Koine

Koine, poznatiji kao aleksandrijski dijalekt, bio je kasnoantički dijalekt starogrčkoga jezika. Naziv Koine izveden je od grčkog ἡ κοινὴ διάλεκτος [he koinè diálektos] - u prijevodu zajednički dijalekt.

Korišten je u govoru i pismu za vreme epoha helenizma, rimskoga carstva te ranog razdoblja bizantskog carstva; koine grčki je također onaj koji je korišten kao biblijski jezik - njime je pisan Novi zavjet, Septuaginta (grčki prijevod Staroga zavjeta) te mnogi ranokršćanski zapisi, sve do srednjega vijeka kada je evolvuirao u srednjevjekovni grčki jezik, a kasnije je iz istoga nastao moderni grčki jezik.

Svojedobno je grčki koine bio de facto lingua franca, a danas se koristi u liturgijskim slavljima grčke pravoslavne crkve.