Saborna crkva sv. Nikole u Vukovaru

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Saborna crkva sv. Nikole u Vukovaru
Saborna crkva Svetog Nikole
Saborna crkva Svetog Nikole
Lokacija Vukovar, Hrvatska
Godine izgradnje 1733. godine
Godina završetka 1737. godine
Renoviran 2012. godine
Srušen 1991. godine
Religija pravoslavlje
Patron Sveti Nikola
Arhitektonski stil barok

Saborna crkva sv. Nikole u Vukovaru pravoslavna je crkva u sastavu Osječkopoljske i baranjske eparhije Srpske pravoslavne crkve. Posvećena je blagdanu Prijenosa ostataka Svetog Nikole.

Povijest[uredi VE | uredi]

Saborna crkva sv. Nikole

Crkva je izgrađena na mjestu stare crkve iz 1690. godine, kada je doseljavanjem povećan broj srpskog stanovništva u Vukovaru, a koje se nastanjivalo u starom dijelu grada na desnoj obali Vuke. U to je vrijeme postojala Vukovarska eparhija kojom je upravljao vršački episkop Spiridon Štibica. Prema arhivskim spisima koje je zaslugom srpskog patrijarha Georgija Brankovića priredio i izdao protojerej Dimitrije Ruvarac, godine 1733. u varoši Vukovaru se nalazila "Crkva sasvim trošna, hoće da padne, prokisava, izgradjena oko 1690. godine. Svećenik vukovarski tada je bio Maksim Popović" Vukovarski Srbi su na mjestu svoje tadašnje crkve koja je bila izgrađena od drveta, izgradili novu crkvu od čvrstog materijala i kao prethodnu posvetili Prijenosu ostataka Svetog oca Nikole. Tu prvobitnu crkvu, brvnaru, posvetio je vršački episkop i upravitelj Vukovarske eparhije Spiridon Štibica, a imala je drvenu časnu trpezu, zatim krstionicu i ikonostas koji je brojio četiri velike prijestone ikone i 32 male. Dana 21. lipnja 1723. naselje je pogodio olujni vjetar koji je s tadašnje stare crkve odnio krov i toranj. To je ubrzalo izgradnju nove crkve koju je posvetio mitropolit Vićentije Jovanović i izdao odobrenje za skupljanje priloga za izgradnju današnje crkve.

Radovi na novoj crkvi trajali su između 1733. i 1737. godine. Crkvu je godine 1752. posvetio karlovački mitropolit Pavle Nenadović. Ikonostas, rad osječkog drvoreznika Tomasa Firtlera, završen je 1757. godine, a ikone, rad srpskog slikara Vasilija Ostojića, u razdoblju tijekom 1772. i 1773. godine. Tijekom 1755. godine na koru je dozidana kapela "Svetog velikomučenika Georgija" koja je uklonjena 1893. kada je cijeli taj prostor preuređen za vukovarsko srpsko pjevačko društvo "Javor". Crkva je restaurirana 1763., 1893. i 1935. Atelje "Stanišić" izradio je 1933. godine 9 vitraja prozora s likovima svetitelja za Sabornu crkvu u Vukovaru[1].

Tijekom Drugog svjetskog rata ustaške su vlasti zatvorile crkvu, a arhiv i crkvena riznica ubrzo su opljačkane. Svećenstvo je podijelilo sudbinu preživjelih vukovarskih Srba od kojih su mnogi odvedeni u sabirne logore diljem NDH.

Stradanje u Domovinskom ratu[uredi VE | uredi]

Tijekom borbi u Vukovaru 1991. godine crkva je pretrpjela teška razaranja kada je u unutrašnjosti crkve u noći između 18. i 19. rujna aktiviran eksploziv što je izazavalo teška oštećenja unutrašnjosti, srušen je gornji dio zvonika, krovna konstrukcija i svod crkve. Unutrašnjost crkve potpuno je uništena i izgorjela. Na sreću, uspjelo se prije rušenja spasti većinu ikona sa ikonostasa, na zamolbu episkopa Lukijana iste ikone prenesene su u Novi Sad na restauraciju, te su tako sačuvane.

Poslijeratna obnova[uredi VE | uredi]

Obnova vanjskog dijela crkve završena je početkom 2012. a atelje "Stanišić" je po izvornim nacrtima izradio nove vitraje prozore s likovima svetitelja koji ponovno krase crkvu sv. Nikole.[2] Izvorne ikone sa ikonostasa crkve koje su očuvane i restaurirane, i dalje se nalazi Pokrajinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Novom Sadu te se čeka njihov povratak u Vukovar u sklopu povrata kulturnog blaga u Hrvatsku. Do povrata novo napravljenog crkvenog ikonostasa, unutarnja obnova crkve još je u tijeku. U sklopu crkve je i sjedište Srpske pravoslavne crkvene općine Vukovar. Parohiju vodi protojerej-stavrofor Saša Kuzmanović.[3] Crkva sv. Nikole kao glavna crkva Arhijerejskog namjesništva vukovarskog, jedna je od najznačajnijih i najstarijih baroknih građevina srpskih zajednica koje žive sjeverno od rijeke Save.[4][5]

Srpski dom[uredi VE | uredi]

Početkom 20. stoljeća dolazi se na ideju izgradnje Srpskog doma u gradu Vukovaru za kulturne i vjerske potrebe srpske zajednice u gradu na Dunavu. Vukovarski Srbi daju priloge za izgradnju zgrade Srpskog doma u središtu grada odmah do Saborne crkve Svetog Nikole.

Srpski dom u središtu Vukovara

Prvobitna zgrada podignuta je 1733. godine za pravoslavnu srpsko-ruskoslavensku školu koju je osnovao Timofej Levandovski. Ova zgrada izgorjela je u požaru 1822. godine. Na istom mjestu gradi se novi velebni barokni objekt. S obzirom da su u njoj bili smješteni i srpsko pjevačko društvo "Javor" i Srpska ženska dobrotvorna zadruga, zgrada postaje mala i pristupa se gradnji nove zgrade, koja postoji i danas. Inicijativu je dao 31. studenog 1903. godine vukovarski odvjetnik dr. Svetislav Novak, nakon čega je formiran Odbor za izgradnju sastavljen od 40 uglednih vukovarskih Srba. Za predsjednika odbora bio je izabran odvjetnik dr. Aleksandar Peičić. Zgrada je izgrađena 1904. godine prilozima uglednih vukovarskih Srba (veleposjednik Radivoj Paunović, Jovan Baić, Vasa Mihailović i dr.) kao i udjelima tadašnjih srpskih institucija u gradu (Srpska štedionica, Srpska kreditna banka, Srpska ženska dobrotvorna udruga, srpsko pjevačko društvo "Javor", Srpska obrtnička zadruga i dr.), ukupno je prikupljeno 18.350 kruna.

Zgrada je posvećena 27. siječnja 1905. godine na blagdan svetog Save. Zgradu su za svoje potrebe koristili: srpska pjevačka udruga "Javor" koja je raspolagala bogatom glazbenom knjižnicom, Srpska ženska dobrotvorna zadruga, srpsko prosvjetno i privredno udruženje "Posestrima" i Srpska pravoslavna crkvena općina. Od 1904. do 1919. godine u zgradi je radila srpska škola. U zgradi su obilježavani važni nacionalni i vjerski blagdani, održavane svetosavske besjede, akademije, dobrotvorne zabave i druženja. Tijekom Drugog svjetskog rata zgrada je pretvorena u njemačko zapovjedništvo grada Vukovara, dok je od strane državnih organa Nezavisne Države Hrvatske imovina konfiscirana i otuđena. Zgrada "Srpskog doma" poslije Drugog svjetskog rata nacionalizirana je od strane komunista 1947. godine i korištena je u druge svrhe. S pročelja zgrade uklonjen je ćirilični natpis "Srpski dom".

Srpski dom teško je oštećen u Domovinskom ratu 1991. godine i zbog nerješenih vlasničkih odnosa između grada i Srpske pravoslavne crkve, te činjenice da je objekt još prije rata pod nepoznatim okolnostima uknjižen na gradsku tvrtku Velepromet, Srpski dom jedan je od svega nekoliko preostalih neobnovljenih građevina u gradu Vukovaru.

Kako nije bilo drugog rješenja, Srpsko narodno vijeće sa sjedištem u Zagrebu uplatilo je oko dva milijuna kuna sredstava Vlade Republike Srbije, te je 30. ožujka 2017. u Vukovaru potpisan kupoprodajni ugovor za otkup Srpskog doma koji predstavlja prvi korak u obnovi ovog za kulturni, društveni i vjerski život srpske zajednice grada Vukovara veoma značajnog objekta. Nakon što je vlada Republike Srbije izdvojila milijun eura za obnovu Srpskog doma u Vukovaru, počeli su pripremni radovi na tom objektu koji je u podjednakom vlasništvu Zajedničkog vijeća općina, Srpskog narodnog vijeća i Srpske pravoslavne crkvene općine Vukovar.

Planirana je obnova postojeće zgrade te gradnja nove u dvorištu s višenamjenskom velikom dvoranom za održavanje različitih manifestacija, kao i podrumskim prostorijama. U postojećoj zgradi bit će uredi za svećenike i okupljanje naroda sa šireg područja grada Vukovara. [6]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.
  2. http://www.spc.rs/eng/obnova_saborne_crkve_u_vukovaru
  3. Obnova Sabornog hrama Svetog Nikole, Eparhija osječkopoljska i baranjska, Dalj, 2012.
  4. Konstrukcija poslijeratnog prostora:Simbolička izgradnja Vukovara, Mateo Žanić, Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, POLEMOS: časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, Vol.XI No.22 Srpanj 2008.
  5. Izložba "Predstavljanje radova s obnove ikonostasa pravoslavnih crkava Hrvatske (Dalja, Vukovara, Opatovca, Skradina, Branjine, Bobote i Koprivne, galerija Matice Srpske , Novi Sad, 23.siječanj 2012.
  6. ://www.portalnovosti.com/obnova-srpskog-doma