Prijeđi na sadržaj

Savitri Devi Mukherji

Izvor: Wikipedija
Salvitri Devi (1940)

Savitri Devi Mukherji (rođena kao: Maximine Portaz ili Maximiani Portas) (30. rujna 1905.22. listopada 1982.), spisateljica i filozofkinja, oduševljena štovateljica Adolfa Hitlera, poznata po sintetiziranju nacističke filozofije i hinduizma.

Savitri Devi je jedna od najutjecajnijih filozofkinja ezoteričnog hitlerizma; Adolfa Hitlera je smatrala utjelovljenjem boga Višnua. Napisala je 16 knjiga na različitim jezicima i bila je vrlo aktivna i utjecajna u poslijeratnim neonacističkim krugovima.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Mladost

[uredi | uredi kôd]

Maximiani Portas rođena je u Lyonu u Francuskoj kao jedino dijete u obitelji. Otac joj je bio miješanog grčko-talijanskog porijekla, a majka joj je bila Engleskinja. Jednom se sama po pitanju nacionalne pripadnosti izrazila kao Indoeuropljanka.

Još u mladosti se istaknula kao zagovornica prava životinja, a bila je i vegetarijanka. Budući da je odrasla među grčkim imigrantima rano je usvojila i ideje grčkog nacionalizma. Također se izjasnila protiv Francuske revolucije i njezinih vrijednosti, primjerice egalitarizma.

Studirala je filozofiju i logiku, kasnije je završila i kemiju, a filozofiju je doktorirala. 1928. odrekla se francuskog državljanstva i prihvatila grčko. Iduće godine hodočastila je u Palestinu; već na tom putovanju usvojila je neke osnovne filozofske ideje koje će dodatno razraditi idućih godina. 1932. otputovala je u Indiju koja je se vrlo dojmila te je osjećala veliku povezanost sa zemljom i stanovnicima. Preobratila se na hinduizam i uzela ime Savitri Devi (sanskrt: Božica Sunčevih Zraka). Tada je napisala i Upozorenje Hindusima, propagandnu brošuru u kojoj zagovara hinduski nacionalizam i nezavisnost te poziva na otpor kršćanstvu i islamu koje smatra previše antropocentričnima za razliku od biocentričnog hinduizma.

Drugi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

1940. se udala za Asita Krišnu Mukherija, bengalskog brahmana, doktora povijesti i nacionalsocijalista. Brak je bio sklopljen isključivo iz koristi – radi izbjegavanja deportacije. S njim je surađivala na izdavanju novina The New Mercury u kojima su zagovarali nacističke i rasističke ideje. Također su prikupljali informacije od britanskih i američkih vojnika koje su zatim prosljeđivali Japancima putem veleposlanstva u Kalkuti.

Putovanja Europom

[uredi | uredi kôd]

Nakon rata je kao Indijka s britanskom putovnicom otputovala u Englesku, zatim u Francusku, na Island gdje je svjedočila erupciji vulkana Hekla te u Švedsku gdje je upoznala istraživača Svena Hedina, također Hitlerovog obožavatelja.

1948. otputovala je u Njemačku gdje je podijelila tisuće propagandnih pamfleta u kojima veliča nacizam. Zbog toga je osuđena na tri godine zatvora. Provela je osam mjeseci u zatvoru Werl gdje se sprijateljila s mnogim zatvorenicama, bivšim nacistkinjama. Nakon puštanja je protjerana iz Njemačke pa je preselila u Lyon.

1953. je uzela grčku putovnicu pod djevojačkim prezimenom da bi ponovno ušla u Njemačku. Tamo je hodočastila (kako sama kaže) posjećujući nacistička sveta mjesta; posjetila je mnoga mjesta značajna za život Adolfa Hitlera i povijest NSDAP-a kao i razne druge mistične lokacije zanimljive nacionalsocijalistima. O tome je 1958. u Kalkuti objavila knjigu Hodočašće.

Neonacistička internacionala

[uredi | uredi kôd]

Savitri Devi se sprijateljila s Hansom-Ulrichom Rudelom, bivšim pilotom koji je poznat kao najviše odlikovani njemački vojnik Drugog svjetskog rata. Kod njega je odsjela jedno vrijeme tijekom 1956., kada je dovršila svoju novu knjigu, Munja i Sunce, u kojoj se bavi vlastitim idejama filozofije povijesti, s posvetom Adolfu Hitleru kojeg naziva "najvećim Europljaninom svih vremena". Knjiga je također objavljena 1958. u Kalkuti.

Rudel ju je upoznao s mnogim drugim nacističkim emigrantima. 1957. boravila je jedno vrijeme u Egiptu kod Johannesa von Leersa, nacističkog profesora i preobraćenika na islam, koji je tamo radio kao politički savjetnik. 1961. je odsjela u Madridu kod Otta Skorzenyja. Tijekom šezdesetih je radila u Francuskoj kao učiteljica.

1961. je za vrijeme boravka u Londonu upoznala Andrewa Fountainea, predsjednika Britanske nacionalne partije, i Colina Jordana, vođu britanskog Nacionalsocijalističkog pokreta kojemu se i sama priklonila. Iduće godine je sudjelovala na osnivanju Svjetske unije nacionalsocijalista (WUNS), krovne organizacije koja je okupljala razne manje neonacističke organizacije diljem svijeta. Tu je upoznala i predsjednika WUNS-a, Georgea Lincolna Rockwella, koji je putem časopisa National Socialist World popularizirao neke njezine radove.

1970. je prestala predavati, a mirovinu je odlučila provesti u Indiji; iduće godine je preselila u New Delhi gdje je živjela sama, u društvu mačaka i zmija koje je držala kao kućne ljubimce. Njezin muž je i dalje živio u Kalkuti, ali ju je povremeno posjećivao; nakon što se razbolio preselio je kod nje i živjeli su zajedno dok nije umro, 1977.

Savitri Devi je i dalje ostala u kontaktu s raznim europskim i američkim neonacistima: Johnom Tyndallom, vođom britanske Nacionalne fronte; Mattom Koehlom, američkim nacističkim vođom; Miguelom Serranom, čileanskim pjesnikom i osnivačem ezoteričnog hitlerizma; Ernstom Zündelom poznatim po poricanju Holokausta. Mnogi manje poznati neonacisti su hodočastili u Indiju kako bi je upoznali. Osim s nacistima, upoznala se i s mnogim drugim značajnim suvremenicima kao što su Rabindranath Tagore, Mahatma Gandhi i Aldous Huxley.

Umrla je 1982. u Essexu (Engleska) gdje je privremeno odsjela na putu za SAD. Pepeo joj je izložen u svetištu Američke nacističke partije u Arlingtonu (Virgnia).

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]
  • 1935. Essai critique sur Theophile Kaïris
  • 1935. La simplicité mathématique
  • 1940. L'Etang aux lotus (napisano 1935-6.)
  • 1936. A Warning to the Hindus
  • 1940. The Non-Hindu Indians and Indian Unity
  • 1946. Son of the Sun: The Life and Philosophy of Akhnaton, King of Egypt
  • 1951. Defiance
  • 1952. Gold in the Furnace (napisano 1948-9.)
  • 1958. Pilgrimage (napisano 1953-4.)
  • 1958. The Lightning and the Sun (napisano 1948-56.)
  • 1959. Impeachment of Man (napisano in 1945)
  • 1965. Long-Whiskers and the Two-Legged Goddess (napisano 1957-60.)
  • 1976. Souvenirs et réflexions d’une aryenne (napisano 1968-71.)
  • 2005. And Time Rolls on: The Savitri Devi Interviews

Literatura

[uredi | uredi kôd]
  • Elst, Koenraad, The Saffron Swastika: The Notion of "Hindu Fascism", chapter V. "Savitri Devi and the "Hindu-Aryan Myth"" (New Delhi, India: Voice of India, 2001, 2 Vols., ISBN 81-85990-69-7).

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Wikizvor
Logotip Wikizvor
Wikizvor ima izvorna djela autora: Savitri Devi Mukherji