Prijeđi na sadržaj

Ribar Palunko i njegova žena

Izvor: Wikipedija
Ribar Palunko i njegova žena

Naslovnica izdanja iz 2015. ( Novi mediji d.o.o. )
Autor Ivana Brlić-Mažuranić
Država Hrvatska
Jezik hrvatski
Vrsta djela pripovijetka
Rod
(stil, žanr)
književnost za djecu
Datum (godina)
izdanja
1916. (Matica hrvatska)
Vrijeme radnje neodređeno
Mjesto radnje podno planine, kuća ribara Palunka, podvodni dvor Morskog kralja
Glavni lik(ovi) ribar Palunko
Teme ribarova potraga za izmišljenim bogatstvom i lagodnim životom

Ribar Palunko i njegova žena je jedna od osam pripovijedaka iz knjige Priče iz davnine koje je Ivana Brlić-Mažuranić oblikovala na temelju sadržaja i likova iz slavenske mitologije i hrvatske usmene predaje.[1] U toj se priči isprepliću životi stvarnih likova poput ribara te nestvarnih likova kao što su Morski kralj i Zora-djevojka.[2]

Sadržaj

[uredi | uredi kôd]

Radnja započinje tako da ribar Palunko plovi na pučini u svom čamcu i priziva morsku vilu Zoru-djevojku, tražeći od nje da mu donese sreću. Ona se pojavi i pošalje ga kući da tamo nađe svoju sreću. I zaista, pred kućom ga je čekala sirota djevojka koju on uze za ženu, a nedugo zatim rodi im se sin Vlatko. Uvečer bi žena Palunkova pričala priče o morskom kralju i njegovom silnom bogatstvu, sve dok jednog dana Palunko ne odluči uputiti se u potragu za tim bogatstvom. On na jednu stranu, a žena i sin na drugu. Međutim, morske su djevice otele njegovog sina Vlatka i odnijele ga Morskom kralju na dar. Dječakova majka od tuge onijemi. Lijepo je Zora-djevojka upozorila Palunka da se s morskoga dna ne može vratiti na zemlju jer su postavljene tri straže: golema zmija, ptica orijaška i velika pčela, majka svih pčela. Ali Palunko, pohlepan za bogatstvom, ne posluša Zoru-djevojku već krene na put. Na morskom dnu ga ne dočeka blago nego morske djevice, koje su se s njim izrugivale, i strašni Morski kralj. Umjesto da mu pokloni svoje blago, Morski kralj postavi Palunka za morsku ludu te je morao po cijeli dan plesati i pjevati i zabavljati Morskog kralja i mladog kraljevića, koji je zapravo bio njegov sin Vlatko. Ipak, najmlađa djevica oda Palunku tajnu kako će pobjeći iz morskog kraljevstva, samo ako ga netko s morskog kraja izvadi udicom i podigne na obalu. Za to vrijeme je Palunkova žena kući tugovala i odlučila poći u potragu za obojicom. Na putu nahrani zmiju i zmijiće, napravi pticama gnijezda i odoli najvećim iskušenjima, pa tako prođe kroz tri pećine. Nakon toga baci udicu u more i uhvati svoga sina i muža te ih spasi. Tako je njena vjernost i dobrota bila nagrađena – najvećom srećom.[2]

Utjecaj i značenje

[uredi | uredi kôd]

Priča o ribaru Palunku se čita kao metafora o ljudskoj pohlepi. Koliko god bogati bili, u nekim ljudima uvijek tinja želja za još većim akumuliranjem bogatstva. Iako nije toliko popularna kao neke druge priče iz ove zbirke, Ribar Palunko i njegova žena je naslov koji se vrlo često pojavljuje na daskama kazališta za djecu i mlade zbog svoje univerzalne poruke ali i čarobnog podvodnog svijeta te životopisnih likova koje opisuje.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Mondo.hr – RegočArhivirana inačica izvorne stranice od 26. rujna 2015. (Wayback Machine), pristupljeno 27. rujna 2015.
  2. a b www.lektire.hr – Ivana Brlić-Mažuranić: Priče iz davnina, pristupljeno 27. rujna 2015.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]