Prijestolonasljednik

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Prijestolonasljednica" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Prijestolonasljednica (razdvojba).

Prijestolonasljednik (mocijski parnjak ženskoga roda je prijestolonasljednica), b1 u državama s monarhijskom tradicijom, osoba koja je prva slijedeća u nasljednom pravu na nasljeđivanje vladarskog prijestolja. Najčešće se radi o najstarijem sinu monarha (primogenitura) ili o najstarijem slijedećem muškom članu dinastije (seniorat). U suvremenim monarhijama, uglavnom se odbacilo naslijeđivanje prijestolja od strane najstarijeg sina, već se nasljednikom ili nasljednicom prijestolja smatra prvorođeno dijete, neovisno o spolu.

Tijekom povijesti, kraljevi su znali okruniti svoje sinove i postaviti ih za suvladare još za svoga života, kako bi osigurali nesmetan transfer dinastičkog prava. Takvi slučajevi poznati su u brojnim zemljama (Bizant, Ugarska, Sveto Rimsko Carstvo i dr.).

Prijestolonasljedničke titule[uredi VE | uredi]

U mnogim zemaljama, prijestolonasljednici imaju određene titule koje označavaju njihov poseban status u odnosu na nasljeđivanje krune. Također, zakonima je propisano kakve uvjete mora ispunjavati prijestolonasljednik pa tako u Velikoj Britaniji ne smije prijeći na katoličku vjeru ni oženiti pučanku ili ženu koju nije odobrio parlament, jer time gubi status nasljednika prijestolja.

Najpoznatije prijestolonasljedničke titule su:

Sadašnji prijestolonasljednici[uredi VE | uredi]

  • Šeik Salman bin Hamad bin Isa al-Halifa - prijestolonasljednik Bahreina
  • Princ Philippe, vojvoda od Brabanta - prijestolonasljednik Belgije
  • Al-Muhtadi Bilah - prijestolonasljednik Bruneja
  • Frederik, krunski princ od Danske - prijestolonasljednik Danske
  • Šeik Hamdan bin Muhamed bin Rašid al-Maktoum - prijestolonasljednik Dubaija
  • Naruhito, krunski princ od Japana - prijestolonasljednik Japana
  • Princ Lerotholi Seeiso - prijestolonasljednik Lesota
  • Alois, nasljedni princ od Lihtenštajna - prijestolonasljednik Lihtenštajna
  • Guillaume, nasljedni veliki vojvoda od Luksemburga - prijestolonasljednik Luksemburga
  • Mulaj Hasan, krunski princ od Maroka - prijestolonasljednik Maroka
  • Willem-Alexander, princ od Oranje - prijestolonasljednik Nizozemske
  • Haakon, krunski princ od Norveške - prijestolonasljednik Norveške
  • Šeik Tamim bin Hamad al-Tani - prijestolonasljednik Katara
  • Felipe, princ od Asturije - prijestolonasljednik Španjolske
  • Victoria, krunska princeza od Švedske - prijestolonasljednica Švedske
  • Vajiralongkorn, krunski princ od Tajlanda - prijestolonasljednik Tajlanda
  • Charles, princ od Walesa - prijestolonasljednik Ujedinjenog Kraljevstva i ostalih kraljevstava Commonwealtha

Napomene[uredi VE | uredi]

٭b1  U hrvatskomu jeziku opstoje i imenice prestolonasljednik[1][2][3] te prjestolonasljednik.[4][5] Jezični savjetnik s gramatikom (1971.) savjetuje porabu oblika prestolonasljednik, a preporuča izraz nasljednik prijestolja.[6] Izraz nasljednik prijestolja preporuča i Vatroslav Rožić.[7] Po Rožiću prijestolonasljednik je nespretna i loša složenica.[7] Izraz prijestolonasljednik preporučaju Hrvatski jezični savjetnik (1999.),[8] Rječnik hrvatskoga jezika (2000.),[9] Osmojezični enciklopedijski rječnik (2004.),[10] Hrvatski pravopis (2013.),[11] te Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika (2015.).[12] Hrvatski enciklopedijski rječnik (2004.)[13] navodi izraz prestolonasljednik.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, Pretisak, »Školska knjiga«, Zagreb, mjeseca kolovoza 1990., ISBN 86-03-00121-9, str. 258. (NSK)
  2. Vladimir Anić, Josip Silić, Pravopisni priručnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveučilišna naklada Liber, Školska knjiga, Zagreb, 1986., ISBN 86-329-0086-2, str. 530. (NSK)
  3. Stjepan Babić, Božidar Finka, Milan Moguš, Hrvatski pravopis, 5. – prerađeno izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca prosinca 2000., ISBN 953-0-40017-9, str. 363. (Crolist)
  4. Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis, s predgovorom Radoslava Katičića, Školska knjiga, Zagreb, 2005., ISBN 953-0-40026-8, str. 137. (NSK)
  5. Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2012., CIP 790248, ISBN 978-953-0-40026-9, str. 137.
  6. Vida Barac-Grum, Dragica Malić, Slavko Pavešić, Zlatko Vince, izradili, Jezični savjetnik s gramatikom, uredio Slavko Pavešić, Matica hrvatska, Zagreb, 1971., str. 226.
  7. 7,0 7,1 Vatroslav Rožić, Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, vlastita naklada pisca, Tiskara Jovana Puljo u Zemunu, Zemun, na koncu travnja 1904., str. 36. (NSK)
  8. Lana Hudeček, Milica Mihaljević, Luka Vukojević, u redakciji izvršnoga uredništva, Hrvatski jezični savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena, Školske novine, Zagreb, 1999., ISBN 953-6637-03-0, str. 66., 604. (infant) i 1171., (Crolist)
  9. Jure Šonje, gl. ur., Rječnik hrvatskoga jezika, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Školska knjiga, Zagreb, mjeseca listopada 2000., ISBN 953-6036-64-9, ISBN 978-953-0-40009-2, str. 952. i 968.
  10. Tomislav Ladan, gl. ur., Osmojezični enciklopedijski rječnik : hrvatski, ruski, engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, latinski, Leksikografski zavod Miroslava Krleže, Zagreb, 2004., CIP 441027052, ISBN 953-6036-53-3 (cjelina), ISBN 978-953-6036-53-0 (cjelina), ISBN 953-6036-56-8 (V. sv.), str. 958., (NSK), (NSK)
  11. Željko Jozić, gl. ur., Hrvatski pravopis, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013., ISBN 978-953-7967-07-9 (1. internetsko izd.), ISBN 978-953-7967-04-8 (meki uvez), str. 377. i 381.
  12. Ljiljana Jojić, gl. ur., Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika, Školska knjiga, Zagreb, 2015., ISBN 978-953-0-40040-5, str. 1173. (NSK)
  13. Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., Hrvatski enciklopedijski rječnik, II. izd., 8. sv. : Pes – Pro, EPH, Novi Liber, Zagreb, 2004., CIP 441216036, ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-37-0 (8. sv.), str. 244.