Eduard Buchner: razlika između inačica
m →top: ispravak |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Eduard Buchner (Nobel 1907).png|mini|'''Eduard Buchner''']] |
[[Datoteka:Eduard Buchner (Nobel 1907).png|mini|'''Eduard Buchner''']] |
||
'''Eduard Buchner''' ([[München]], [[20. svibnja]] [[1860]]. |
'''Eduard Buchner''' ([[München]], [[20. svibnja]] [[1860]]. – [[Focşani]], [[Rumunjska]], [[13. kolovoza]] [[1917]].), [[Njemačka|njemački]] [[kemija|kemičar]], dobitnik [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelove nagrade za kemiju]] [[1907.]] za istraživanje [[fermentacija|fermentacije]]. |
||
Rođen je u [[München]]u. Započeo je studirati kemiju u Kemijskom laboratoriju [[Richard August Carl Emil Erlenmeyer|Richarda Erlenmeyera]]. Oko [[1884.]] započinje zajednički rad na kemiji |
Rođen je u [[München]]u. Započeo je studirati kemiju u Kemijskom laboratoriju [[Richard August Carl Emil Erlenmeyer|Richarda Erlenmeyera]]. Oko [[1884.]] započinje zajednički rad na kemiji s budućim nobelovcem [[Adolf von Baeyer|Adolfom von Baeyerom]], a na [[botanika|botanici]] s [[Karl Wilhelm von Nägeli|von Nägelijem]]. Oko [[1885.]] radi pod nadzorom svoga brata i tada se pojavio njegov prvi rad o utjecaju kisika na fermentaciju. Nakon jednog razdoblja rada kod [[Otto Fischer|Otta Fischera]] u [[Erlangen]]u obranio je [[1888.]] doktorsku tezu u [[München]]u. Postaje docent kod Adolfa fon Baeyera. Tu je dobio i pomoć u opremi malug laboratorija za fermentaciju i [[1893.]] započinje s prvim eksperimentima na fermentaciji, odnosno na sadržaju ćelija [[kvasac|kvasca]]. Međutim, savjet laboratorija je bio mišljenja da je to uzaludan posao, jer su dotad ćelije kvasca i njihovo mljevenje bili dugo dobro proučavani. Smatrali su da se tu nema što istraživati. Zbog toga napušta ta istraživanja sljedeće tri godine. Dolazi u [[Kiel]] [[1893.]], gdje postaje profesor [[1895.]] Tijekom [[1896.]] radi u [[Tübingen]]u, a tijekom ljetnih praznika obnavlja u [[München]]u rad na sadržaju ćelija kvasca. Tu mu je brat bio u upravnom odboru, tako da je dobio sredstva potrebna za istraživanje. Konačno [[9. siječnja]] [[1897.]] objavljuje rad ''"O alkoholnoj fermentaciji bez ćelija kvasca"''. Njegovi eksperimenti postaju značajni i od [[1898.]] radi u [[Berlin]]u. Radovi na fermentaciji postaju jako bitni za industriju šećera. |
||
Godine [[1907.]] je dobio [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]] za istraživanja [[fermentacija|fermentacije]]. |
Godine [[1907.]] je dobio [[Nobelova nagrada za kemiju|Nobelovu nagradu za kemiju]] za istraživanja [[fermentacija|fermentacije]]. |
||
Inačica od 30. kolovoza 2018. u 20:26
.png)
Eduard Buchner (München, 20. svibnja 1860. – Focşani, Rumunjska, 13. kolovoza 1917.), njemački kemičar, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1907. za istraživanje fermentacije.
Rođen je u Münchenu. Započeo je studirati kemiju u Kemijskom laboratoriju Richarda Erlenmeyera. Oko 1884. započinje zajednički rad na kemiji s budućim nobelovcem Adolfom von Baeyerom, a na botanici s von Nägelijem. Oko 1885. radi pod nadzorom svoga brata i tada se pojavio njegov prvi rad o utjecaju kisika na fermentaciju. Nakon jednog razdoblja rada kod Otta Fischera u Erlangenu obranio je 1888. doktorsku tezu u Münchenu. Postaje docent kod Adolfa fon Baeyera. Tu je dobio i pomoć u opremi malug laboratorija za fermentaciju i 1893. započinje s prvim eksperimentima na fermentaciji, odnosno na sadržaju ćelija kvasca. Međutim, savjet laboratorija je bio mišljenja da je to uzaludan posao, jer su dotad ćelije kvasca i njihovo mljevenje bili dugo dobro proučavani. Smatrali su da se tu nema što istraživati. Zbog toga napušta ta istraživanja sljedeće tri godine. Dolazi u Kiel 1893., gdje postaje profesor 1895. Tijekom 1896. radi u Tübingenu, a tijekom ljetnih praznika obnavlja u Münchenu rad na sadržaju ćelija kvasca. Tu mu je brat bio u upravnom odboru, tako da je dobio sredstva potrebna za istraživanje. Konačno 9. siječnja 1897. objavljuje rad "O alkoholnoj fermentaciji bez ćelija kvasca". Njegovi eksperimenti postaju značajni i od 1898. radi u Berlinu. Radovi na fermentaciji postaju jako bitni za industriju šećera.
Godine 1907. je dobio Nobelovu nagradu za kemiju za istraživanja fermentacije.
Tijekom Prvog svjetskog rata bio je major u bolnici u Rumunjskoj. Ranjen je 3. kolovoza 1917. i umro je od rana devet dana kasnije.