Vranski priorat: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Broj spašenih izvora: 1; broj poveznica koje su označene kao mrtve: 1) #IABot (v2.0.8
Redak 7: Redak 7:
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu]] (drugi naziv za templare - božjaci), [[Glogovnica|Glogovnicu]], dio Gorske županije u [[Pokuplje|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] [[Lješnica|Lješnicu]], [[Rasaška|Rasašku]] i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], [[Trnava (Gornji Bogićevci)|Trnava]], [[Čaklovec]] i [[Bijela]]. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]] dobili [[Hrvatska Dubica|Dubicu]] i cijelu [[Dubička županija|Dubičku županiju]]. Nakon ukinuća [[templari|templarskog reda]] [[1312.]] godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su [[ivanovci]].
U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva [[Božjakovina|Božjakovinu]] (drugi naziv za templare - božjaci), [[Glogovnica|Glogovnicu]], dio Gorske županije u [[Pokuplje|Pokuplju]], a u istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] [[Lješnica|Lješnicu]], [[Rasaška|Rasašku]] i [[Našice]]. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva [[Pakrac]], [[Trnava (Gornji Bogićevci)|Trnava]], [[Čaklovec]] i [[Bijela]]. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su [[1269.]] dobili [[Hrvatska Dubica|Dubicu]] i cijelu [[Dubička županija|Dubičku županiju]]. Nakon ukinuća [[templari|templarskog reda]] [[1312.]] godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su [[ivanovci]].


Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999. </ref>
Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. <ref>[http://dns1.vjesnik.hr/pdf/1999%5C09%5C05%5C21A21.PDF Vjesnik]{{Neaktivna poveznica|bot=InternetArchiveBot }} Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.</ref>


U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i [[Ivan Tomko Mrnavić]] u svom drugom djelu, „''Discorso del Priorato della Wrana''“, napisanom [[1609.]], a objavljenom u redakciji [[Luka Jelić|Luke Jelića]] tek [[1906.]] godine. <ref>{{Cite book |last=Tomko Mrnavić |first=Ivan |title=Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306 |year=1906 (1609) |url=https://www.scribd.com/document/54466177/Glasnik-Zemaljskog-muzeja-u-BiH-godina-18-knjiga-3-juli-septembar-1906 |location=Sarajevo}}</ref><ref>{{Cite book |last=Tvrtković |first=Tamara |title=Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36 |year=2008 |publisher=Hrvatski institut za povijest |location=Zagreb, Šibenik}}</ref>
U svojoj raspravi „''Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj''“, [[Ivan Kukuljević Sakcinski]] pozabavio se [[25. veljače]] [[1885.]] s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i [[Ivan Tomko Mrnavić]] u svom drugom djelu, „''Discorso del Priorato della Wrana''“, napisanom [[1609.]], a objavljenom u redakciji [[Luka Jelić|Luke Jelića]] tek [[1906.]] godine. <ref>{{Cite book |last=Tomko Mrnavić |first=Ivan |title=Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306 |year=1906 (1609) |url=https://www.scribd.com/document/54466177/Glasnik-Zemaljskog-muzeja-u-BiH-godina-18-knjiga-3-juli-septembar-1906 |location=Sarajevo}}</ref><ref>{{Cite book |last=Tvrtković |first=Tamara |title=Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36 |year=2008 |publisher=Hrvatski institut za povijest |location=Zagreb, Šibenik}}</ref>
Redak 23: Redak 23:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
* [http://mars.elte.hu/varak/aacikkek/334hrlovagrendek.htm Istraživački rad HAZU-a]
* [http://mars.elte.hu/varak/aacikkek/334hrlovagrendek.htm Istraživački rad HAZU-a] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20090208091151/http://mars.elte.hu/varak/aacikkek/334hrlovagrendek.htm |date=8. veljače 2009. }}


[[Kategorija:Crkveni redovi]]
[[Kategorija:Crkveni redovi]]

Inačica od 13. kolovoza 2021. u 23:59

Vranski priorat ili priorat vranski (lat. prioratus Auranae, mađarski vránai perjelség) je bio naziv organizacije vitezova templara na području Hrvatske i Ugarske kada su se 1169. pojavili na tom području.

Osnovni podatci

Središte im se je nalazilo u Vrani, a uživali su posebnu naklonost ugarskih kraljeva Emerika i Andrije II., koji su im poklonili goleme posjede. Osim Vrane, u Primorju su držali Senj (do 1269.).

U unutrašnjosti su na početku XIII. stoljeća posjedovali vlastelinstva Božjakovinu (drugi naziv za templare - božjaci), Glogovnicu, dio Gorske županije u Pokuplju, a u istočnoj Slavoniji Lješnicu, Rasašku i Našice. U kompleks prioratskih posjeda kasnije su uključena vlastelinstva Pakrac, Trnava, Čaklovec i Bijela. Kao naknadu za izgubljeni Senj, templari su 1269. dobili Dubicu i cijelu Dubičku županiju. Nakon ukinuća templarskog reda 1312. godine sve posjede, uključujući i Vranu preuzeli su ivanovci.

Na vrhuncu moći je ovaj priorat posjedovao po Dalmaciji, Bosni, Slavoniji i Međimurju oko 40 vlastelinstava, samostana i gradova. [1]

U svojoj raspravi „Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj“, Ivan Kukuljević Sakcinski pozabavio se 25. veljače 1885. s ova dva viteška reda u Hrvatskoj. To je bio uvod u niz daljnjih istraživanja templara i ivanovaca u Vranskom prioratu. O ovoj temi je pisao i Ivan Tomko Mrnavić u svom drugom djelu, „Discorso del Priorato della Wrana“, napisanom 1609., a objavljenom u redakciji Luke Jelića tek 1906. godine. [2][3]

Poznati priori

Vidi još

Izvori

  1. ↑ Vjesnik[neaktivna poveznica] Od utvrđenog grada do mirnog seoceta, 5. rujna 1999.
  2. ↑ Tomko Mrnavić, Ivan. 1906 (1609). Glasnik Zemaljskog muzeja, Discorso del Priorato della Wrana, knjiga 3., str. 279.-306. Sarajevo Provjerite vrijednost datuma u parametru: |year= (pomoć)
  3. ↑ Tvrtković, Tamara. 2008. Između znanosti i bajke, Ivan Tomko Mrnavić, str. 36. Hrvatski institut za povijest. Zagreb, Šibenik.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Vranski_priorat&oldid=6014287"