Samostan Batalha: razlika između inačica

Samostan Batalha
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Portugal ; Samostan Batalha Lokacija samostana Batalha u Portugalu
Godina uvrštenja	1989. (7. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 20. travnja 2020. u 14:31

Samostan Djevice Marije u Batalhi (portugalski: Monasterio de Santa Maria da Vitória) je dominikanski rimokatolički samostan u gradu Batalha, u središnjem Portugalu. On je jedan od najboljih primjera kasnogotičke arhitekture i originalnog portugalskog manuelinskog stila koji se očituju istaknutim zabatima, tornjevima, filijalama i kontraforima, te je postala simbolom nacionalnog ponosa. Zbog njegove umjetničke i povijesne važnosti, upisan je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi 1983. godine.

Povijest i odlike

Samostan je započeo portugalski arhitekt Afonso Domingues nakon što je Ivan I. Portugalski izvojevao pobjedu nad Kastiljcima u bitki kod Aljubarrote 1385. godine, a pred koju se zavjetovao Gospi da će joj u slučaju pobjede podići samostan. Gradnju je nastavio Francuz David Huguet, koji je od 1402. do 1438. godine izgradio i kapelu u kojoj su sahranjeni osnivač samostana, Ivan I. Portugalski, njegova žena Filipa od Lancastera i njihov sin, ali nije dovršio oktagonalni mauzolej kralja Edvarda I.

Tijekom vladavine Alfonsa V. (1438.-81.) portugalski arhitekt Fernao da Évora je dogradio samostan u otmjenom i strogom stilu. Majstor manuelinskog stila, Mateus Fernades Stariji, je uredio vijence na arkadama kraljevskog klaustra i nastavio je graditi kapele u oktagonu. Gradnju samostana je financiralo sedam kraljeva, dok kralj Ivan III. Portugalski (1521.-57.) nije naposlijetku odustao financirati njegovo dovršenje 1517. godine, kako bi se posvetio Jeronimitskom samostanu u Lisabonu, te su oktogonalne kapele ostale nedovršene.

Samostan je neznatno oštećen u potresu 1755. godine, a 1811. godine su ga opljačkale i zapalile francuske trupe Andrea Massene. Godine 1834. su ga dominikanci napustili, da bi 1840. godine otpočela obnova. Godine 1907. je proglašen nacionalnim spomenikom, a od 1980. je muzej.

Oktogonalne kapele
Bočni pogled na samostan iza skulpture Nuna Álvaresa Pereire
Detalj glavnog portala
Glavni brod (arhitektura)
Oltar
Grob kralja Ivana I. Portugalskog
Ulaz u nedovršene kapele
Nedovršene kapele
Pogled kroz peristil klaustra Ivana I.
Pogled iz klaustra na refektorij

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Samostan Batalha

J. Turner, Grove Dictionary of Art - MacMillan Publishers Ltd., 1996; ISBN 0-19-517068-7
The Rough Guide to Portugal - 11th edition March 2005 - ISBN 1-84353-438-X

Vanjske poveznice

@@ Redak 9: / Redak 9: @@
 |država = {{ZD+X/P|POR}}
 <br>
-<center>{{Lokacijska karta|Portugal|width=150|float=center
+{{Lokacijska karta|Portugal|width=150|float=center
 |caption=|mark=Maailmanperintökohde 772b tunnusosa.svg|marksize=10
 |label=Samostan Batalha|position=right
 |lat_deg=39|lat_min=39|lat_sec=33|lat_dir=N
 |lon_deg=8|lon_min=49|lon_sec=34|lon_dir=W
-}}<small>Lokacija samostana Batalha u Portugalu</small></center>
+}}<small>Lokacija samostana Batalha u Portugalu</small>
 }}
 [[Datoteka:Mosteiro da Batalha (2).JPG|mini|300px|lijevo|<center>Panorama samostana</center>]]