Koine

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Koine, poznatiji kao aleksandrijski dijalekt, bio je kasnoantički dijalekt starogrčkoga jezika. Naziv koine izveden je od grčkog ἡ κοινὴ διάλεκτος [he koinè diálektos] – u prijevodu 'zajednički dijalekt'.

Upotrebljavan je u govoru i pismu za vrijeme epoha helenizma, rimskoga carstva te ranog razdoblja bizantskog carstva; koine grčki također je onaj koji je rabljen kao biblijski jezik njime je pisan Novi zavjet, Septuaginta (grčki prijevod Staroga zavjeta) te mnogi ranokršćanski zapisi sve do srednjega vijeka kada je evolvuirao u srednjovjekovni grčki jezik, a kasnije je iz istoga nastao moderni grčki jezik.

Svojedobno je grčki koine bio de facto lingua franca, a danas se upotrebljava u liturgijskim slavljima grčke pravoslavne crkve.