Prva riječka hrvatska gimnazija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Prva riječka hrvatska gimnazija
Detalj gimnazijske zgrade

Prva riječka hrvatska gimnazija nastala je 23. studenog 1627. godine u Rijeci na Grivici kraj katedrale sv. Vida, kada isusovci započinju s gimnazijskim obrazovanjem koje traje neprekidno do današnjeg dana. Svečanu misu prigodom otvorenja vodio je senjsko - modruški biskup Ivan Agatić koji je tom prigodom održao govor na hrvatskome jeziku.

Povijest[uredi VE | uredi]

Gimnazijsko obrazovanje trajalo je šest godina, a nastava se, kao i u ostatku Europe izvodila na latinskome jeziku, a za većinu koja nije znala latinski postojao je pripravni tečaj (curcus praeparatoricus). U prosjeku je za vrijeme rada isusovačke gimnazije u svim razredima bilo 150 do 200 đaka. Đaci svakog razreda imali su svoje nazive, počevši od najnižega: parvisti, principisti, gramatici, sintaksisti, poete, retori. Isusovci su učenike poticali na izvanškolski rad. Bila su organizirana natjecanja u znanju, javne rasprave ili dispute, a posebno su đaci sudjelovali u raznim gradskim manifestacijama i priredbama u povodu pojedinih blagdana. Iako je red isusovaca ukinut 1773., gimnazija nastavlja s radom.

Nastava na hrvatskome jeziku[uredi VE | uredi]

Spomen-ploča na mjestu Isusovačkog kolegija uz katedralu sv. Vida u Rijeci
Spomen-ploča na zgradi

Školske godine 1848./49. se uz veliko zalaganje Frana Kurelca nastava počinje izvoditi na hrvatskom jeziku jeziku koji s prekidom, u razdblju od 1941. - 1943., ostaje u uporabi do danas. Školske godine 1853./54. gimnazija prerasta u punu osmogodišnju školu te pod neposrednom upravom hrvatskih vlasti postaje nacionalno i kulturno žarište kao i najvažniji društveni čimbenik odgoja riječkih Hrvata.

Spomen-ploča na palači Adamić

Godine 1868. Hrvatsko-ugarskom nagodbom Rijeka je pripala Ugarskoj. U gimnaziji u uporabi ostaje hrvatski jezik, pa uslijed sveopće mađarizacije počinju pripreme za njegovo ukidanje. Pripreme su počele već 1881., kada je gimnazija preseljena u palaču Adamich – Giacovcich na riječkoj Fiumari. Iako su mađarske vlasti odlučile ukinuti školu, to je spriječio novi predstojnik Vlade za bogoštovlje i nastavu Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, Izidor Kršnjavi koji je pronašao novi smještaj školi

Od 1896. godine Rijeka više nema gimnazije na hrvatskom jeziku. Gimnazija na Sušaku stjecajem političkih prilika privremeno postaje nastavljač bogate i slavne tradicije Prve riječke gimnazije.

Poslije Drugog svjetskog rata[uredi VE | uredi]

Nakon završetka Drugog svjetskog rata Sušak i Rijeka postaju jedan grad pa se u Rijeku ponovno uvodi hrvatska gimnazija (danas Prva riječka hrvatska gimnazija). Ona u Rijeci nastavlja svojim radom i počinje djelovati u ulici Frana Kurelca, u impozantnoj zgradi poznatog mađarskog arhitekta Göyzö Cziglera u kojoj i danas radi. Gimnazija 1945. godine nosi naziv Hrvatska realna gimnazija, školske godine 1946./47. mijenja ime u Realna gimnazija u Rijeci, potom Gimnazija Rijeka, a od školske godine 1949./50. postaje Prva gimnazija Rijeka.

Nakon osamostaljenja Hrvatske[uredi VE | uredi]

Nakon osamostaljenja Hrvatske, školske godine 1992./93. gimnazija kao nastavljač dugostoljetne tradicije odgoja i obrazovanja, a zatim ishodišta hrvatske materinske riječi, riječkog srednjoškolskog obrazovanja i sveučilišta u Rijeci, dobiva svoje staro obilježje humanističke gimnazije, a time i ime koje joj u cijelosti pripada - Prva riječka hrvatska gimnazija.

Znamenite osobe[uredi VE | uredi]

Kroz riječku je gimnaziju prošao velik broj znamenitih osoba kao učenika i nastavnika; Marijan Derenčin, Ivan Dežman, Matko Laginja, Eugen Kvaternik, Andrija Mohorovičić, Antun i Ivan Mažuranić, Ivan Zajc, Gašpar Kombol, Rudolf Strohal, Ivan Milčetić, Kolinda Grabar Kitarović...

Program Prve riječke hrvatske gimnazije[uredi VE | uredi]

Program Prve riječke hrvatske gimnazije odvija se u tri smjera:

  • 1. opći smjer
  • 2. jezični smjer
  • 3. opći - športski smjer[1]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]