Križari: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci
ima još mnogo raditi
Redak 1: Redak 1:
{{dz}}
{{dz}}
'''Križarski ratovi''' bili su niz vjerskih ratova u zapadnoj [[Azija|Aziji]] i [[Europa|Europi]] koje je [[Katolička crkva]] podupirala, podržavala i usmjeravala između 11. i 17. stoljeća. Križarski ratovi razlikovali su se od ostalih vjerskih sukoba po tome što su ih sudionici smatrali pokajničkom vježbom koja je donijela oslobađanje. [[Povjesničar|Povjesničari]] pobijaju definiciju pojma s nekim što ga ograničavaju na oružana hodočašća u [[Jeruzalem]], a drugi uključuju sve katoličke vojne kampanje s obećanjima o duhovnoj dobrobiti, sve katoličke "svete ratove" ili one s karakterističnim vjerskim žarom. Najpoznatiji su oni koji su se borili protiv [[Musliman|muslimana]] [[Sredozemlje|istočnog Sredozemlja]] za [[Sveta Zemlja|Svetu zemlju]] između 1096. i 1271. godine. Krstaški su se ratovi također vodili od 12. stoljeća protiv [[Iber Maura|Iberskih Maura]], [[Osmansko Carstvo|Osmanskog carstva]] i iz raznih drugih ''razloga kao što su'' '''povratak svetih mjesta, želja nad zemljišnim posjedom i pljačka'''<ref>{{Citiranje časopisa|title=The Crusades: Causes & Goals|url=https://www.ancient.eu/article/1249/the-crusades-causes--goals/|accessdate=2020-02-17}}</ref> To je uključivalo borbu protiv [[Pagani|pagana]], suzbijanje krivovjerja i rješavanje sukoba između katoličkih skupina. Prema nekim povjesničarima njihova glavna svrha bila je zapravo, proširenje [[Kršćanstvo|Kršćanstva]] i broba protiv drugih [[religija]] i suprostavljanje [[Islam|Islamu]]<ref>{{Citiranje časopisa|title=The Crusades: Causes & Goals|url=https://www.ancient.eu/article/1249/the-crusades-causes--goals/|accessdate=2020-02-17}}</ref>[[Datoteka:Crusades.jpg|mini|250px|<center>[[Gustave Doré]]<br>'''''Križari'''''<center>]]
[[Datoteka:Crusades.jpg|mini|250px|<center>[[Gustave Doré]]<br>'''''Križari'''''<center>]]
'''Križari''' je naziv prvenstveno [[Srednji vijek|srednjevjekovnih]] [[Kršćani|kršćanskih]] vojnika koji su sudjelovali u [[Križarski ratovi|križarskim ratovima]] od [[11. stoljeće|11.]] do [[13. stoljeće|13. stoljeća]]. Nazvani su prema znaku [[križ]]a kojeg su nosili na vojnim odorama.<ref>[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]: [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34091 križari], pristupljeno 30. listopada 2015.</ref>. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do [[15. stoljeće|15. stoljeća]], usmjerenih širenju i nametanju [[Kršćanstvo|kršćanstva]] među [[Pogani|nekršćanskim europskim narodima]] (npr. [[Njemački viteški red]] u [[Baltčiko more|baltičkim]] i [[Istočni Slaveni|istočnoslavenskim]] zemljama), ili protiv [[Krivovjerje|krivovjeraca]] ([[albigenzi|albigenza]], [[patareni|patarena]], [[husiti|husita]] i dr.)
Nazvani su prema znaku [[križ]]a kojeg su nosili na vojnim odorama.<ref>[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]]: [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=34091 križari], pristupljeno 30. listopada 2015.</ref>. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do [[15. stoljeće|15. stoljeća]], usmjerenih širenju i nametanju [[Kršćanstvo|kršćanstva]] među [[Pogani|nekršćanskim europskim narodima]] (npr. [[Njemački viteški red]] u [[Baltčiko more|baltičkim]] i [[Istočni Slaveni|istočnoslavenskim]] zemljama), ili protiv [[Krivovjerje|krivovjeraca]] ([[albigenzi|albigenza]], [[patareni|patarena]], [[husiti|husita]] i dr.), a ukupan broj žrtava iznosio je 1,700,000.<ref>{{Citiranje novina|title=Was Obama right about the Crusades and Islamic extremism? (ANALYSIS)|url=https://www.washingtonpost.com/national/religion/was-obama-right-about-the-crusades-and-islamic-extremism-analysis/2015/02/06/3670628a-ae46-11e4-8876-460b1144cbc1_story.html|work=Washington Post|date=2015-02-06|accessdate=2020-02-17|id=0190-8286|language=en-US|last=Jay Michaelson {{!}} Religion News Service}}</ref><gallery widths="155" heights="155" caption="Križarski ratovi u umjetnosti">
Datoteka:Peter the Hermit Preaching the First Crusade.jpg|alt=Naslikan drugi križarski rat|drugi križarski
Datoteka:The Story of Mankind - The First Crusade.png|prvi križarski rat
Datoteka:Crusade of 1101 v1-fa.png|Križari 1101
Datoteka:First.Crusade.Map.jpg|mapa prvog križarskog rata
Datoteka:Ninth Crusade-es.svg|Deveti križarski rat
Datoteka:Peter the Hermit.jpg|Peter Hermit prikazuje križarske ratove
Datoteka:Map Crusader states 1135-en.svg|Mapa prikazuje krstaške ratove u Jerusalemu
Datoteka:Map Crusader states 1102-cs.svg|Mapa križara u Jerusalemu
</gallery>
{| class="wikitable"
|+Lista križarskih ratova
!Naziv
!Godina događaja
|-
|[[Prvi križarski rat]]
|'''1095–1099'''
|-
|[[Rat krstaša 1101]]
|dodatak prvoj ^
|-
|[[Drugi križarski rat]]
|'''1145–1149'''
|-
|[[Treći križarski rat]]
|'''1189–1192'''
|-
|[[Četvrti križarski rat|Četvrti križariski rat]]
|'''1201–1204'''
|-
|[[Albigenški križarski rat|Albigenski križarski rat]]
|'''1209''' - ?
|-
|[[Dječji križarski rat]]
|'''1212 - ?'''
|-
|[[Peti križarski rat]]
|'''1217–1221'''
|-
|[[Šesti križarski rat]]
|'''1228–1229'''
|-
|[[Sedmi križarski rat]]
|'''1248–1254'''
|-
|[[Osmi križarski rat]]
|'''1270 - ?'''
|-
|[[Deseti križarski rat|Deveti križarski rat]]
|'''1271–1272'''<ref>{{Citiranje časopisa|title=A list of the crusades|url=http://www.mifami.org/eLibrary/ListOfCrusades.htm|accessdate=2020-02-17}}</ref>
|}


==Povijest==
==Povijest==
Redak 17: Redak 67:
===Križarski ratovi u Europi===
===Križarski ratovi u Europi===


'''Reconquista'''
{{glavni|Rekonkvista|Husitski ratovi}}


Reconquista je rat koji je trajao od 722. godine pa sve do 1492. godine<ref>{{Citiranje časopisa|title=Reconquista {{!}} Definition, History, Significance, & Facts|url=https://www.britannica.com/event/Reconquista|accessdate=2020-02-17}}</ref>
Križarski ratovi u [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[rekonkvista]]) je imala lokalni karakter i nije dobivala pomoć izvana.


Raspad [[Kordojskog kalifata]] stvorio je priliku za [[Rekonkvista|Rekonkvistu]] početkom 1031. Kršćanske oblasti nisu imale zajednički identitet niti zajedničku povijest koja se temeljila na plemenu ili etničkoj pripadnosti. Kao rezultat toga, [[León]], [[Navara|Navarra]] i [[Katalonija]] ujedinili su se i podijelili nekoliko puta između 11. i 12. stoljeća.Do drugog križarskog rata tri su kraljevstva bila dovoljno moćna da osvoje islamski teritorij - [[Kastiljci|Kastilju]], [[Aragonija|Aragon]] i [[Portugal]]. [[Španjolci]] su 1212. pobjeđivali u Las Navas de Tolosa uz podršku 70.000 stranih boraca koji su odgovorili na propovijed [[Inocent III.|Inocenta III]]. Mnogi su se stranci napustili zbog tolerancije koju su [[Španjolci]] pokazali prema poraženim muslimanima. Rimski obred bio je nemilosrdno nametnut, a domaći kršćani bili su apsorbirani u redovni katolicizam. [104] Al-Andalus, islamska Španjolska, potpuno je potisnut 1492. kada se granadski Emirat predao. U ovom trenutku su preostali muslimanski i židovski stanovnici protjerani s poluotoka.
⚫
===Križarski ratovi u Hrvatskoj===


'''Križari protiv Heretičkih pokreta'''
{{glavni|Križarska opsada Zadra}}

Bilo je skromnih napora da se suzbije dualistička [[Kršćanstvo|kršćanska sekta]] nazvana [[Katari]] na jugu [[Francuska|Francuske]] oko 1180. godine.

[[Papa]] [[Inocent III.|Innocent III]] objavio je Albigenski [[Križarski ratovi|križarski rat]] nazvan po gradu [[Albi]], jednom od središta [[katarizma]]. To je pokazalo da je efikasnije voditi rat protiv pristaša heretika od samih heretika. Tolerantnim feudalnim gospodarima oduzeta im je zemlja. 1212. godine na Milan je izvršen pritisak zbog toleriranja katarizma. Dvije mađarske invazije na [[Bosna i Hercegovina|Bosnu]] , dom legendarnog katarskog "antipape", proglašeni su križarskim ratovima 1234. i 1241. godine. Križarski pohod prisilio je seote [[Stedingere]] na plaćanje desetine 1234. Povjesničar [[Norman Housley]] primjećuje povezanost heterodoksije i antipapalizma u Italiji. Utjehi su bili ponuđeni anti-heretičkim skupinama poput milicije [[Isusa Krista]] i Reda Blažene Djevice Marije. [[Antikršćanska križarska kriza]] opala je u 15. stoljeću, iznimke su šest neuspjelih križarskih ratova protiv religiozno radikalnih Hussitesa u Bohemiji i napadi na Waldenians u Savoyu. Oni koji bi pokušali da se protive zvaničnim učenjima crkve(Heretički pokreti), bili bi kažnjavani brutalno, najčešće mučenjem dok i ne umru.

⚫
'''Križarski ratovi u Hrvatskoj'''


Križarski ratovi u Palestini su, uglavnom, posredno utjecali na [[Srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovnu Hrvatsku]]. Neke od križarskih vojski prolazile su preko hrvatskog ozemlja.<ref>Jean Richard, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=146178 ''Križari i putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji''], Croatica Christiana Periodica, Vol.10 No.18, prosinac 1986. ([[Hrčak (portal)|Hrčak]]), pristupljeno 30. listopada 2015.</ref> Tragičan događaj se dogodio tijekom [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]], kada su križari, u suradnji s [[Mlečani]]ma, [[1202.]] godine [[Križarska opsada Zadra|osvojili i opljačkali Zadar]]. [[Hrvatsko-ugarski]] kralj [[Andrija II.]] sudjelovao je u [[Peti križarski rat|Petom križarskom ratu]], ali bez nekog većeg uspjeha. Na Hrvatsku su veći utjecaj imali križarski pohodi hrvatsko-ugarskih vladara protiv [[Crkva bosanska|bosanskih krstjana]]. U Hrvatskoj su,kao i u ostatku Europe djelovali templari i ivanovci.
Križarski ratovi u Palestini su, uglavnom, posredno utjecali na [[Srednjovjekovna hrvatska država|srednjovjekovnu Hrvatsku]]. Neke od križarskih vojski prolazile su preko hrvatskog ozemlja.<ref>Jean Richard, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=146178 ''Križari i putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji''], Croatica Christiana Periodica, Vol.10 No.18, prosinac 1986. ([[Hrčak (portal)|Hrčak]]), pristupljeno 30. listopada 2015.</ref> Tragičan događaj se dogodio tijekom [[Četvrti križarski rat|Četvrtog križarskog rata]], kada su križari, u suradnji s [[Mlečani]]ma, [[1202.]] godine [[Križarska opsada Zadra|osvojili i opljačkali Zadar]]. [[Hrvatsko-ugarski]] kralj [[Andrija II.]] sudjelovao je u [[Peti križarski rat|Petom križarskom ratu]], ali bez nekog većeg uspjeha. Na Hrvatsku su veći utjecaj imali križarski pohodi hrvatsko-ugarskih vladara protiv [[Crkva bosanska|bosanskih krstjana]]. U Hrvatskoj su,kao i u ostatku Europe djelovali templari i ivanovci.
Redak 35: Redak 91:
==Izvori==
==Izvori==
===Bilješke===
===Bilješke===
{{izvori}}
{{izvori}}{{glavni|Križarska opsada Zadra}}
<references />

===Literatura===
===Literatura===
* ''Opća i nacionalna enciklopedija'', [[Večernji list]] d.d., [[Zagreb]], 2006. {{ISBN|953-7224-11-2}}
* ''Opća i nacionalna enciklopedija'', [[Večernji list]] d.d., [[Zagreb]], 2006. {{ISBN|953-7224-11-2}}

Inačica od 17. veljače 2020. u 17:00

Ovo je glavno značenje pojma Križari. Za druga značenja pogledajte Križari (razdvojba).

Križarski ratovi bili su niz vjerskih ratova u zapadnoj Aziji i Europi koje je Katolička crkva podupirala, podržavala i usmjeravala između 11. i 17. stoljeća. Križarski ratovi razlikovali su se od ostalih vjerskih sukoba po tome što su ih sudionici smatrali pokajničkom vježbom koja je donijela oslobađanje. Povjesničari pobijaju definiciju pojma s nekim što ga ograničavaju na oružana hodočašća u Jeruzalem, a drugi uključuju sve katoličke vojne kampanje s obećanjima o duhovnoj dobrobiti, sve katoličke "svete ratove" ili one s karakterističnim vjerskim žarom. Najpoznatiji su oni koji su se borili protiv muslimana istočnog Sredozemlja za Svetu zemlju između 1096. i 1271. godine. Krstaški su se ratovi također vodili od 12. stoljeća protiv Iberskih Maura, Osmanskog carstva i iz raznih drugih razloga kao što su povratak svetih mjesta, želja nad zemljišnim posjedom i pljačka[1] To je uključivalo borbu protiv pagana, suzbijanje krivovjerja i rješavanje sukoba između katoličkih skupina. Prema nekim povjesničarima njihova glavna svrha bila je zapravo, proširenje Kršćanstva i broba protiv drugih religija i suprostavljanje Islamu[2]

Gustave Doré
Križari

Nazvani su prema znaku križa kojeg su nosili na vojnim odorama.[3]. Naziv se, također, odnosi i na sudionike vojnih pohoda od 13. do 15. stoljeća, usmjerenih širenju i nametanju kršćanstva među nekršćanskim europskim narodima (npr. Njemački viteški red u baltičkim i istočnoslavenskim zemljama), ili protiv krivovjeraca (albigenza, patarena, husita i dr.), a ukupan broj žrtava iznosio je 1,700,000.[4]

  • Križarski ratovi u umjetnosti
  • Naslikan drugi križarski rat
    drugi križarski
  • prvi križarski rat
    prvi križarski rat
  • Križari 1101
    Križari 1101
  • mapa prvog križarskog rata
    mapa prvog križarskog rata
  • Deveti križarski rat
    Deveti križarski rat
  • Peter Hermit prikazuje križarske ratove
    Peter Hermit prikazuje križarske ratove
  • Mapa prikazuje krstaške ratove u Jerusalemu
    Mapa prikazuje krstaške ratove u Jerusalemu
  • Mapa križara u Jerusalemu
    Mapa križara u Jerusalemu
Lista križarskih ratova
Naziv Godina događaja
Prvi križarski rat 1095–1099
Rat krstaša 1101 dodatak prvoj ^
Drugi križarski rat 1145–1149
Treći križarski rat 1189–1192
Četvrti križariski rat 1201–1204
Albigenski križarski rat 1209 - ?
Dječji križarski rat 1212 - ?
Peti križarski rat 1217–1221
Šesti križarski rat 1228–1229
Sedmi križarski rat 1248–1254
Osmi križarski rat 1270 - ?
Deveti križarski rat 1271–1272[5]

Povijest

Papa Urban II. zagovara Prvi križarski rat na koncilu u Clermontu.

Križarski ratovi u Palestini

Podrobniji članci o temama: Križarski ratovi i Križarske države

U studenom 1095. godine Papa je na koncilu u Clermontu zagovarao prvi križarski rat protiv Turaka koji su zauzeli Malu Aziju i sveta kršćanska mjesta u Palestini. Oduševljenje tim pozivom na kršćanski rat, među plemićima i vitezovima, bilo je veliko. Mnogi su dragovoljno žrtvovali sebe i svoje obitelji da bi išli u rat, koji je bio poput popularne duhovne aktivnosti.

Križari su javno prisezali da će se pridružiti vojnom pohodu koji je bio odgovor na Papin poziv u Kristovo ime. Prisega je bila pravno obvezujuća i križari su bili pod zakonodavnom vlašću crkvenog suda. Zauzvrat su dobivali posebne povlastice, koje su uključivale zaštitu interesa njihovih obitelji i imovine za vrijeme njihove odsutnosti te znatne duhovne povlastice u obliku indulgencija, kako bi se skratilo vrijeme koje će provesti u čistilištu okajavajući svoje grijehe počinjene na Zemlji.

Prvi križarski rat doveo je do osnivanja Latinskog Jeruzalemskog Kraljevstva. Drugi križarski rat poveden je protiv muslimanskih vladara Alepa koji su zauzeli Edesu, a treći križarski rat je poveden kao odgovor na Saladinova osvajanja i završio je gubitkom Jeruzalema. Ugled križarskog pokreta znatno je narušen tijekom Četvrtog križarskog rata, 1204. godine, kada su latinski kršćani, u svom pohodu na Palestinu, počinili pokolj nad zarobljenicima iz Carigrada. Križarske države na istoku opstale su do kraja 13. stoljeća, a posljednje uporište, Akra, izgubljeno je 1291. godine.

Križarski ratovi u Europi

Reconquista

Reconquista je rat koji je trajao od 722. godine pa sve do 1492. godine[6]

Raspad Kordojskog kalifata stvorio je priliku za Rekonkvistu početkom 1031. Kršćanske oblasti nisu imale zajednički identitet niti zajedničku povijest koja se temeljila na plemenu ili etničkoj pripadnosti. Kao rezultat toga, León, Navarra i Katalonija ujedinili su se i podijelili nekoliko puta između 11. i 12. stoljeća.Do drugog križarskog rata tri su kraljevstva bila dovoljno moćna da osvoje islamski teritorij - Kastilju, Aragon i Portugal. Španjolci su 1212. pobjeđivali u Las Navas de Tolosa uz podršku 70.000 stranih boraca koji su odgovorili na propovijed Inocenta III. Mnogi su se stranci napustili zbog tolerancije koju su Španjolci pokazali prema poraženim muslimanima. Rimski obred bio je nemilosrdno nametnut, a domaći kršćani bili su apsorbirani u redovni katolicizam. [104] Al-Andalus, islamska Španjolska, potpuno je potisnut 1492. kada se granadski Emirat predao. U ovom trenutku su preostali muslimanski i židovski stanovnici protjerani s poluotoka.

Križari protiv Heretičkih pokreta

Bilo je skromnih napora da se suzbije dualistička kršćanska sekta nazvana Katari na jugu Francuske oko 1180. godine.

Papa Innocent III objavio je Albigenski križarski rat nazvan po gradu Albi, jednom od središta katarizma. To je pokazalo da je efikasnije voditi rat protiv pristaša heretika od samih heretika. Tolerantnim feudalnim gospodarima oduzeta im je zemlja. 1212. godine na Milan je izvršen pritisak zbog toleriranja katarizma. Dvije mađarske invazije na Bosnu , dom legendarnog katarskog "antipape", proglašeni su križarskim ratovima 1234. i 1241. godine. Križarski pohod prisilio je seote Stedingere na plaćanje desetine 1234. Povjesničar Norman Housley primjećuje povezanost heterodoksije i antipapalizma u Italiji. Utjehi su bili ponuđeni anti-heretičkim skupinama poput milicije Isusa Krista i Reda Blažene Djevice Marije. Antikršćanska križarska kriza opala je u 15. stoljeću, iznimke su šest neuspjelih križarskih ratova protiv religiozno radikalnih Hussitesa u Bohemiji i napadi na Waldenians u Savoyu. Oni koji bi pokušali da se protive zvaničnim učenjima crkve(Heretički pokreti), bili bi kažnjavani brutalno, najčešće mučenjem dok i ne umru.

Križarski ratovi u Hrvatskoj

Križarski ratovi u Palestini su, uglavnom, posredno utjecali na srednjovjekovnu Hrvatsku. Neke od križarskih vojski prolazile su preko hrvatskog ozemlja.[7] Tragičan događaj se dogodio tijekom Četvrtog križarskog rata, kada su križari, u suradnji s Mlečanima, 1202. godine osvojili i opljačkali Zadar. Hrvatsko-ugarski kralj Andrija II. sudjelovao je u Petom križarskom ratu, ali bez nekog većeg uspjeha. Na Hrvatsku su veći utjecaj imali križarski pohodi hrvatsko-ugarskih vladara protiv bosanskih krstjana. U Hrvatskoj su,kao i u ostatku Europe djelovali templari i ivanovci.

Značaj i posljedice

Podrobniji članci o temama: Templari i Ivanovci

S križarskim su pokretom usko vezani i vojni crkveni redovi: templari i hospitalci, čiji su se pripadnici zavjetovali na vođenje svetog rata. Sjedište i jednih i drugih bilo je u Jeruzalemu, ali su uskoro stekli i velike posjede na zapadu. Vladari križarskih država, često gladni moći, povjeravali su vojnim redovima uporišta i velike zemljišne posjede pa su ti redovi do 13. stoljeća činili okosnicu vojne snage tih država.

Izvori

Bilješke

  1. ↑ The Crusades: Causes & Goals. Pristupljeno 17. veljače 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. ↑ The Crusades: Causes & Goals. Pristupljeno 17. veljače 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Hrvatska enciklopedija: križari, pristupljeno 30. listopada 2015.
  4. ↑ Jay Michaelson | Religion News Service. 6. veljače 2015. Was Obama right about the Crusades and Islamic extremism? (ANALYSIS). Washington Post (engleski). 0190-8286. Pristupljeno 17. veljače 2020.
  5. ↑ A list of the crusades. Pristupljeno 17. veljače 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  6. ↑ Reconquista | Definition, History, Significance, & Facts. Pristupljeno 17. veljače 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ↑ Jean Richard, Križari i putnici u srednjovjekovnoj Slavoniji, Croatica Christiana Periodica, Vol.10 No.18, prosinac 1986. (Hrčak), pristupljeno 30. listopada 2015.
Podrobniji članak o temi: Križarska opsada Zadra


Literatura

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Križari&oldid=5459930"