Tomislav Krizman: razlika između inačica
m →Životopis: pravopis |
RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 13: | Redak 13: | ||
|djela = |
|djela = |
||
}} |
}} |
||
'''Tomislav Krizman''' ([[Orlovac (Karlovac)|Orlovac]]{{newdsm}} kraj [[Karlovac|Karlovca]], [[21. srpnja]] [[1882.]] - [[Zagreb]], [[24. listopada]] [[1955.]]), [[hrvati|hrvatski]] - [[slikar]], [[grafičar]] začetnik hrvatskoga [[Primijenjene umjetnosti|umjetničkog obrta]] i [[dizajn |
'''Tomislav Krizman''' ([[Orlovac (Karlovac)|Orlovac]]{{newdsm}} kraj [[Karlovac|Karlovca]], [[21. srpnja]] [[1882.]] - [[Zagreb]], [[24. listopada]] [[1955.]]), [[hrvati|hrvatski]] - [[slikar]], [[grafičar]] začetnik hrvatskoga [[Primijenjene umjetnosti|umjetničkog obrta]] i [[dizajn]]a, [[scenograf]] i [[pedagog]] te pokretač mnogobrojnih kulturnih zbivanja u Hrvatskoj početkom XX stoljeća. |
||
== Životopis == |
== Životopis == |
||
Još za vrijeme studija na ''Trgovačkoj akademiji u Zagrebu'', privatno uči crtanje i slikarstvo kod [[Bela Čikoš Sesija|Bele Čikoša-Sesije]], Auera |
Još za vrijeme studija na ''Trgovačkoj akademiji u Zagrebu'', privatno uči crtanje i slikarstvo kod [[Bela Čikoš Sesija|Bele Čikoša-Sesije]], Auera i [[Menci Klement Crnčić|Menci Clementa Crnčića]]. Zatim odlazi na studij u [[Beč]], Škola za umjetnost i obrt (F. Myerbach), Akademija (William Unger). Krizman je ostao u Beču deset godina, ovo razdoblje ([[1902.]] – [[1911.]]) bilo je najvažnije doba Krizmanova umjetničkog razvoja, formirao se u krugovima bečke avangardne umjetničke elite ([[secesija|secesije]]). Prihvatio je njihove ideje i sudjelovao na njihovim skupnim izložbama u; ''Hagenbundu'', ''Jungbundu'', ''Künstlerhausu'' i ''Secesiji''. |
||
Od [[1912.]] godine radi u Zagrebu - najprije kao nastavnik u [[Škola primijenjene umjetnosti i dizajna (Zagreb)|Obrtnoj školi]], a od [[1922.]] godine, dobiva mjesto na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Likovnoj akademiji]] (odjel grafike). Iako je slikao u ulju i temperi, ostat će trajno zapamćen njegov izuzetan grafički opus. Uz brojne samostalne listove izdao je i nekoliko grafičkih mapa. |
Od [[1912.]] godine radi u Zagrebu - najprije kao nastavnik u [[Škola primijenjene umjetnosti i dizajna (Zagreb)|Obrtnoj školi]], a od [[1922.]] godine, dobiva mjesto na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Likovnoj akademiji]] (odjel grafike). Iako je slikao u ulju i temperi, ostat će trajno zapamćen njegov izuzetan grafički opus. Uz brojne samostalne listove izdao je i nekoliko grafičkih mapa. |
||
Volio je putovati, i to prenijeti na grafički list, tako nastaju njegove vedute; [[Beč]]a, [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskog zagorja]], [[Bosna|Bosne]] i [[Dalmacija|Dalmacije]]. Osobito ga privlači tada mistični i neobični orijent [[Bosna]], [[Hercegovina]], [[Kosovo]] i [[Makedonija]] su mjesta ''Krizmanovih'' putovanja, na kojima nastaje nekoliko grafičkih mapa punih snažnih emocija i neobičnih vizura. |
Volio je putovati, i to prenijeti na grafički list, tako nastaju njegove vedute; [[Beč]]a, [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskog zagorja]], [[Bosna|Bosne]] i [[Dalmacija|Dalmacije]]. Osobito ga privlači tada mistični i neobični orijent [[Bosna]], [[Hercegovina]], [[Kosovo]] i [[Makedonija]] su mjesta ''Krizmanovih'' putovanja, na kojima nastaje nekoliko grafičkih mapa punih snažnih emocija i neobičnih vizura. |
||
Njegovi porterti za pamćenje ostat će; ''Mary Delvard'', ''Portret djevojčice'', ''Autoportret'', [[Ivan Meštrović|Meštrović]] i ''brat Hinko''. |
Njegovi porterti za pamćenje ostat će; ''Mary Delvard'', ''Portret djevojčice'', ''Autoportret'', [[Ivan Meštrović|Meštrović]] i ''brat Hinko''. |
||
Svoje znanje iz grafičkih tehnika, iznio je u knjizi; ''O grafičkim vještinama'', [[1952.]] godine. Izlagao je u [[Zagreb |
Svoje znanje iz grafičkih tehnika, iznio je u knjizi; ''O grafičkim vještinama'', [[1952.]] godine. Izlagao je u [[Zagreb]]u, [[Ljubljana|Ljubljani]], [[Beograd]]u, [[Beč]]u, [[Pariz]]u, [[Rim]]u. Opremao je knjige, časopise, radio je kao kostimograf i scenograf ( opere, drame). Jedan je od osnivača ''Društva Medulić'' ([[1908.]]), i ''Proljetnog salona'' ([[1916.]]). |
||
==== Bibliografija ==== |
==== Bibliografija ==== |
||
*O grafičkim vještinama, ''Tomislav Krizman |
*O grafičkim vještinama, ''Tomislav Krizman, Zagreb, [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti]], 1952.'' |
||
{{GLAVNIRASPORED:Krizman, Tomislav}} |
{{GLAVNIRASPORED:Krizman, Tomislav}} |
Inačica od 22. prosinca 2021. u 10:39
Tomislav Krizman | |
secesija, ekspresionizam, kubizam | |
---|---|
Rođenje | Orlovac kod Karlovca, 21. srpanj, 1882. |
Smrt | Zagreb, 24. listopad, 1955. |
Vrsta umjetnosti | slikarstvo, grafika |
Portal o životopisima |
Tomislav Krizman (Orlovac kraj Karlovca, 21. srpnja 1882. - Zagreb, 24. listopada 1955.), hrvatski - slikar, grafičar začetnik hrvatskoga umjetničkog obrta i dizajna, scenograf i pedagog te pokretač mnogobrojnih kulturnih zbivanja u Hrvatskoj početkom XX stoljeća.
Životopis
Još za vrijeme studija na Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, privatno uči crtanje i slikarstvo kod Bele Čikoša-Sesije, Auera i Menci Clementa Crnčića. Zatim odlazi na studij u Beč, Škola za umjetnost i obrt (F. Myerbach), Akademija (William Unger). Krizman je ostao u Beču deset godina, ovo razdoblje (1902. – 1911.) bilo je najvažnije doba Krizmanova umjetničkog razvoja, formirao se u krugovima bečke avangardne umjetničke elite (secesije). Prihvatio je njihove ideje i sudjelovao na njihovim skupnim izložbama u; Hagenbundu, Jungbundu, Künstlerhausu i Secesiji.
Od 1912. godine radi u Zagrebu - najprije kao nastavnik u Obrtnoj školi, a od 1922. godine, dobiva mjesto na Likovnoj akademiji (odjel grafike). Iako je slikao u ulju i temperi, ostat će trajno zapamćen njegov izuzetan grafički opus. Uz brojne samostalne listove izdao je i nekoliko grafičkih mapa. Volio je putovati, i to prenijeti na grafički list, tako nastaju njegove vedute; Beča, Hrvatskog zagorja, Bosne i Dalmacije. Osobito ga privlači tada mistični i neobični orijent Bosna, Hercegovina, Kosovo i Makedonija su mjesta Krizmanovih putovanja, na kojima nastaje nekoliko grafičkih mapa punih snažnih emocija i neobičnih vizura. Njegovi porterti za pamćenje ostat će; Mary Delvard, Portret djevojčice, Autoportret, Meštrović i brat Hinko. Svoje znanje iz grafičkih tehnika, iznio je u knjizi; O grafičkim vještinama, 1952. godine. Izlagao je u Zagrebu, Ljubljani, Beogradu, Beču, Parizu, Rimu. Opremao je knjige, časopise, radio je kao kostimograf i scenograf ( opere, drame). Jedan je od osnivača Društva Medulić (1908.), i Proljetnog salona (1916.).
Bibliografija
- O grafičkim vještinama, Tomislav Krizman, Zagreb, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1952.