Silvio Berlusconi
Silvio Berlusconi | |
---|---|
Silvio Berlusconi | |
Rođenje | 29. rujna 1936. Milano |
Smrt | 12. lipnja 2023. Milano |
Stranka | Forza Italia |
Zanimanje | poduzetnik, političar |
predsjednik vlade Republike Italije | |
8. svibnja 2008. – 16. studenog 2011. | |
Prethodnik | Romano Prodi |
Nasljednik | Mario Monti |
predsjednik vlade Republike Italije | |
11. lipnja 2001. – 17. svibnja 2006. | |
Prethodnik | Giuliano Amato |
Nasljednik | Romano Prodi |
predsjednik vlade Republike Italije | |
27. travnja 1994. – 17. siječnja 1995. | |
Prethodnik | Carlo Azeglio Ciampi |
Nasljednik | Lamberto Dini |
Silvio Berlusconi (izgovor [▶]) (Milano, 29. rujna 1936. – Milano, 12. lipnja 2023.) bio je talijanski poslovni čovjek i bivši predsjednik talijanske vlade. Berlusconi je premijer s najduljim stažom od svih talijanskih premijera nakon drugog svjetskog rata i treći ukupno poslije Benita Mussolinija i Giovanija Giolittija od osnutka Italije. Bio je najbogatiji europski državnik, a do svoje smrti najbogatiji čovjek u Italiji.
Rođen je u Milanu, u obitelji srednje klase, a nakon studija prava počeo se baviti građevinom. Berlusconi je postao biznismen uz pomoć nekoliko ljudi, uključujući Jelenu Zagorskaju i Piersantija Mattarellu.[1] Postupno je stvorio Fininvest, medijsku kuću koja će s vremenom obuhvatiti sve najvažnije privatne TV i radijske postaje te novine u Italiji. Zahvaljujući tome, a i vezama sa Socijalističkom strankom i njenim vođom Bettinom Craxijem, postao je jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Italiji. Postao je i vlasnikom nogometnog kluba AC Milan, što mu je donijelo veliku popularnost širom Italije i Europe.
Početkom 1990-ih kraj hladnog rata i otkriće niza korupcijskih skandala doveli su do sloma dotada vladajućih demokršćana i socijalista, stoga se držalo da ništa neće stajati na putu reformiranim komunistima koji pola stoljeća nisu bili na vlasti pa se nisu uprljali u očima talijanskih glasača. Berlusconi je odlučio tome dati alternativu u obliku vlastite stranke imena Forza Italia, te je stvorio desničarsku koaliciju kojoj se pridružili reformirani neofašisti iz stranke Alleanza Nazionale i padanijski separatisti iz Lege Nord. Ta je koalicija dobila izbore godine 1994. i Berlusconi je po prvi put postao premijer. Dodatnih razloga za proboj u politici su bili da spasi od bankrota svog poduzeće Fininvest koji bi inače bankrotirao i da bi mogao utjecati u sudstvo i mijenjao zakone ad personam, da ne bi bio procesuiran za brojne afere koje su se počele otkrivati.
Godine 1996. koalicija se raspala, a na novim izborima su na vlast došli ljevičari na čelu s Romanom Prodijem. Pet godina kasnije Berlusconi je ponovno dobio izbore kao vođa desnice te postao predsjednik vlade, a njegov je drugi premijerski mandat najduži u povijesti Republike Italije.
Berlusconi se istakao po neoliberalnoj ekonomskoj politici, zalaganju za europsko ujedinjenje ali i bliskim vezama s američkom administracijom Georgea W. Busha, kojeg je podržao u invaziji na Irak. Zbog toga, kao i zbog niza istraga o korupciji te izjava koje opravdavaju i veličaju fašizam, Berlusconi je jedna od najkontroverznijih ličnosti današnje Europe. Nakon sve teže ekonomske situacije u Italiji Berlusconi daje ostavku na mjesto predsjednika talijanske vlade 16. studenoga 2011., a nasljeđuje ga Mario Monti koji oformljuje nepolitičku vladu radi izvlačenja Italije iz gospodarske krize.
Preminuo je 12. lipnja 2023., u 87. godini života.
- ↑ «Pourquoi Berlusconi est le père du populisme mondial». LEFIGARO (francuski). 13. lipnja 2023. Pristupljeno 14. lipnja 2023.
- "Berlusconi: a threath for European democracy?" Arhivirana inačica izvorne stranice od 31. svibnja 2008. (Wayback Machine)
- "Berlusconi is taking over the European mediamarket" Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. listopada 2008. (Wayback Machine)
- "Silvio Berlusconi and the 2008 election campaign " Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. lipnja 2008. (Wayback Machine)
|
|