Enklitika: razlika između inačica
Tekst stranice se zamjenjuje sa '{{radovi24}}' |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{radovi24}} |
{{radovi24}} |
||
'''Enklitike''' ili '''zanaglasnice''' ili '''naslonjenice''' [[riječ]]i su koje nemaju svoga naglaska te se naslanjaju na riječ prije sebe tvoreći tako naglasnu cjelinu. |
|||
Enklitike hrvatskog standardnog jezika jesu: |
|||
* nenaglašeni oblici [[prezent]]a [[glagol]]a ''biti'' - ''sam, si, je, smo, ste, su'' |
|||
* nenaglašeni oblici prezenta glagola ''htjeti'' - ''ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će '' |
|||
* nenaglašeni oblici aorista glagola ''biti'' – ''bih, bi, bi, bismo, biste, bi'' |
|||
* oblici [[povratne zamjenice]] - ''si'', ''se'' |
|||
* nenaglašene [[lične zamjenice]] - ''me, te, vas, mi, nas, ih, im''... |
|||
* vezničko-upitna [[čestica]] ''li'' |
|||
== Raspodjela enklitika == |
|||
=== Wackernagelovo pravilo === |
|||
[[Jacob Wackernagel]] bio je njemački [[indoeuropski prajezik|indoeuropeist]] i proučavatelj [[sanskrt]]a. U [[lingvistika|lingvistici]] je, osim po staroindijskoj [[gramatika|gramatici]], poznat po zakonu iz [[1892.]] da nenaglašene riječi teže drugome mjestu u indoeuropskim rečenicama, odnosno nakon prve toničke cjeline. Ono se njemu u čast naziva '''Wackernagelovo pravilo'''. |
|||
U brojnim se jezicima to pravilo izgubilo, ali je u [[slavenski jezici|slavenskoj]] porodici ono većinom očuvano te se može dosljedno provoditi i u [[hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]]. Dakle, enklitike koje nemaju vlastiti naglasak tvore naglasnu cjelinu s prethodnom riječju. |
|||
=== Primjeri === |
|||
U pogrešnoj je porabi očito da se enklitika nema na što nasloniti jer [[riječ]]i ''prekrasno'' i ''sunce'' već tvore [[semantika|semantičko]]-intonacijsku cjelinu. |
|||
* <strike>Prekrasno sunce '''je''' sjalo nad mojim prozorom.</strike> |
|||
* Prekrasno '''je''' sunce sjalo nad mojim prozorom. |
|||
* Prekrasno sunce sjalo '''je''' nad mojim prozorom. |
|||
Raspodjela enklitika uglavnom je slobodna, ali postoji jedno strogo ograničenje u standardnom jeziku – ona ne može stajati na početku rečenice – nema se na što nasloniti budući da je prva. Danas je takav položaj dopušten samo dvjema enklitikama u dvama slučajevima – je i bi u u upitnim rečenicama kad nakon njih slijedi čestica li. Tada one postaju naglašene riječi (s kratkosilaznim naglaskom): |
|||
* '''Je''' li došao? |
|||
* '''Bi''' li htio? |
|||
Osim u standardu, takva je uporaba uobičajena u dijalektima. One se tada često naslanjaju na sljedeću riječ i postaju proklitikama: |
|||
* '''Si''' videl? |
|||
=== Norma === |
|||
Prema normama hrvatskog standardnog jezika enklitike ne smiju doći: |
|||
* '''nakon nerazdvojivih sintagmi''' |
|||
* '''nakon zagrada''' |
|||
* '''nakon zareza''' |
|||
* '''nakon crtica''' |
|||
U svim tim slučajevima u rečenici dolazi do <u>prirodne stanke</u> te se enklitika nema na što nasloniti. |
|||
==== Imena ==== |
|||
Pojedina [[ime]]na, nazivi i sintagme prema određenim normama hrvatskog jezika ne bi se trebala mijenjati, odnosno, ne bi se trebala enklitikom cijepati ta [[semantika|semantičko]]-[[sintaksa|sintaktičku]] cjelinu. No, s lingvističke strane, takve konstrukcije nemaju nikakvu manu, slijedi se pravilo koje se stoljećima prirodno provodilo, a u govoru dopušta nijansiranje i stanku. Odnosno, rečenica postaje protočnija. |
|||
{{citat|Potrebno je prije svega osjećati rečenicu i njezin ritam te je pravilno graditi, a sve ostalo dolazi iza toga. ([[Ljudevit Jonke]], ''O hrvatskom jeziku'')}} |
|||
* <strike>Ivo Ivić '''je''' pisao knjige.</strike> |
|||
* Ivo Ivić pisao '''je''' knjige. |
|||
* Ivo '''je''' Ivić pisao knjige. |
|||
* <strike>Filozofski fakultet '''je''' donio odluku.</strike> |
|||
* Filozofski fakultet donio '''je''' odluku. |
|||
* Filozofski '''je''' fakultet donio odluku. |
|||
==== Cjeline ==== |
|||
Ista pravila vrijede i za [[semantika|semantičke]], [[logika|logičke]], [[prozodija|naglasne]] ili [[ritmika|ritmičke]] cjeline: |
|||
* <strike>Matej, Marko, Ivan i Luka '''su''' napisali Evanđelja.</strike> |
|||
* <strike>Matej '''su''', Marko, Ivan i Luka napisali Evanđelja.</strike> |
|||
* Matej, Marko, Ivan i Luka napisali '''su''' Evanđelja. |
|||
Enklitika teži položaju ne samo nakon prve riječi nego nakon prve naglasne cjeline u koju će ući: |
|||
* <strike>O tom događaju '''je''' pisala policija.</strike> |
|||
* <strike>O '''je''' tom događaju pisala policija.</strike> |
|||
* O tom '''je''' događaju pisala policija. |
|||
* O tom događaju pisala je policija. |
|||
Ne može se postaviti enklitika nakon riječi koja je i sama nenaglašena, u ovom slučaju [[proklitika]]. |
|||
=== Zamjena enklitika === |
|||
Postoji još jedna inačica mijenjanja redoslijeda enklitika u riječima. Naime, naglašeni se oblici prezenta mogu zamijeniti njihovim naglašenim oblicima. Primjerice: ''sam > jesam, si > jesi, je > jest'' itd. U tom slučaju pretvaraju se enklitike u [[sinonim]]ne naglašene [[riječ]]i. No, često takav način zamjene donosi i naglašavanje činjenice: |
|||
* <strike>Veseli Marko '''je''' dobar slikar.</strike> |
|||
* Veseli '''je''' Marko dobar slikar. |
|||
* Veseli Marko dobar '''je''' slikar. |
|||
* Veseli Marko '''jest''' dobar slikar. |
|||
U jednostavnim rečenicama provođenje pravila donosi i naglašavanje, stoga se ono i ne mora provoditi: |
|||
* Iva Ivić '''je''' učenica. |
|||
* Iva '''je''' Ivić učenica. |
|||
* Iva Ivić <u>učenica '''je'''</u>. |
|||
* Članstvo u Matici hrvatskoj <u>dobrovoljno '''je'''</u>. |
|||
=== Interpunkcija === |
|||
Interpunkcijski znakovi poput [[zarez]]a, [[crtica (interpunkcija)|crtica]] ili [[zagrade|zagrada]] također označuju stanku u rečenici te nakon njih ne može slijediti enklitika: |
|||
* <strike>Ivo Ivić (1920. - 1990.) '''je''' bio pisac.</strike> |
|||
* Ivo Ivić (1920. - 1990.) bio '''je''' pisac. |
|||
* Ivo '''je''' Ivić (1920. - 1990.) bio pisac. |
|||
* <strike>Pametni Pero, onaj o kojem ste mnogo čuli, je upisao fakultet.</strike> |
|||
* Pametni '''je''' Pero, onaj o kojem ste mnogo čuli, upisao fakultet. |
|||
* Pametni Pero, onaj o kojem ste mnogo čuli, upisao '''je''' fakultet. |
|||
* <strike>Marko - bar se tako priča - '''je''' došao u grad.</strike> |
|||
* Marko '''je''' - bar se tako priča - došao u grad. |
|||
* Marko - bar se tako priča - došao '''je''' u grad. |
|||
[[Kategorija:Jezikoslovlje]] |
|||
<!-- interwiki --> |
|||
[[br:Raganv renadenn stag]] |
|||
[[de:Klitika]] |
|||
[[en:Clitic]] |
|||
[[es:clítico]] |
|||
[[fr:Clitique]] |
|||
[[nl:Cliticum]] |
|||
[[ja:接語]] |
|||
[[nn:Klitikon]] |
|||
[[pl:Enklityka]] |
|||
[[ro:Clitic]] |
|||
[[ru:Клитика]] |
|||
[[fi:Liitepartikkeli]] |
|||
[[zh:前後屬詞素]] |
Inačica od 9. lipnja 2007. u 18:26
Enklitike ili zanaglasnice ili naslonjenice riječi su koje nemaju svoga naglaska te se naslanjaju na riječ prije sebe tvoreći tako naglasnu cjelinu.
Enklitike hrvatskog standardnog jezika jesu:
- nenaglašeni oblici prezenta glagola biti - sam, si, je, smo, ste, su
- nenaglašeni oblici prezenta glagola htjeti - ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će
- nenaglašeni oblici aorista glagola biti – bih, bi, bi, bismo, biste, bi
- oblici povratne zamjenice - si, se
- nenaglašene lične zamjenice - me, te, vas, mi, nas, ih, im...
- vezničko-upitna čestica li
Raspodjela enklitika
Wackernagelovo pravilo
Jacob Wackernagel bio je njemački indoeuropeist i proučavatelj sanskrta. U lingvistici je, osim po staroindijskoj gramatici, poznat po zakonu iz 1892. da nenaglašene riječi teže drugome mjestu u indoeuropskim rečenicama, odnosno nakon prve toničke cjeline. Ono se njemu u čast naziva Wackernagelovo pravilo.
U brojnim se jezicima to pravilo izgubilo, ali je u slavenskoj porodici ono većinom očuvano te se može dosljedno provoditi i u hrvatskom jeziku. Dakle, enklitike koje nemaju vlastiti naglasak tvore naglasnu cjelinu s prethodnom riječju.
Primjeri
U pogrešnoj je porabi očito da se enklitika nema na što nasloniti jer riječi prekrasno i sunce već tvore semantičko-intonacijsku cjelinu.
Prekrasno sunce je sjalo nad mojim prozorom.- Prekrasno je sunce sjalo nad mojim prozorom.
- Prekrasno sunce sjalo je nad mojim prozorom.
Raspodjela enklitika uglavnom je slobodna, ali postoji jedno strogo ograničenje u standardnom jeziku – ona ne može stajati na početku rečenice – nema se na što nasloniti budući da je prva. Danas je takav položaj dopušten samo dvjema enklitikama u dvama slučajevima – je i bi u u upitnim rečenicama kad nakon njih slijedi čestica li. Tada one postaju naglašene riječi (s kratkosilaznim naglaskom):
- Je li došao?
- Bi li htio?
Osim u standardu, takva je uporaba uobičajena u dijalektima. One se tada često naslanjaju na sljedeću riječ i postaju proklitikama:
- Si videl?
Norma
Prema normama hrvatskog standardnog jezika enklitike ne smiju doći:
- nakon nerazdvojivih sintagmi
- nakon zagrada
- nakon zareza
- nakon crtica
U svim tim slučajevima u rečenici dolazi do prirodne stanke te se enklitika nema na što nasloniti.
Imena
Pojedina imena, nazivi i sintagme prema određenim normama hrvatskog jezika ne bi se trebala mijenjati, odnosno, ne bi se trebala enklitikom cijepati ta semantičko-sintaktičku cjelinu. No, s lingvističke strane, takve konstrukcije nemaju nikakvu manu, slijedi se pravilo koje se stoljećima prirodno provodilo, a u govoru dopušta nijansiranje i stanku. Odnosno, rečenica postaje protočnija.
Ivo Ivić je pisao knjige.- Ivo Ivić pisao je knjige.
- Ivo je Ivić pisao knjige.
Filozofski fakultet je donio odluku.- Filozofski fakultet donio je odluku.
- Filozofski je fakultet donio odluku.
Cjeline
Ista pravila vrijede i za semantičke, logičke, naglasne ili ritmičke cjeline:
Matej, Marko, Ivan i Luka su napisali Evanđelja.Matej su, Marko, Ivan i Luka napisali Evanđelja.- Matej, Marko, Ivan i Luka napisali su Evanđelja.
Enklitika teži položaju ne samo nakon prve riječi nego nakon prve naglasne cjeline u koju će ući:
O tom događaju je pisala policija.O je tom događaju pisala policija.- O tom je događaju pisala policija.
- O tom događaju pisala je policija.
Ne može se postaviti enklitika nakon riječi koja je i sama nenaglašena, u ovom slučaju proklitika.
Zamjena enklitika
Postoji još jedna inačica mijenjanja redoslijeda enklitika u riječima. Naime, naglašeni se oblici prezenta mogu zamijeniti njihovim naglašenim oblicima. Primjerice: sam > jesam, si > jesi, je > jest itd. U tom slučaju pretvaraju se enklitike u sinonimne naglašene riječi. No, često takav način zamjene donosi i naglašavanje činjenice:
Veseli Marko je dobar slikar.- Veseli je Marko dobar slikar.
- Veseli Marko dobar je slikar.
- Veseli Marko jest dobar slikar.
U jednostavnim rečenicama provođenje pravila donosi i naglašavanje, stoga se ono i ne mora provoditi:
- Iva Ivić je učenica.
- Iva je Ivić učenica.
- Iva Ivić učenica je.
- Članstvo u Matici hrvatskoj dobrovoljno je.
Interpunkcija
Interpunkcijski znakovi poput zareza, crtica ili zagrada također označuju stanku u rečenici te nakon njih ne može slijediti enklitika:
Ivo Ivić (1920. - 1990.) je bio pisac.- Ivo Ivić (1920. - 1990.) bio je pisac.
- Ivo je Ivić (1920. - 1990.) bio pisac.
Pametni Pero, onaj o kojem ste mnogo čuli, je upisao fakultet.- Pametni je Pero, onaj o kojem ste mnogo čuli, upisao fakultet.
- Pametni Pero, onaj o kojem ste mnogo čuli, upisao je fakultet.
Marko - bar se tako priča - je došao u grad.- Marko je - bar se tako priča - došao u grad.
- Marko - bar se tako priča - došao je u grad.