Semiotika
Semiotika (grč. sēmeiōtikós: koji se obazire na znakove) je znanost (teorija) o znakovima i simbolima, odnosno proučavanju načina na koji funkcioniraju znakovni sustavi. Uporabom znakova, upućuje se, navodi na nešto drugo, što nije neposredno zamjetljivo. Posebno se bavi jezičnim znakovljem, odnosima između logike i jezika, međuodnosima raznih znakova i odnosima između znakova te njihovih značenjskih sadržaja. Semiotika zahtijeva poznavanje različitih lingvističkih, filozofskih i logičkih sustava. U medicinskoj znanosti semiotika na osobit način izrasta u semiologiju, znanost koja proučava znakove bolesti.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- Hrvatski enciklopedijski rječnik, Zagreb, Novi Liber, 2002. ISBN 953-6045-21-4
- Cobley, Paul; Jansz, Litza 2006. Semiotika za početnike. (Radman, Vivijana, prev.) Zagreb: Jesenski i Turk.
- Nöth, Winfried 2004. Piručnik semiotike. Drugo, posve novoprerađeno i prošireno izdanje (= Biblioteca Teorija; Knjiga prva). [Croatian translation of Handbuch der Semiotik. Translated by Ante Stamać.] Zagreb: Ceres.
- Vijenac, Tonči Valentić, Znakovi i značenja
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
|
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/). |
| Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena OTRS-om. |
Nedovršeni članak Semiotika koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.