Ivan Rupert Gusić: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 2: Redak 2:
'''Ivan Rupert Gusić''' ''(Guszich)'' ([[Vivodina]], [[23. prosinca]], [[1761.]] – [[Zagreb]], [[31. srpnja]], [[1821]].) [[Hrvati|hrvatski]] ([[kajkavsko narječje|kajkavski]]) je pisac, prevoditelj, svećenik i redovnik.
'''Ivan Rupert Gusić''' ''(Guszich)'' ([[Vivodina]], [[23. prosinca]], [[1761.]] – [[Zagreb]], [[31. srpnja]], [[1821]].) [[Hrvati|hrvatski]] ([[kajkavsko narječje|kajkavski]]) je pisac, prevoditelj, svećenik i redovnik.


Gusić rodio se je u [[Vivodina|Vivodini]], neznano kada. U [[Benediktinci|Benediktinskom redu]] je dobio ime Rupert, a obiteljsko ime je Ivan, koje je dobio na krštenju. Pohađao je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u [[Zagreb|Zagrebu]] koju je završio 1794. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 904</ref> Iz benediktinskoga reda je prešao u svjetovne svećenike [[zagrebačka nadbiskupija|zagrebačke biskupije]]. Bio je duhovni pomoćnik Jurja Ožegovića u [[Plešivica|Plešivici]] od [[27. kolovoza]], [[1801]]. do [[22. svibnja]], [[1802]], Petra Skledara u [[Martinska Ves (Vrbovec)|Martinskoj Vesi]] kod [[Vrbovec|Vrbovca]] i Franje Stulića u [[Sveta Nedelja (Zagrebačka županija)|Svetoj Nedelji]] od [[veljača|veljače]] do [[svibanj|svibnja]], [[1803]]. [[1820]]. godine je bio upravitelj župe u Vivodini. Umro je u domu za nemoćne svećenike u Zagrebu.
Gusić rodio se je u [[Vivodina|Vivodini]]. Otac mu je bio Ivan Gusić st., a majka Ana. U [[Benediktinci|Benediktinskom redu]] je dobio ime Rupert, a obiteljsko ime je Ivan, koje je dobio na krštenju. Pohađao je [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u [[Zagreb|Zagrebu]] koju je završio 1794. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 904</ref> Iz benediktinskoga reda je prešao u svjetovne svećenike [[zagrebačka nadbiskupija|zagrebačke biskupije]]. Bio je duhovni pomoćnik Jurja Ožegovića u [[Plešivica|Plešivici]] od [[27. kolovoza]], [[1801]]. do [[22. svibnja]], [[1802]], Petra Skledara u [[Martinska Ves (Vrbovec)|Martinskoj Vesi]] kod [[Vrbovec|Vrbovca]] i Franje Stulića u [[Sveta Nedelja (Zagrebačka županija)|Svetoj Nedelji]] od [[veljača|veljače]] do [[svibanj|svibnja]], [[1803]]. [[1820]]. godine je bio upravitelj župe u Vivodini. Umro je u domu za nemoćne svećenike u Zagrebu.


[[Maksimilijan Vrhovac]], zagrebački biskup ga je zamolio za prevođenje Biblije na kajkavski. U planu su već radili [[Antun Vranić]], [[Ivan Nepomuk Labaš]], [[Stjepan Korolija]] i [[Ivan Krstitelj Birling]]. Pomagao je i plan [[Tomaš Mikloušić]]. Gusić je prevodio prvi kajkavski evanđelistar: ''Evangelium Ieshusha Krisztusha,'' koj je Gusić načinio prema latinskome predlošku usklađenog evanđelja ''Evangelium Jesu Christi syntattomeno e qualtuor evangelis.'' Prevodio je i [[Djela apostolska]] ''(Chini apostolzki)'' s dvjema [[Poslanica Rimljanima|poslanicama Rimljanima]] i [[Poslanica Korinćanima|Korinćanima]] [[Sveti Pavao|Svetog Pavla]], te Otkrivenje ''(Ochituvanye szv. Ivana apoztola).''
[[Maksimilijan Vrhovac]], zagrebački biskup ga je zamolio za prevođenje Biblije na kajkavski. U planu su već radili [[Antun Vranić]], [[Ivan Nepomuk Labaš]], [[Stjepan Korolija]] i [[Ivan Krstitelj Birling]]. Pomagao je i plan [[Tomaš Mikloušić]]. Gusić je prevodio prvi kajkavski evanđelistar: ''Evangelium Ieshusha Krisztusha,'' koj je Gusić načinio prema latinskome predlošku usklađenog evanđelja ''Evangelium Jesu Christi syntattomeno e qualtuor evangelis.'' Prevodio je i [[Djela apostolska]] ''(Chini apostolzki)'' s dvjema [[Poslanica Rimljanima|poslanicama Rimljanima]] i [[Poslanica Korinćanima|Korinćanima]] [[Sveti Pavao|Svetog Pavla]], te Otkrivenje ''(Ochituvanye szv. Ivana apoztola).''

Inačica od 24. svibnja 2019. u 19:14

Upis o smrti Ivana Ruperta Gusića u Matici umrlih svećenika zagrebačke biskupije.

Ivan Rupert Gusić (Guszich) (Vivodina, 23. prosinca, 1761.Zagreb, 31. srpnja, 1821.) hrvatski (kajkavski) je pisac, prevoditelj, svećenik i redovnik.

Gusić rodio se je u Vivodini. Otac mu je bio Ivan Gusić st., a majka Ana. U Benediktinskom redu je dobio ime Rupert, a obiteljsko ime je Ivan, koje je dobio na krštenju. Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1794. godine.[1] Iz benediktinskoga reda je prešao u svjetovne svećenike zagrebačke biskupije. Bio je duhovni pomoćnik Jurja Ožegovića u Plešivici od 27. kolovoza, 1801. do 22. svibnja, 1802, Petra Skledara u Martinskoj Vesi kod Vrbovca i Franje Stulića u Svetoj Nedelji od veljače do svibnja, 1803. 1820. godine je bio upravitelj župe u Vivodini. Umro je u domu za nemoćne svećenike u Zagrebu.

Maksimilijan Vrhovac, zagrebački biskup ga je zamolio za prevođenje Biblije na kajkavski. U planu su već radili Antun Vranić, Ivan Nepomuk Labaš, Stjepan Korolija i Ivan Krstitelj Birling. Pomagao je i plan Tomaš Mikloušić. Gusić je prevodio prvi kajkavski evanđelistar: Evangelium Ieshusha Krisztusha, koj je Gusić načinio prema latinskome predlošku usklađenog evanđelja Evangelium Jesu Christi syntattomeno e qualtuor evangelis. Prevodio je i Djela apostolska (Chini apostolzki) s dvjema poslanicama Rimljanima i Korinćanima Svetog Pavla, te Otkrivenje (Ochituvanye szv. Ivana apoztola).

Izvori

  1. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 904

Viri