Rusko-turski rat (1735. – 1739.)

Izvor: Wikipedija
Rusko-turski rat 1735. – 1739.
sukob: Rusko-turski ratovi
Vrijeme 1735.1739.
Mjesto Ukrajina, Balkan
Ishod Ruska pobjeda i poraz Habsburške Monarhije
Casus belli Povreda granice Krimskog Kanata
Teritorijalne promjene Gubitak austrijskih teritorijalnih proširenja dobijenih na osnovu Požarevačkog mira (1718), rusko osvajanje luke Azov i utvrde Zaporižžja
Sukobljene strane
Flag of Russia.svg Rusko Carstvo
Banner of the Holy Roman Emperor with haloes (1400-1806).svg Habsburška Monarhija
Flag of Ottoman.svg Osmansko Carstvo
Military flag of the Crimean Tatars.svg Krimski Kanat
Zapovjednici
Flag of Russia.svg Burkhard Christoph von Münnich
Banner of the Holy Roman Emperor with haloes (1400-1806).svg Friedrich Heinrich von Seckendorff
Banner of the Holy Roman Emperor with haloes (1400-1806).svg George Olivier Wallis
Flag of Ottoman.svg Yeğen Mehmed-paša
Flag of Ottoman.svg Beli-paša
Flag of Ottoman.svg Claude Alexandre de Bonneval
Gubitci
Flag of Russia.svg Rusko Carstvo: 100.000+ ubijenih
Banner of the Holy Roman Emperor with haloes (1400-1806).svg Habsburška Monarhija: 20.000+ ubijenih
nepoznato

Rusko-turski rat 1735. – 1739. bio je jedan u nizu Rusko-turskih ratova, između Carske Rusije i Osmanskog Carstva, zbio se zbog niza naoko malih i nepovezanih događaja, poput borbe za poljsko nasljeđe (1733.1735.), kao i zbog niza prepada Krimskih Tatara. Ovaj rat je za Rusiju bio samo jedan djelić borbe za pristup Crnom moru.

Na strani Rusije se uključilo i Austrijsko Carstvo, koje je povodom tog rata i slijedom Beogradskog mira izgubilo svoju kratkotrajnu vlast nad Kraljevinom Srbijom (1718. – 1739.).

Ruska diplomatska aktivnost prije izbijanja rata[uredi | uredi kôd]

Prije samog izbijanja rusko-turskog rata, ruska diplomacija je htjela osigurati povoljnu međunarodnu situaciju sklapanjem nekoliko ugovora s Perzijom 1732.1735. (tad je Perzija bila u ratu s Turskom 1730.1736.). Istovremeno je nastojala osigurati poljsku krunu svom protežeu Augustu III. namjesto francuskog štićenika Stanislawa Leszczynskog, 1735. godine, jer je tada Francuska bila osmanski saveznik. Valja napomenuti i to da je Austrija bila ruski saveznik od 1726.

Tijek rata 1735. – 1738.[uredi | uredi kôd]

Formalni povod za objavu rata (casus belli) bili su stalni prepadi Krimskih Tatara na Ukrajinu krajem 1735. godine i vojni pohod krimskog kana na Kavkaz 1736. godine, ruskim zapovjednica naređeno je da zauzmu Azov i Krim.

U samo predvečerje rata 1735. godine, Rusija je sklopila mir s Perzijom, vrativši Perziji sve što je osvojila za vrijeme Rusko-perzijskog rata 1722.1723.

Vrlo brzo nakon prelaska Dnjepra 20. svibnja 1736., ruska vojska (62.000 ljudi) pod zapovjedništvom feldmaršala Burkharda Christopha von Munnicha je u olujnom naletu zauzela ključnu osmansku utvrdu Perekop na ulazu u Krimski poluotok i odmah potom okupirale Bahčisar na Krimu 17. lipnja. Međutim zbog nedostatne opskrbe ali i zbog izbijanja teške epidemije, Münnich je bio prisiljen na povlačenje u Ukrajinu. Na drugoj strani je ruska vojska (28.000 ljudi) pod zapovjedništvom generala Petera Lacyja 19. lipnja zauzela utvrdu Azov, uz veliku pomoć Donske riječne flotile pod zapovjedništvom viceadmirala Petra Bredahla. U srpnju 1737., Münnichove jedinice su u silovitom napadu zauzele osmansku utvrdu Očakov u južnoj Ukrajini, na drugoj strani Lacyjeva armija (sad već narasla na 40.000 ljudi) upala u Krim, i nanijela brojne poraze vojsci Krimskog Kanata, i zauzela Karasubazar (današnji Belogorsk). Međutim i Lacy je morao napustiti zauzete položaje na Krimu, zbog nedostatne opskrbe.

U srpnju 1737. godine, Austrija je ušla u rat protiv Osmanskog Carstva, ali je doživjela broje poraze. Već u kolovozu, Rusija, Austrija i Osmansko Carstvo otpočele su pregovore u Nemirovu, koji su ispali besplodni. Tijekom 1738. godine nije bilo značajnih vojnih operacija, ali je ruska vojska morala napustiti Očakov i utvrdu Kinburn (na ušću Djepra u Crno more) zbog epidemije kuge.

Završna faza rata i mir[uredi | uredi kôd]

U završnoj godini rata – 1739. godine, ruska vojska pod zapovjedništvom feldmaršala, Münnicha ponovno prešla Dnjepar i porazila tursku vojsku u Bitci kod Stavučana (17. kolovoza) i zauzela utvrde; Hotin (19. kolovoza) i Iaşi. Na drugoj pak strani bojišta, Austrija je doživjela poraz od Turaka u Bitci kod Grocke, te je nakon toga bila prinuđena potpisati poseban mirovni ugovor – Beogradski mir s Osmanskim Carstvom 21. kolovoza. Nakon ispadanja Austrije iz rata, a i zbog neposredne ratne opasnosti - švedske invazije, Rusija je također bila prisiljena potpisati mirovni ugovor, što je i napravila potpisavši 18. rujnaMir iz Niša s Osmanskim Carstvom, tim činom je okončan rat.