Roberto de Visiani: razlika između inačica
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
+Kategorija:Talijanski biolozi; ±Kategorija:Hrvatski biolozi→Kategorija:Hrvatski botaničari uz pomoć dodatka HotCat |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{dodaj infookvir|znanstvenik}} |
|||
'''Robero de Visiani''' ([[Šibenik]], [[9. travnja]] [[1800.]] - [[Padova]], [[4. svibnja]] [[1878]].), [[Hrvatska|hrvatski]] botaničar [[Italija|talijanskog]] porijekla. |
'''Robero de Visiani''' ([[Šibenik]], [[9. travnja]] [[1800.]] - [[Padova]], [[4. svibnja]] [[1878]].), [[Hrvatska|hrvatski]] botaničar [[Italija|talijanskog]] porijekla. |
||
| Redak 8: | Redak 9: | ||
{{GLAVNIRASPORED:Visiani, Roberto de}} |
{{GLAVNIRASPORED:Visiani, Roberto de}} |
||
[[Kategorija:Botaničari]] |
[[Kategorija:Botaničari]] |
||
[[Kategorija:Hrvatski |
[[Kategorija:Hrvatski botaničari|Visiani, Roberto de]] |
||
[[Kategorija:Talijanski biolozi]] |
|||
Inačica od 14. siječnja 2021. u 23:32
| Dodaj infookvir "znanstvenik". (Primjeri uporabe predloška) |
Robero de Visiani (Šibenik, 9. travnja 1800. - Padova, 4. svibnja 1878.), hrvatski botaničar talijanskog porijekla.
Prof. Roberto de Visiani bio je dugogodišnji ravnatelj botaničkog vrta u Padovi od 1837. do 1878. Napisao je djelo „Flora Dalmatica” u tri velika toma. U njoj je obradio 2250 biljnih vrsta i nižih taksonomskih jedinica. Po prvi put je opisao 60 vrsta i 5 novih rodova biljaka. Po preporuci Antuna Dropca u djelo je uvrstio i po prvi put opisao sva fiziološka obilježja dalmatinskog buhača.[1] Pisao je hrvatske i latinske nazive. Istakao se u hortikulturnoj djelatnosti. Za istraživanje oplodnje vanilije (Vanila planifolia), nagrađen je zlatnom kolajnom Hortikulturnog društva u Beču. Organizirao je prvu izložbu cvijeća u tadašnjoj Lombardsko-venetskoj kraljevini 1845., u čast 300. obljetnice osnutka botaničkog vrta. U Botaničkom vrtu u Padovi, nastavio je rad svojih prethodnika, sadnjom cedrova, borova, magnolija, a izveo je i brežuljke s krivudavim stazama u engleskom stilu. Po njemu su nazvane biljke: Vizianijev vrisak (lat. Satureja visianni) i Vizianijeva modričica (lat. Asperula visianni). Pronašao je endemsku biljku dalmatinsko zvonce 1847. godine u okolici Klisa. Pokopan je u Šibeniku.
Izvori
- ↑ Perić, Ivo, Dubrovačke teme XIX. stoljeća, Matica hrvatska, Zagreb, 1997., ISBN 953-150-109-2, str. 41.