Rat i mir

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Rat i mir
Tolstoy - War and Peace - first edition, 1869.jpg
Prvo izdanje romana Rat i mir, 1869.
Naziv izvornika Вoйнá и мир
Autor Lav Nikolajevič Tolstoj
Prijevod Zlatko Crnković
Država Rusija
Jezik ruski, francuski
Vrsta djela roman
Rod
(stil, žanr)
drama
filozofski
ratni
roman struje svijesti
Izdavač Flag of Russia.svg Ruski vjesnik
Flag of Croatia.svg Globus media d.o.o.
Datum (godina)
izdanja
1869.
Korice tvrde i meke
Broj stranica 1.545
Vrijeme radnje 19. stoljeće
Glavni lik(ovi) Pjer Kirilovič Bezuhov
Andrej Nikolajevič Bolkonski
Nataša Rostov
ISBN broj 9780307266934

Rat i mir (rus. Война и мир) epski je roman Lava Nikolajeviča Tolstoja objavljen između 1865. i 1869. Prikazuje rusko društvo tijekom Napoleonovog razdoblja. Smatra se jednim od dva Tolstojeva remek-djela uz Anu Karenjinu te je jedan od najvećih romana u povijesti književnosti.[1]

Roman se bavi životom nekoliko aristokratskih ruskih obitelji: Bezuhov, Bolkonski i Rostov te njihovim sudjelovanjem u povijesnom razdoblju od 1805. do 1813. godine, posebno u vrijeme Napoleonove invazije na Rusiju. Tekst je podijeljen u četiri knjige (petnaest dijelova) i dva epiloga. Prve dvije trećine romana sadrže čistu fikciju, dok u drugi dijelovima pisac piše i o politici, povijesti i historiografiji. 2003., BBC je objavio popis 21 najomiljenije knjige u Britaniji, zasnovano na glasovima 140.000 čitatelja, a među njima se našao i Rat i mir.[2] Našao se i na popisu 100 najboljih knjiga Britanije.[3] Iako je roman hvaljen, Gustave Flaubert i Henry James su kritizirali Tolstoja zboga preširokih "povijesnih eseja", koje su smatrali nebitnim i "anti-književnim". [4]

Roman je filmski ekraniziran nekoliko puta. Najpoznatiji inačice su: američki Rat i mir iz 1956. i ruski Rat i mir iz 1968.[5] Ruska verzija je najskuplji film svih vremena, drugi film s najviše statista na ekranu (navodno preko 100.000 u scenama Napoleonovih osvajanja), iza Attenboroughova epa Gandhi te s trajanjem od 8 sati, istodobno i jedan od najdužih filmova svih vremena. Najnovija filmska verzija je talijanska mini-serija iz 2007. pod istim nazivom.

Radnja[uredi VE | uredi]

Prva knjiga[uredi VE | uredi]

Moskva, početkom 1800-ih.

Ljeto, 1805., Petrograd. Dama Ana Pavlovna Šerer razgovara sa knezom Vasilijem Kuraginom o Napoleonu i kako je pripojio Genovešku republiku Francuskoj a republiku Luccu u vlast dao sestri Elisi. Aleksandar I., ruski car, uključen je koaliciju protiv Napoleona, a koju su tvorile (uz Rusiju) Švedska, Austrija, Engleska i Hannover. Prijatelji Pjer i Andrej Bolkonski podržavaju Napoleona i njegove revolucionarne ideje, čime ulaze u verbalni sukob sa rojalistom Mortemartom. Javlja se i Ana Mihajlovna Drubecka, koja pokušava oportunizmom dovesti svog sina Borisa na viši društveni položaj. Kada grof Bezuhov umre, Pjer se iznenadi da je sve imanje ostavio njemu, njegovom vanbračnom sinu.

Wikicitati „Berg se nježno osmjehivao i razgovarao s Verom o tome kako ljubav nije zemaljsko nego nebesko osjećanje.”
()

Opisuje se i obitelj Rostov, među kojima je i živahna kćerka Nataša koja je iz hira obećala da će se udati za Borisa, te njen brat Nikolaj, u kojeg je zaljubljena Julija Kuraginova.

Wikicitati „Vidiš li, prijatelju, dok ne volimo, mi spavamo. Djeca smo praha...A kad zavolimo, onda si bog, i čist si, kao na prvi dan stvaranja.”
()

U Lisim Gorama živi stari knez Bolkonski s kćerkom, knjeginjicom Marjom. On je prevrtljiv starac.

Wikicitati „Govorio je da su svega dva izvora ljudskih mana: besposlica i praznovjerje, a da su jedine dvije vrline: rad i razum.”
()

Stari Bolkonski razgovara sa sinom Andrejom o ratnom planu, prema kojem bi rusko-švedsko-austrijska koalicija trebala napasti francuske snage kroz Pomorje i Hannover, s istoka. Andrej odlazi boriti se u ratu, smatrajući da ga njegova trudna supruga Liza samo "sputava" u životu. I Nikolaj odlazi u rat.

Nakon stjecanja bogatstva, neugledni i debeljuškasti Pjer odjednom postaje miljenik žena. Knez Vasilije Kuragin uspijeva ga nagovoriti da se oženi za njegovu kćerku Helenu. Pjer prihvaća, iako shvati da stupa u brak neiskreno.

Wikicitati „Ja vas volim - reče sjetivši se što treba reći u ovakvoj prilici, ali te riječi zvučaše tako jadno da se Pjer postidi sama sebe.”
()

Vasilije Kuragin pokušava oženiti i svojeg sina, ženskara Anatola, za kćerku starog Bolkonskog, Marju, no ta je ružna pa Anatol radije ima aferu sa sluškinjom, Francuskinjom Bourienne. Marja potom odluči postati hodočasnica.

Na fronti se Rusi i Austrijanci bore protiv francuske vojske: logorovanje u Braunau, bitka kod Kremsa, uzmak prema Schöngrabenu. Rusku vojsku vodi zapovjednik Mihail Kutuzov. Jednom prilikom Nikolaj je ispričao Borisu kako je doživio bitku.

Wikicitati „Pričao im je o okršaju kod Schöngrabena upravo onako kako obično pričaju o bitci oni koji su u njoj sudjelovali, to jest onako kako su oni htjeli da je bilo, onako kako su čuli od drugih pripovjedača, onako kako je bilo ljepše pričati, ali nipošto ne onako kako je bilo.”
()

Kao vojni glasnik, Andrej odsjeda kod ruskog diplomata Bilibina, gdje doznaje da je francuska vojska osvojila Beč. Nikolaj je ranjen u borbi. Kod Olomouca Andrej ugleda cara Aleksandra I. te ostaje ushićen susretom. Bitka kod Austerlitza dovodi do konačnog poraza ruske vojske, dok je Andrej teško ranjen na Pracenskom brdu te, ležeći na podu, razmišlja o smislu života gledajući oblake.

Wikicitati „Kao što je kod sata rezultat zamršena kretanja bezbrojnih i različitih kotača i valjaka samo polagano i jednakomjerno kretanje kazaljke, tako je i rezultat svega - zamršenoga kretanja tih sto i šezdeset tisuća Rusa i Francuza - svih njihovih strasti, želja, kajanja, poniženja, patnji, ponosa, straha i zanosa - bio samo gubitak kod Austerlitza, tzv. bitke trojice careva, to jest lagano pomicanje svjetske kazaljke na brojčaniku povijesti čovječanstva.”
()

Druga knjiga[uredi VE | uredi]

Umjetnički prikaz Nataše

Razdoblje od 1806. do 1812. Nikolaj Rostov dolazi s Denisovom kući, u Moskvu, na dopust. Nataša je stasala u lijepu djevojku. Istodobno, Pjer stalno čuje glasine kako ga Helena vara s kockarom Dolohovom. Na jednom ručku, nakon što ga Dolohov naizgled provocira, Pjer ga izazove na dvoboj. U dvoboju, Dolohov je ranjen. Nakon toga, Pjer raskida s Helenom i odlazi u Petrograd, shvaćajući kako je cijeli dvoboj bio besmislen.

Wikicitati „Tko je u pravu, a tko u krivu? Nitko. A kad si živ - onda živi: jer sutra ćeš umrijeti, kao što sam ja mogao umrijeti prije jednog sata. I vrijedi li toliko kinjiti kad čovjeku preostaje da živi tek trenutak u usporedbi s vječnošću?”
()

Vraća se i Andrej u Lisim Gorama, te se ražalosti kada otkriva da je Liza umrla kada mu je rodila sina, Nikoluška, u njegovoj odsutnosti. Nakon toga, odluči izbjegavati rat.

Nikolaj je postao ađutant moskovskog generalgubernatora te se druži sa Dolohovom. Nikolaj očijuka sa Sonjom, a kod Jogelja se organizira veliki ples. Denisov tamo pleše Mazurku.

Wikicitati „Najviše je pažnje obraćao Sonji i gledao je takvim očima da ne samo što ona nije mogla izdržati taj pogled, a da se ne zacrveni, nego su se i stara grofica i Nataša crvenjele kad god bi opazile taj pogled.”
()

Ipak, idila se urušava kada Nikolaj u kartanju sa Dolohovom gubi 43 tisuće, a otac mu obećaje isplatiti dug. Denisov zaprosi Natašu, ali ga ona odbija nakon savjetovanja s majkom. Denisov i Nikolaj odlaze u puk. Na putu u Petrograd, Pjer sretne masona koji ga uvuče u svoju ložu objašnjenjem da im je cilj "moralno usavršavanje ljudi". Pjer se nakon toga miri sa Helenom te putuje na svoje imanje na jug, u Kijev, kako bi oslobodio seljake od kmetstva.

Boris u međuvremenu napreduje u vojsci druženjem s pravim ljudima. Stari Bolkonski je pak imenovan jednim od glavnih zapovjednika narodne obrane, dok je Andrej postao član povjerenstva za sastavljanje vojnih propisa. U naselju Bogučarevo ponovno sreće Pjera, gdje imaju dugu raspravu o smislenosti masona, Boga i života općenito.

Wikicitati „...da sam ja jedna karika, jedna stepenica od nižih bića prema višima? Kad vidim, jasno vidim stepenice koje vode od biljke prema čovjeku, zašto bih ja smatrao da te stepenice prestaju sa mnom i da ne vode sve dalje? Ja osjećam da ne samo što ne mogu nestati, kao što ništa ne nestaje na svijetu, nego da ću uvijek biti i da sam uvijek bio. Osjećam da osim mene žive nada mnom dusi i da u ovom svijetu ima istine.”
()

U međuvremenu, nakon bitke kod Friedlanda, Napoleon i Aleksandar I. su se sastali kako bi pregovarali, ali bez uspjeha.

Andrej u proljeće 1809. odlazi na imanje u Rjazanjskoj oblasti te razmišlja o svojem životu, uspoređujući ga sa starim hrastom. Jedne noći, dok je bio na imanju Rostovljevih, slučajno je čuo razgovor Nataše i Sonje te je ostao šarmiran. Nezadovoljan masonstvom, Pjer odlazi u Petrograd, u koji se preselila i obitelj Rostovljevih iz Moskve. Berg zaprosi Veru i ženi se njome, dok Nataša ponovno flertuje sa Borisom. Na dvorskom balu, primjeti ju i Andrej. S vremenom, njih dvoje se sve češće sastaju. Na kraju, Andrej odlazi u Lise Gore kako bi dobio očev pristanak da se oženi Natašom, no stari Bolkonski joj nije naklonjen i moli ga da odgodi vjenčanje za godinu dana. Andrej i Nataša na kraju objave ljubav jedno drugome, no ona je razočarana što mora čekati godinu dana dok se on ne vrati iz inozemstva.

Wikicitati „Ne bih vjerovao nikome tko bi mi rekao da mogu ovako voljeti - kazivaše knez Andrej. - Ovo je sasvim drugo čuvstvo od onoga koje sam osjećao prije. Cijeli se svijet za me dijeli na dvije polovice: jedna je - ona, i ondje je sva sreća, nada, svjetlo, druga je polovica - sve gdje nje nema, ondje su samo jad i mrak.”
()

Nikolaj se kani oženiti za siromašnu Sonju, iako su se roditelji nadali da će se oženiti za bogatu Juliju. Stoga se Boris udvara Juliji. Istodobno, francusko-ruski odnosi postaju sve gori i očekuje se novi rat.

Rostovljevi se vraćaju u Moskvu i nastanjuju kod Ahrosimove. Tijekom posjeta operi, Nataša nailazi na Heleninog brata, Anatola, koji joj se udvara. On ju poljubi i počne joj slati pisma. On joj predlaže brak i bijeg, što zgrozi Sonju kada joj Nataša sve ispriča. Naime, Nataša kao da je potpuno zaboravila na zaruke s Andrejom i, bez da je ikome rekla, odlučila pobjeći u nepoznato s Anatolom, koji je pak već oženjen. Nataša šalje pismo Marji u kojem raskida s Andrejom. Anatol pokuša oteti Natašu, ali bez uspjeha. Sonja zamoli Pjera za savjet, koji ga protjera iz Moskve te mu se ponovno zgadi Helena, Anatolova sestra. Napokon, vraća sa Andrej iz inozemstva a Pjer ga pokušava nagovoriti da dadne Nataši još jednu priliku. Nataša se kaje i moli Pjera da prenese Andreju njen oprost. Pri povratku, Pjer na noćnom nebu primjeti komet.

Treća knjiga[uredi VE | uredi]

Napoleonove snage prelaze Njemen i upadaju u Rusiju 12. lipnja 1812. Francuska vojska broji i do 400.000 vojnika. Car Aleksandar I. ga moli da se povuče, no bez uspjeha. Ruski izaslanik Balašev razgovara sa Napoleonom u francuskom taboru te naslučuje da je rat neizbježan. Istodobno, Andrej traga za Anatolom kako bi ga izazvao na dvoboj. Kada čuje vijest da se je ovaj unovačen, i Andrej se pridružuje vojsci. Sa Kutuzovom odlazi u Bukurešt (tada još Turska) te se vraća u Rusiju kada čuje da je izbio rat sa Napoleonovom vojskom. Andrej je u Zapadnoj armiji te usput svrati u Lise Gore gdje se posvađa sa ocem. Stari Bolkonski nekoliko tjedana kasnije teško se razboli i umire. Nikolaj Rostov sudjeluje u bitci kod Ostrovne, u kojoj se ruska vojska povlači nakon poraza.

Wikicitati „Svaki čovjek provodi dvostruki život: osobni život koji je utoliko slobodniji ukoliko su mu interesi apstraktniji, i stihijski, rojevski život u kojemu čovjek izvršava, milom ili silom, zakone koji su mu propisani. Čovjek svjesno živi za se, ali služi kao nesvjesno oruđe za postizanje povijesnih, sveljudskih ciljeva.”
()

Za to vrijeme, u Moskvi, Pjeru je jedan mason govorio o Apokalipsi Ivana apostola i o tome kako je Napoleon možda antikrist. Pjer je pokušao Napoleonovo ime pretvoriti u brojeve prema židovskom pisanju brojeva da vidi bi li dobio broj 666, međutim ta je metoda neprecizna jer Pjer otkriva da čak i njegovo ime može polučiti taj broj. 15-godišnji Petja prestraši Rostovljeve kada otkrije da se želi pridružiti vojsci u obrani zemlje.

Wikicitati „Vidjelo se da je Napoleon bio već odavno uvjeren da ne može pogriješiti i da je, po njegovu shvaćanju, sve što čini bilo dobro, ne zato što se podudaralo s pojmovima dobra i zla, već zato što je to činio on...Nije se mogao odreći svojih postupaka koje je veličalo pola svijeta, pa se stoga morao odreći istine i dobra i svega ljudskoga.”
()

Francuska vojska brzo napreduje po Rusiji. Ruske vlasti naređuju stanovnicima evakuaciju iz gradova u koje stiže Napoleon. Zapovjednici Barclay de Tolly i Kutuzov imaju različite poglede na obrambenu strategiju. Pada Smolensk. Nikolaj i Iljin stižu u Lise Gore pa u Bogučarovo, gdje su se seljaci - pridobiveni francuskim laskavim obećanjima o slobodi i zlatnim brdima - odbili evakuirati te nisu čak ni dopustili svojoj gospodarici, Marji Bolkonslkoj, napuštanje imanja. Nikolaj intervenira te uhiti pobunjenike, time spašavajući Marju. Između njih se rađa ljubav, ali oboje to drže za sebe.

Wikicitati „Ma koliko se stidjela što je prva zavoljela čovjeka koji možda nikada neće nju zavoljeti, tješila se mišlju da to nitko nikada neće saznati i da ona neće biti kriva bude li do kraja života, ne govoreći nikome ni riječi, voljela onoga koga je voljela prvi i posljednji put.”
()

Odigrava se bitka za Borodino koja završava francuskom strateškom pobjedom, nakon teških gubitaka. Andrej je teško ranjen i evakuiran u bolnicu, gdje sretne također ranjenog Anatola koji vrišti od boli. U Moskvi vlada panika dok general-gubernator Rastopčin piše letke u kojima poziva građane mir i domoljublje. Pjer slučajno primjeti kako je ljutita rulja napala nekog čovjeka na ulici samo zato jer je Francuz. I sam Pjer odlazi u vojsku.

Kutuzov na konferenciji donosi odluku o predaji Moskve
Wikicitati „Pjera je to čudno i čarobno osjećanje obuzelo prvi put u Slobodskom dvorcu kada je iznenada osjetio da i bogatstvo, i vlast, i život, sve ono što ljudi s toliko truda stječu i čuvaju - da sve to, ako što i vrijedi, vrijedi samo zbog onog užitka s kojim čovjek može sve to odbaciti.”
()

Napoleon već smišlja planove kako će se milostivo ponašati sa Moskovljanima, smatrajući da će Rusija izgubiti rat čim zauzme Moskvu. Helena se pak spetljala s nekim imućnim "mladim stranim princom" te prelazi na katoličku vjeru. Kada Pjer pročita njeno pismo, smrkne mu se te nestaje iz svoje kuće. Teška srca, Kutuzov naređuje evakuaciju grada. Rostovljevi 1. rujna 1812. napuštaju Moskvu te velikodušno ostavljaju vrijedne stvari kako bi ustupili kola ranjenicima, ne znajući da je među njima i Andrej. Iz kočije, Nataša primjeti Pjera na ulici, koji ostaje kako bi izvršio atentat na Napoleona. Rastopčin naređuje puštanje zarobljenika iz zatvora, izuzev izdajice Vereščagina kojeg predaje ljutitoj rulji koja ga ubija.

Dne 14. rujna, Napoleon ulazi u Moskvu te ostaje zapanjen kada umjesto 300.000 stanovnika nailazi na prazan grad sa samo par tisuća ljudi. Smiješta se u Kremlj. Francuske jedinice pljačkaju kuće a onda izbija požar, vjerojatno nemarom kada su se vojnici htjeli ugrijati. Pjer spasi život francuskom vojniku Ramballu te popriča s njim na francuskom. Rostovljevi prespavaju u Mitiščima te vide rumenilo požara u Moskvi. Nataša saznaje da je Andrej među ranjenicima te ga moli za oprost. On ju i dalje voli. Pjer, lutajući ulicama, spasi život djevojčici od požara te ju krene voditi natrag njenoj obitelji. Kada primjeti francuskog vojnika kako želi opljačkati lijepu Armenku, intervenira, ali ga uhiti vojska.

Četvrta knjiga[uredi VE | uredi]

Nikolaj putuje u Voronež kako bi kupio konje za diviziju, te tamo pleše kod gubernatora i upoznaje lijepe djevojke.

Pjer je ratni zarobljenik ali odbija reći svoje pravo prezime. Kako bi ga prestrašili, vojnici ga vode da gleda strijeljanje zarobljenika na Djevojačkom polju. U zatvoru, Pjer upoznaje prostodušnog Platona Karatajeva s kojim osjeti neku bliskost i unutarnji mir.

Wikicitati „I u dubini je duše osjećao da se spas od tog očaja i od tih sumnji nalazi u njemu samu. Ali je sad osjećao da nije kriv što se svijet pred njegovim očima srušio i što su ostale samo bezvrijedne ruševine. Osjećao je da nije u njegovoj moći da povrati vjeru u život.”
()

Marja putuje u Jaroslavlj gdje se nalaze Rostovljevi. Tamo Nataša njeguje bolesnog Andreja. Nakon nekog vremena, ovaj umire od posljedica ranjavanja.

Wikicitati „Još jednom navali ono odande. Posljednji, nadčovječanski napor je uzaludan i oba se krila bešumno otvaraju. Ono uđe, i ono je smrt. I knez Andrej umre. Ali u istom trenu kad umre, knez Andrej se sjeti da spava i, u istom trenu kad umre, on se upe i probudi. "Tako je, to je bila smrt. Umro sam – probudio sam se. Tako je, smrt je buđenje".”
()

Ruska je vojska planirala napad na Napoleonovog zapovjednika Murata u zoru 17. listopada, ali je Kutuzov naišao na nespremnu vojsku u taboru: većina je spavala, nijedan top nije bio napunjen, konji su bili neosedlani a generali nisu bili na svojem mjestu. Glavna krivnja svaljena je na prvu osobu koja je naišla na feldmaršala, pukovnika Ajhena.

Napoleon napušta Moskvu
Wikicitati „Pjer je upoznao onu tajanstvenu, bešćutnu silu koja je tjerala ljude da protiv svoje volje usmrćuju svoje bližnje, onu silu čije je djelovanje vidio u strijeljanju. Uzalud je bilo bojati se te sile, pokušavati joj izbjeći, moliti ili nagovarati ljude koji joj služe kao oruđe.”
()

Usprkos tome što je imao dosta zaliha u gradu, Napoleon nije odlučio napraviti utvrdu u Moskvu i zadržati je preko zime u očekivanju ruske protuofenzive. Suočen sa masovnim kaosom, nedisciplinom vojnika, partizanskim napadima, požarom, dolaskom hladnijeg vremena i nestašice ljudi, francuska vojska krenula u bijeg iz Moskve prema ranijem uporištu, u Smolensk pa u Njemen. Među njima su i zarobljenici Pjer i Platon.

Wikicitati „U zarobljeništvu, u kolibi Pjer je spoznao, ali ne pameću nego svim svojim bićem, životom, da je čovjek stvoren zato da bude sretan, da je ta sreća u njemu samu, i da sva nesreća ne potječe od oskudice nego od izobilja.”
()

Ruska vojska je promatrala francusku, ali je Kutuzov izdao naredbu da se ne napada jer je radije čekao da se neprijatelj raspadne sam od sebe bez borbe. Francuski vojnici nemaju čizme iako stiže val hladnoće, dok je sve manje hrane, zbog čega je sve više dezertera. Od 73.000 ljudi francuske vojske, ne računajući gardu, ostalo je nakon uzmaka od Moskve do Vjazme 36.000. ne očekujući neprijatelja naprijed već iza sebe, vojska je bježala otegnuvši se i odvojivši jedni od drugih katkad i po 24 sata razmaka.

Denisov i Dolohvljev sudjeluju u partizanskom ratovanju. Sudjeluje i Petja Rostov, koji pak pogiba. U jednom takvom napadu, oslobađaju ratne zarobljenike, među njima i Pjera, no Platon je već prije umro. Rostovljevi saznaju da je Petja umro, što ih shrva. Kutuzov je nakon odlaska Napoleona obavio svoju dužnost te je sve više marginaliziran. Niti caru nije više potreban. Kutuzov je umirovljen te umire.

Tolstojeve bilješke iz devete verzije romana, 1864.

Moskva se obnavlja – nakon tjedan dana, u gradu je već bilo 15.000 stanovnika, nakon dva tjedna 25.000 a pred jesen 1813. je dosegnut broj koji premašuje stanovništvo prije rata - a Pjer je ponovno našao duševni mir. Pošto je Helena umrla, on priznaje Marji da je oduvijek potajno volio Natašu. Nakon nekoliko mjeseci tugovanja nad Andrejom, Nataša također prizna da se zaljubila u Pjer. Njih dvoje stupaju u brak 1813. te dobivaju četvero djece do 1820.: tri kćeri i jednog sina, Petju. Nikolaj je nakon rata bio u velikim dugovima koje je nasljedio od oca. Međutim, oženio se za bogatu Marju te je tako uspio srediti obiteljsko imovinsko stanje, te se preselio u Lise Gore.

Wikicitati „Jedino se stara grofica, koja je svojim materinskim osjećajem pojmila da su sve Natašine pobude potjecale samo iz potrebe da ima obitelj, da ima muža (kao što je više ozbiljno nego u šali vikala u Otradnome) – samo se mati čudila čemu se čude ljudi koji nisu shvaćali Natašu, i ponavljala kako je uvijek znala da će Nataša biti uzorna žena i majka.”
()

Nataša napomene Pjeru da se jedino povremeno svađaju zbog njegovog čestog putovanja u Petrograd kako bi otvorio i sudjelovao u nekom društvu. On joj ispriča kako sve njegova misao u tome da ako se pokvareni ljudi udruže i postanu silu, onda se i pošteni ljudi trebaju isto tako udružiti. Nataša mu ispriča kako je dadilja preuzela Petju a on je zažmirio kao da se igra skrivača.

Epilog[uredi VE | uredi]

Razmišljanja i filozofski stavovi o povijesti i slobodnoj volji, te kako oboje vodi neka nepoznata sila.

Wikicitati „...i pokazuje cijelom svijetu što je bilo ono što su ljudi mislili da je snaga, dok ga je vodila nevidljiva ruka. Pošto se drama svršila i glumac svukao, redatelj nam ga je pokazao. Pogledajte čemu ste vjerovali! Evo ga! Uviđate li sad da vas nije pokretao on nego Ja!.”
()

Rasprava kako povijest zakazuje jer ne može obuhvatiti cijeli jedan narod kroz neko razdoblje, te je stoga više samo povijest vladara, slikara i poznatih ličnosti a manje jedna sveobuhvatna slika ljudskog stanja. Što su ljudi na nižem stupnju umnog razvitka – kao što je dijete ili luđak – onda znajući uzroke njihovih djela može se primijetiti velik dio nužnosti i tako malo slobode da se može predvidjeti njihov postupak, čim se zna uzrok koji treba izazvati djelo.

Ja dižem ruku i spuštam je. Moj mi se čin čini slobodan; ali kad se pitam: jesam li mogao dići ruku u svakom pravcu – uviđam da sam digao ruku u onom pravcu kojemu je za taj čin bilo najmanje zapreka, i u tijelima oko mene, i u građi moga tijela...Da bi moj čin bio slobodan, prijeko je potrebno da ne naiđe ni na kakve zapreke. Da bismo zamislili čovjeka slobodna, moramo ga zamisliti izvan prostora, što je očito nemoguće.

Svijest kaže da je ono samo i sve što postoji samo je ono, prema tome svijest obuhvaća i prostor, te je i izvan uzroka svakom ispoljavanju svoga života. Knjiga završava rečenicom da je nužno odreći se iluzije slobode koje smo svjesni, i priznati zavisnost vanjskih faktora koju ne osjećamo.

Likovi[uredi VE | uredi]

Prikaz četiriju najvažnijih obitelji u romanu

Bezuhovi[uredi VE | uredi]

  • Kiril Vladimirovič Bezuhov - Pjerov imućni otac
  • Pjer Kirilovič Bezuhov - glavni protagonist romana
  • Helena Kuragina (Bezuhova) - Pjerova prva supruga
  • Nataša Rostova (Bezuhova) - Pjerova druga supruga

Rostovljevi[uredi VE | uredi]

  • Ilja Andrejevič Rostov - otac
  • Natalija Rostova - njegova supruga
  • Vera Iljinična Rostova - najstarija kćerka
  • Nikolaj Iljič Rostov - stariji sin
  • Nataša Iljinična Rostov - mlađa kćerka, glavna junakinja romana
  • Petar (Petja) Iljič Rostov - najmlađe dijete
  • Sonja - usvojena

Bolkonski[uredi VE | uredi]

  • Nikolaj Andrejevič Bolkonski - otac kneza Andreja
  • Andrej Nikolajevič Bolkonski - drugi glavni junak romana
  • Marja Nikolajevna Bolkonska - Andrejina sestra
  • Liza - Andrejina pokojna supruga, majka malog Nikolaja
  • Nikolaj Andrejevič Bolkonski - sin kneza Andreje, koji je dobio ime po djedu

Kuragini[uredi VE | uredi]

  • Vasilije Kuragin - glava porodice
  • Helena Vasiljevna Kuragina - Pjerova prva supruga
  • Anatol Vasiljevič Kuragin - ženskar koji zavodi Natašu
  • Hipolit Vasiljevič Kuragin - drugi sin kneza Vasilija
  • Aljina Kuragina - supruga kneza Vasilija

Analiza i utjecaj[uredi VE | uredi]

Rat i mir je ujedinio Tolstojeve postupke analitičara, psihologa, povjesničara - tema čovjeka stopljenog s povijesti - i filozofa. [6][7] Autor se služio povijesnim izvorima - zbog čega su opisi i strategija zaraćenih strana iznimno detaljni i uvjerljivi, gotovo dokumentarni, a katkad iz perspektive jednog lika kako bi se činili što izvorniji - a opisuje se razdoblje u kojem se stvarala ruska nacionalna svijest, te je spojio stvarne ličnosti - Napoleon, Kutuzov - sa fiktivnim likovima. Pojedini dijalozi francuskih zapovjednika zapisani su u izvornom francuskom jeziku. Roman započinje konvencionalno da bi završio filozofskim zaključkom o ulozi čovjeka u povijesti te zakonitosti nekih događaja. [6]

Tolstoj oblikuje i intimne ljudske osjećaje, a dva ženska lika - Nataša i Marja - su posebno dobro profilirani. Društveni pomaci i promjene stavljeni su u priču kako bi naglasili i mijene u privatnom životu protagonista Andreja, Pjera, Nataše i Marje (religijske nedoumice, ljubavni problemi, samoaktualizacija...) dok su Kuragin, Berg i Ana Pavlovna zaostali u ustaljenom licemjerju.[6] Rat je jedan od glavnih uzroka drastičnih promjena glavnih likova.[8] Prema nekim mišljenjima, Tolstoj je stvorio novi tip "velikog romana" koji je uvelike utjecao na druge književnike diljem svijeta,[6] roman prostora i vremena (roman-epopeja) koji je totalitet osobnog i povijesnog. [7]

Roman je također domoljuban, slavi hrabrost plemstva, naglašava obiteljske vrijednosti, pretpostavlja da se mora boriti kako bi se osigurao opstanak patrijarhalnoga statusa quo u miru, te je također naveo kako bi pravednost i pravedni društveni sustav, sa svim političkim značenjima povezanim uz njega, morali biti cilj "aktivne vrline" koja nadahnjuje najbolje ljude u Rusiji. [1]

George Orwell, koji inače nije osobito uvažavao Tolstoja, je volio roman te izjavio da se njegovi likovi doimaju toliko stvarnima da bi "vrlo rado neprekidno čitao o njihovim dogodovštinama."[9]

Paul Vitanyi je usporedio Tolstojeva razmišljanja o utjecaju milijuna ljudi i slučajnih interakcija na razvoj povijesti sa pokušajem matematičkog analiziranja društva. [10]

Nastanak[uredi VE | uredi]

Jedina poznata fotografija u boji koja prikazuje Tolstoja, snimljena 1908.

Rat i mir je jedan od najdužih romana ikada napisanih, iako nije najduži. Trenutno je sedmi najduži roman napisan na latinici ili ćirilici te je podijeljen na četiri knjige koje se pak sastoje od nekoliko poglavlja.

Tolstoj je isprva roman planirao nazvati samo 1805., međutim promijenio je mišljenje kada je pročitao La Guerre et la Paix (Rat i mir) koji je napisao Pierre Joseph Proudhon. Također je sudjelovao u Krimskom ratu te je već imao iskustva s pisanjem kratkih priča o ratu. Priču je pisao u godinama kada se oženio i skrasio na jednom imanju. Djela Arthura Schopenhauera i Aleksandra Hercena su ga nadahnula prilikom smišljanja likova i priče. [11] Navodno je lik Petra Rostova skrojio prema ponašanju svoga oca.[12]

Tolstoj je u romanu Napoleona prikazao poput neučinkovitog egomana, cara Aleksandra I. poput ispraznog demagoga kojeg jedino brine kako će povjesničari pisati o njemu a Kutuzova poput strpljivog i mudrog starca koji razumije ograničenja ljudske volje i planiranja. Posebno je zanimljivo što su ratne scene prikazane kao čisti kaos jer generali misle da mogu predvidjeti tijek djelovanja bitke, ali su one rezultat milijuna različitih prilika. Time se rat uzima kao simbol za život, gdje nijedan model ne može obuhvatiti beskrajne složenosti ljudskog ponašanja.[13] Smrt Andreja Bolkonskog smatra se jednom od najdojmljivijih u ruskoj književnosti. Pjer pak na kraju otkriva tolstojevsku istinu - da se mudrost ne nalazi u sustavima, nego u običnim procesima svakodnevnog života. [13]

Dugački eseji koji počinju u drugoj polovici romana satiriziraju pokušaj povijesne naracije i povijesnih zakonitosti. Prema Tolstoju, povijest nema smjer te stoga ne može imati niti obrasce. Uzroci raznih povijesnih zbivanja su uvijek nedokučivi i nejasni, te ih stoga, po Tolstoju, povjesničari ne mogu objasniti. [13] Povijest se ne sastoji od odluke jednog pojedinca, već od sume bezbroj malih odluka malih ljudi, čija su djelovanja odveć nebitna da bi bila dokumentirana. Jedna od autorovih najkontroverznijih filozofija je upravo ta, vjera u učinkovitost običnog te besmislenost uspostavljanja sustava, što je u potpunoj suprotnosti sa filozofima njegovog vremena.[13]

Tolstoj je time stvorio novu vrstu 'romana svijesti', sposobnost da istodobno ima "božanstvenu" perspektivu nad događajima i intimni pogled njegovih junaka. Zahvaljujući epskoj prirodi priče, pokazao se majstorom tog novog stila romana u 19. stoljeću.[14]

Izvori[uredi VE | uredi]

Reference[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Moser 1992., str. 299
  2. BBC News (19. listopada 2003). UK's top 21 books uncovered. bbc.co.uk. pristupljeno 12. ožujka 2012
  3. BBC News (17. svibnja 2003). Big Read Top 100. bbc.co.uk. pristupljeno 12. ožujka 2012
  4. Thirlwell, Adam (8. listopada 2005). A Masterpiece in Miniature. Guardian. pristupljeno 12. ožujka 2012
  5. War and Peace (1968). Internet Movie Database. pristupljeno 12. ožujka 2012
  6. 6,0 6,1 6,2 6,3 Detoni-Dujmić 2004., str. 554
  7. 7,0 7,1 Krleža 1969., str. 413
  8. Moser 1992., str. 301
  9. Bill Keller. "‘War and Peace’ on the Campaign Trail", New York Times, objavljeno 7. studeni 2007, pristupljeno 17. kolovoza 2012.
  10. Paul Vitanyi (7. studeni 2007). Tolstoy's Mathematics in \War and Peace". illc.uva.nl. pristupljeno 23. kolovoza 2012
  11. Moser 1992., str. 303
  12. "Obituary - Tolstoy Is Dead; Long Fight Over", New York Times, objavljeno 20. studeni 1910., pristupljeno 17. kolovoza 2012.
  13. 13,0 13,1 13,2 13,3 Britannica - Rat i mir
  14. Emerson, Caryl (1985). "The Tolstoy Connection in Bakhtin". PMLA 100 (1): 68–80 (68–71)

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: War and Peace