset posto birača odazvalo se referendumu za autonomiju Sandžaka kojeg su organizirali Muslimani kao većinski narod u toj regiji, a 90 posto glasovalo za autonomiju.[4]
Nakon pogoršanja odnosa između Srbije i Crne Gore u SRJ, što se nastavilo i u Državnoj Zajednici Srbija i Crna Gora, administrativna linija koja prolazi sredinom Sandžaka je dobila sve odlike međudržavne granice. Raspadom Državne Zajednice Srbija i Crna Gora ovaj proces je službeno okončan.
Ciljevi muslimana ove regije su autonomija ili čak nezavisnost. Državni vrh Srbije protivi se i autonomiji. Prisutnost prerušenih arapskih ekstremista već je dokazana, ali oni u stvari koriste posebnosti muslimana te regije, koji ne žele kompromise jer je njihova vovijest označena tuđom represijom. Režimska policija ubila je na Sandžaku nakon niza oružanih sukoba jednog vahabita, čija je smrt obznanila širokoj javnosti snagu sandžačkog pokreta. Muftija poglavar Islamske zajednice Srbije tvrdi da je u Sandžaku narod okupljen oko njega, što je daleko od istine, jer ogromna većina puka muslimanske vjere odbija njegovu pro-beogradsku politiku, te slijedi reis-ul-ulemu Cerića kao svog istinskoga vođu. Snažan je osjećaj pripadnosti bošnjačkom etničkome korpusu.[3]
Vidi i
Vanjske poveznice
- ↑ Izvješće Krilnog zapovjedništva za Sandžak od 25. svibnja 1941. poglavnikovom povjereniku u Sarajevu. Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu - Zbornik dokumenata - Tom I Knjiga 1 - Zločini Nezavisne Države Hrvatske 1941. - 1945. Br. dokumenta 35. Str. pdf dokumenta 95-96, Vojnoistorijski institut, Beograd 1993.
- ↑ Izvješće Zapovjedništva 4. oružničke pukovnije Zapovjedništvu hrvatskog oružništva o situaciji u Sandžaku. Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu - Zbornik dokumenata - Tom I Knjiga 1 - Zločini Nezavisne Države Hrvatske 1941. - 1945. Br. dokumenta 66. Str. pdf dokumenta 154-155, Vojnoistorijski institut, Beograd 1993.
- ↑ a b c HIC Domagoj Ante Petrić: Rusija, Kina i Indija podržavaju opasnu teoriju na Balkanu. Revizionizam kao ideologija mržnje, 21. svibnja 2008. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
- ↑ HIC Hrvatski spomenar (pristupljeno 18. prosinca 2017.)