Rusko-krimski rat

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Rusko–turski ratovi
sukob: Rusko-krimski rat
S. V. Ivanov. At the guarding border of the Moscow state. (1907).jpg

Moskovljani na južnim granicama, slika Sergeja Vasiljeviča Ivanova
Vrijeme 1571. - 1572.
Mjesto Rusija
Ishod ruska pobjeda
Sukobljene strane
Flag of Russia.svg Rusija Ottoman flag.svg Otomansko carstvo
Zapovjednici
vojvoda Mihajlo Vorotinski.
vojvoda Dmitrij Hvorostinin
kan Devlet I. Geraj
Postrojbe
65 000 ruskih vojnika 120 000 (80 000 krimskih Tatara, 33 000 turskih bašibozuka i 7 000 janjičara)

Rusko-krimski rat (1571. - 1572.) bio je još jedan sukob u nizu stalnih napada Krimskog kanata na tadašnju Rusiju, koja je tada zvala i bila Velika kneževina Moskva.

Povijest[uredi VE | uredi]

Invazija Krimskih Tatara na Veliku kneževinu Moskvu počela je 1507., nakon smrti moskovskog velikog kneza Ivana III. , kada su Krimski Tatari otpočeli sa napadima na ruske gradove Belev i Kozelsk. Južna granica Rusije u XVI st. prema divljoj stepi, bila je kod grada Rjazana ( na 190 km. od Moskve). To je bila vrlo nesigurna granica, na kojoj su Rusi držali 65 tisuća vojnika, na brojnim utvrdama. Ali i pored toga bili su učestale provale iz Krimskog kanata na teritorij Rusije, sa paležima i odvođenjem ljudi u sužanjstvo

1570[uredi VE | uredi]

1570. Krimski Tatari su strašno razorili Rjazanj granični grad koji je čuvao prilaze prema Moskvi, i koji nije uspio pružiti snažniji otpor.

1571[uredi VE | uredi]

U svibnju 1571., jedna snažna vojska od 120 000 krimskih i turskih ratnika (80 000 Tatara, 33 000 turskih bašibozuka i 7 000 janjičara) pod vodsvom Krimskog kana Devlet I. Geraj, zajedno sa velikom i malom nogajskom hordom i čerkeskom vojskom zaobišla je grad Serpuhov i obrambene utvrde na rijeci Oki, prešla rijeku Ugru i opkolila bok ruske vojske od 6 000 ljudi. Krimski vojnici ubrzo su slomili otpor Rusa, koji nisu imali snaga da zaustave provalu Krimskih trupa. Ruska vojska povukla se u Moskvu, za vojskom je krenula i masa seljaka koji su svi pobjegli unutar utvrda grada Moskve.

Krimska vojska palila je i rušila nezaštićene gradove i sela oko Moskve, a zatim su zapalili predgrađa Moskve. Zbog jakog vjetra, vatra se brzo proširila. U gradu je nastala panika i stampedo od izbezumljenih ljudi koji su jurnuli prema sjevernim vratima Kremlja, mnogi su poginuli u ovom strašnom neredu. Panika je zahvatila i vojnike koji su se izgubili u masi, od požara je poginuo i princ Beljski (Gediminovič).

U roku od tri sata, Moskva je u potpuno izgorila. Sljedeći dan, Krimska vojska pljačkala je grad. Osmanlije su odvele u ropstvo 150 000 Rusa. Suvremenici su govorili o 100 000 žrtava Krimske invazije iz 1571.

Papinski izaslanik Antonio Possevino bio je svjedok razaranja, on je naveo da 1580. god. Moskva nema više od 30 000 stanovnika, iako je još 1520. god. u Moskvi bilo oko 100 000 stanovnika

1572[uredi VE | uredi]

Nakon paljenja Moskve, Krimski kan Devlet I. Geraj, razvio je plan o potpunom osvajanju Ruske države, koji je podržan od strane Otomanskog carstva. Već sljedeće godine, on je ponovno krenuo sa velikom vojskom od 120 000 Krimskih Tatara i Turaka na Rusiju ali je odbijen u Bitci kod Molodija, od ruske vojske koju su vodili vojvode Mihajlo Vorotinski i Dmitrij Hvorostinin.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Vasily Klyuchevsky, The Course of Russian History, Vol. 2. Krym