Ivan Paližna

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Poprsje Ivana Paližne u Zagrebačkoj katedrali

Ivan Paližna (lat. Joannes de Palisna) (?, - Vrana, 23. ožujka[1] 1391.), bio je hrvatski ban, vitez, ivanovac i prior vranski.

Životopis[uredi VE | uredi]

Po dosad poznatim podacima otac mu se također zvao Ivan a braća Petar, Toma i Nikola. Imenovan je vranskim priorom 1372. godine a novi desetogodišnji mandat dobio je 12. ožujka 1382. godine.[2]

Godine 1383. bio je na čelu protudvorskog pokreta protiv hrvatsko-ugarske kraljice Marije Anžuvinke (1382.-1385.) i njene majke regentice Elizabete, zajedno sa svojom nećacima Ivanom Horvatom, Ladislavom Horvatom i zagrebačkim biskupom Pavlom Horvatom.[3] Uskoro po podizanju bune kraljica Marija i njena majka Elizabeta uputile su se u Hrvatsku te u listopadu osvojile utvrdu Vranu iz koje je Paližna pobjegao na dvor bosanskog kralja Tvrtka I.[4]

Godine 1385. Paližna je podržao Karla II. Dračkog u borbi za ugarsko-hrvatsku krunu, zbog čega je imenovan banom, a pobunu nastavlja i nakon kraljeve smrti te je sudjelovao u ubojstvu kraljičinog pristalice Nikole I. Gorjanskog u bitci kod Gorjana 1386. godine. Nakon bitke kraljice su bile zatočene u novigradskoj tvrđavi. Dao je umoriti kraljicu Elizabetu, dok je Žigmund Luksemburški uspio spasiti svoju zaručnicu, kraljicu Mariju. Nakon ubojstva regentkinje uzeo je titulu bana Dalmacije, Hrvatske i Slavonije i preuzeo upravu nad Dalmacijom i Hrvatskom.

Godine 1387. napadaju ga saveznici kralja Žigmunda, knez Ivan V. Frankapan i knezovi Kurjakovići te mu otimaju većinu Hrvatske, nakon čega Paližni ostaju samo utvrde Klis i Vrana.[5] Početkom sljedeće godine bosanski kralj Tvrtko I. imenovao je Ivana Paližnu svojim namjesnikom u Hrvatskoj i Dalmaciji. Uspio je obraniti Vranu i Nin od kraljeva napada, a predali su mu se Split, Šibenik i Trogir.

Po nekim povijesničarima, Ivan Paližna sudjelovao je s hrvatskom vojskom u sukobu protiv Turaka na Kosovom polju 1389. godine. No po povijesnim izvorima Ivan Paližna je u to vrijeme ratovao protiv pristaša Žigmunda Luksemburškog, a u sukobu protiv Turaka na Kosovu polju sudjelovao je njegov nećak, sin njegove sestre Ivan Horvat. Često su povjesničari Ivana Paližnu i Ivana Horvata izjednačavali, no tek je detaljno tu činjenicu razradio povjesničar Ferdo Šišić u svom djelu Vojvoda Hrvoje Vukčić i njegovo doba (1350-1416.).

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Ferdo Šišić, Vojvoda Hrvoje Vukčić i njegovo doba (1350-1416.), Zagreb 1902.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]