Prijeđi na sadržaj

SFRJ na Pjesmi Eurovizije

Izvor: Wikipedija
Jugoslavija
Jugovizija
Nacionalna televizijaJugoslovenska radiotelevizija (JRT)
Odabir predstavnikaJugovizija
Sudjelovanja
Sudjelovanja27
Prvo sudjelovanje1961.
Posljednje sudjelovanje1992.
Najbolji rezultat1.: 1989
Najlošiji rezultat21.: 1991.
Web Stranice
Jugoslavija - stranica na -{Eurovision.tv}-

SFR Jugoslavija je sudjelovala na Eurosongu 26 puta. Debitirala je 1961. i natjecala se svake godine do 1991., osim 1977., 1978., 1979., 1980. i 1985. Bila je jedina socijalistička država koja je sudjelovala na natjecanju.[nedostaje izvor] Godine 1979. kada se natjecanje održalo u glavnom gradu Izraela, Jeruzalemu, beogradski je režim zbog protivljaenja židovskoj državnosti i suradnje s PLO-om bojkotirao natjecanje.[nedostaje izvor]

Jugoslaviju su tijekom godina predstavljali izvođači iz 5 od 8 republika i autonomnih pokrajina koje su je činile. Bili su iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije i Srbije. Jedino Makedonija nije imala predstavnika, kao ni predstavnici Kosova, niti Vojvodine. Izvođači iz Hrvatske bili su najuspješniji jer su pobijedili na 13 od 26 lokalnih jugoslavenskih natjecanja.[nedostaje izvor]

Jugoslavija je pobijedila na Pjesmi Eurovizije 1989. Prema pravilima natjecanja, Eurosong se 1990. održao u glavnome gradu HrvatskeZagrebu.

Popis predstavnika

[uredi | uredi kôd]
godina predstavnik naslov pjesme plasman
1961. Ljiljana Petrović Neke davne zvezde 8. mjesto
1962. Lola Novaković Ne pali svetla u sumrak 4. mjesto
1963. Vice Vukov Brodovi 11. mjesto
1964. Sabahudin Kurt Život je sklopio krug 13. mjesto
1965. Vice Vukov Čežnja 12. mjesto
1966. Berta Ambrož Brez besed 7. mjesto
1967. Lado Leskovar Vse rože sveta 8. mjesto
1968. Luciano Capurso & Hamo Hajdarhodžić (Dubrovački trubaduri) Jedan dan 7. mjesto
1969. Ivan & 3M Pozdrav svijetu 13. mjesto
1970. Eva Sršen Pridi, dala ti bom cvet 11. mjesto
1971. Kićo Slabinac Tvoj dječak je tužan 14. mjesto
1972. Tereza Kesovija Muzika i ti 9. mjesto
1973. Zdravko Čolić Gori vatra 15. mjesto
1974. Korni grupa Moja generacija 12. mjesto
1975. Pepel in kri Dan ljubezni 13. mjesto
1976. Ambasadori Ne mogu skriti svoju bol 17. mjesto
1981. Seid Memić – Vajta Lejla 15. mjesto
1982. Aska Halo Halo 14. mjesto
1983. Danijel Popović Džuli 4. mjesto
1984. Vlado Kalember & Izolda Barudžija Ljubavna priča No.1 / Ciao, Amore 18. mjesto
1985. Zorica Kondža Pokora Odustajanje zbog obilježavanja smrti Josipa Broza Tita.[nedostaje izvor] Na natjecanju nisu sudjelovali predstavnici TV Beograd i TV Priština.[nedostaje izvor]
1986. Doris Dragović Željo moja 11. mjesto
1987. Novi fosili Ja sam za ples 4. mjesto
1988. Srebrna krila Mangup 6. mjesto
1989. Riva Rock Me 1. mjesto
1990. Tajči Hajde da ludujemo 7. mjesto
1991. Baby Doll Brazil 21. mjesto

1961.

[uredi | uredi kôd]

Prvo sudjelovanje druge Jugoslavije na Eurosongu dogodilo se 1961. godine. Nastupila je pjevačica iz Novog Sada, Ljiljana Petrović. U vrijeme prvog nacionalnog izbora Ljiljana se nalazila u Ljubljani (Slovenija), gdje je snimala svoj singl za izdavačku kuću Jugoton (danas Croatia Records). Tekst je napisao je Miroslav Antić. Osvojila je 8. mjesto s dobivenih 9 bodova.

1962.

[uredi | uredi kôd]

Sljedeće godine predstavnik Jugoslavije bila je Lola Novaković, pjevačica iz Beograda, koja je s pjesmom "Ne pali svetla u sumrak" osvojila 4. mjesto (deset bodova). Pjesmu je na tekst Dragutina Britvića skladao Jože Privšek.

1973.

[uredi | uredi kôd]

Jedanaest godina kasnije, 1973., Jugoslaviju u Luksemburgu predstavlja Zdravko Čolić s pjesmom Kemala Montena "Gori vatra". nije uspio zapaliti Osvojio je pretposljednje, 15. mjesto, sa 65 bodova.

1974.

[uredi | uredi kôd]

Dvanaesto mjesto na 1974. osvojila je "Korni grupa" s pjesmom "Moja generacija 1942." To je bila pobjednička pjesma opatijskog festivala koji je istovremeno bio i nacionalni izbor za jugoslavenskoga predstavnika na Pjesmi Eurovizije.

1976.

[uredi | uredi kôd]

Pjesmu "Ne mogu skriti svoju bol" kojom je sastav "Ambasadori" iz Bosne i Hercegovine predstavljala Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije 1976. skladao je Slobodan Vujović na tekst Slobodana Durašovića. Osvojila je pretposljednje, 17. mjesto, s deset osvojenih bodova. Loš plasman grupe Ambasadori bio je razlog stanke od pet godina u jugoslavenskim sudjelovanjima na Eurosongu.

1982.

[uredi | uredi kôd]

Beogradski sastav "Aska" pobijedio je 1982. u Ljubljani gdje se održavao nacionalni izbor za Pjesmu Eurovizije. Na tekst Mire Zeca, pjesmu je uglazbio Aleksandar "Sanja" Ilić. Grupu "Aska" činili su Izolda Barudžija, Snežana Mišković i Snežana Stamenković.

Pjesma "Halo, halo" osvojila je 14. mjesto, a bila je prva jugoslavenska kompozicija koja je od nekog žirija dobila maksimalnih 12 bodova, u ovome slučaju švedskog.

1983.

[uredi | uredi kôd]

Crnogorac Danijel Popović kao predstavnik TV Zagreba[1] (danas HRT-a) pobijedio je na domaćemu izboru i predstavljao je Jugoslaviju 1983. Na tekst Marija Mihaljevića, glazbu za pjesmu "Julie" (Džuli) skladao je sam Danijel. U München je ispraćen oštrim kritikama da mu je pjesma plagijat popularnog Shakina Stevensa.[nedostaje izvor]

Popović je osvojio 4. mjesto (125 bodova) i ponovio dotadašnji najveći uspjeh koji je postigla Lola Novaković dvadeset i jednu godinu ranije. Pet žirija je jugoslavenskomu predstavniku dodijelilo maksimalni broj bodova.

1984.

[uredi | uredi kôd]

Sljedeće godine, TV Titograd pobjeđuje na nacionalnom izboru s pjesmom "Ljubavna priča broj 1" koju su u Skoplju izveli Izolda Barudžija i Vlado Kalember. Na Eurosongu 1984. pjesma crnogorskog autorskog tendema Slobodana Bučevca i Milana Perića izvedena je pod naslovom "Ćao amore", i završila pretposljednja (16 bodova). Zbog slobodnijih scena snimanih na crnogorskom primorju, spot je cenzuriran i zabranjen za prikazivanje na nacionalnoj turskoj televiziji.[nedostaje izvor]

Izabrana je bila Zorica Kondža s baladom "Pokora", no Jugoslavija je odustala zbog obilježavanje pete godišnjice smrti Josipa Broza Tita.[nedostaje izvor]

1991.

[uredi | uredi kôd]

Zadnja predstavnica Jugoslavije na Euroviziji bila je Dragana Šarić ili Bebi Dol (engl. Baby Doll) sa skladbom "Brazil". Ovu su pjesmu skladali Slobodan Marković i Zoran Vračević, a tekst je napisala sama Dragana Šarić.

Nacionalni izbor te se godine održavao u Sarajevu i to 9. ožujka koji će ostati upamćen kao nadnevak prvih oporbenih prosvjeda protiv vladavine Slobodana Miloševića, na pokliče ništa manje prema Hrvatskoj ratoborna Vuka Draškovića.[nedostaje izvor] Dok su tenkovi na ulicama glavnog grada razbijali prosvjede, Bebi Dol u četvrtom pokušaju pobijedila je na Jugoviziji.[nedostaje izvor] Predstavnici Slovenije i Hrvatske optuživali su da je pobjeda Bebi Dol posljedica neprincipijelnog glasovanja triju srpskih žirija (TV Beograd, TV Priština i TV Novi Sad).[nedostaje izvor] Republiku Hrvatsku u Sarajevu je predstavljala Ivana Banfić sa skladbom Daj povedi me koja je aranžmanom odnosno žanrovski bila producirana u plesnoj glazbi acid-housea karakterističnoj za to doba.

Negativne okolnosti pratile su sudjelovanje Bebi Dol na Pjesmi Eurovizije u Rimu. Nekoliko dana prije održavanja festivala počeli su prvi oružani sukobi u Hrvatskoj. Bebi Dol je prema ždrijebu nastupala prva. Jedino je žiri Malte jugoslavenskoj skladbi dodijelio jedan bod što je bilo dovoljno za pretposljednje mjesto.

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Vuletić, Dean:"Chapter 8: The socialist star: Yugoslavia, Cold War Politics and the Eurovision Song Contest" u: Raykoff, Ivan; Tobin, Robert Deam. A Song for Europe: Popular Music and Politics in the Eurovision Song Contest. Burlington, Vermont: Ashgate Publishing, 2007., str. 92. (83-98.) ISBN 978-0-7546-5879-5. Preuzeto 2009-12-05.
    Wikicitati »Among TV Zagreb's Eurovision entries was Daniel Popović, a Montenegrin living in Zagreb, who came fourth at the 1983 ESC with „Džuli.“«