René Matoušek
René Matoušek (Vukovar, 7. veljače 1958. – Vukovar, 20. studenoga 1991.), bio je hrvatski haiku-pjesnik, pisac, novinar, glazbenik, esperantist, radio-amater i stomatolog.
Životopis[uredi | uredi kôd]
René Matoušek rodio se u Vukovaru 7. veljače 1958. godine. Gimnaziju je pohađao u Vukovaru.[1] Jedan dio života proveo je i kod djeda i bake u Velikoj Gorici, gdje se preselio 1977. godine po dolasku na studij stomatologije.[1][2] Od 1985. do 1990. godine kao stomatolog radio je u Žegaru nedaleko Obrovca,[3] a godine 1990. vratio se u rodni Vukovar[2] gdje se uključuje u ponovno ustrojavanje Društva "Hrvatski dom" i biva imenovan tajnikom.[1]
Pisao je za Polet, Studentski list, Quorum, Oko, Vukovarske novine i Osječki tjednik u kojem je imao stalnu rubriku, pod nazivom "Carski rez", gdje je na satiričan način opisivao svakodnevnu vukovarsku zbilju.[4] Tijekom Domovinskog rata bio je član Stručnog operativnog štožera vukovarske bolnice a također njegov glas čuo se i s valova Hrvatskog radio Vukovara s kojeg je, uz pomoć još jednog radio-amatera, prenosio izvješće o stanju u Gradu.[5] Nakon pada grada bio je u koloni koja je odvedena na "Velepromet" i trag mu se izgubio nakon izvođenja na saslušanje iz takozvane stolarije.[5] Njegovi posmrtni ostatci ekshumirani su iz skupne grobnice na vukovarskom Novom groblju, a identificiran je 14. studenoga 2002. godine na Zavodu za sudsku medicinu u Zagrebu.[5] Pokopan je u Aleji hrvatskih branitelja u Vukovaru, 22. studenoga 2002. godine.[6]
Književno stvaralaštvo[uredi | uredi kôd]
Počeo je pisati haiku početkom 1980-ih godina kada kao mladi stomatolog doseljava u Žegar, u Bukovicu.[7] Godine 1995. uvršten je u antologiju srijemskih pisaca Hrvatska riječ u Srijemu: antologija srijemskih pisaca (priredio Dubravko Horvatić).[5]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Jaka veza, Biblioteka Albatros, kolo 1, knj. 5, Narodno sveučilište "Juraj Kokot", Velike Gorica, 1980.
- Prasci, vlastita naklada, 1981.
- Žegar, Biblioteka Macuo Basho, Odžaci, 1987.
Posmrtno objavljeno[uredi | uredi kôd]
- DA za Renéa, Biblioteka Albatros. Posebna izdanja, knj. 10, Narodno sveučilište Velika Gorica, Velika Gorica, 1997.
- Ljubav, zbirka priča, Pučko otvoreno učilište, Velika Gorica, 1997.
Spomen[uredi | uredi kôd]
- Na ulazu u Hrvatski dom u Vukovaru nalazi se brončano poprsje Renea Matoušeka, djelo akademskog kipara Mladena Mikulina.[8]
- U spomen na René Matoušeka održavaju se međunarodni haiku susreti, Haiku susreti Rene Matoušek, koje je pokrenuo Tomislav Marijan Bilosnić 2008. godine.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Vukovarske novine: Postavljanje bisti dvojici Vukovaraca: Renea Matoušeka i Siniše Glavaševića, 7. ožujka 2003., preuzeto 22. prosinca 2011.
- ↑ a b Sonja Filipović, Rene, sretan ti rođendan, vgdanas.hr, 7. veljače 2011., (u međumrežnoj pismohrani archive.today 2. srpnja 2013.), preuzeto 27. kolovoza 2021.
- ↑ a b magicus.info: Haiku susreti u Obrovcu 28 srpnja 2009, preuzeto 22. prosinca 2011.
- ↑ René Matoušek. Vukovarski pisac. Kratka biografija, preuzeto 31. prosinca 2011.
- ↑ a b c d Vukovarske novine: In memoriam: Rene Matoušek Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. studenoga 2021. (Wayback Machine), 22. studenoga 2002., Preuzeto 22. prosinca 2011.
- ↑ Denis Derk, Velika Gorica ne zaboravlja pisca i Vukovarca Renea Matoušeka, Večernji list, 21. studenoga 2011., preuzeto 22. prosinca 2011.
- ↑ Akademija Art: Zelengrad - Haiku susreti „René Matoušek“, preuzeto 27. kolovoza 2021.
- ↑ Zlatko Karač, Đuro Šimičić, Hrvatski dom u Vukovaru arhitekta Aleksandra Freudenreicha, Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, br. 2(34), sv. 15, (2007.), str. 204.-223., podrubnica 10 na str. 207.