Siniša Mihajlović

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Siniša Mihajlović
Синиша Михајловић
Siniša Mihajlović.JPG

Država Flag of Serbia.svg Srbija
Osobni podatci
Puno ime Siniša Mihajlović
Rođen 20. veljače 1969.
Klub
Trenutačni klub Torino
Pozicija trener (kao igrač branič)
Mlađi uzrasti
000001986. NK Borovo
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)

1986.1988.
1988.1991.
1991.1992.
1992.1994.
1994.1998.
1998.2004.
2004.2006.

NK Borovo
FK Vojvodina
Crvena zvezda
A.S. Roma
Sampdoria
S.S. Lazio
Inter Milano

0041 000(5)
0073 00(19)
0038 000(9)
0054 000(1)
0110 00(12)
0125 00(22)
0024 000(5)

Reprezentativna karijera



1991.2003.

Flag of Yugoslavia (1943–1992).svg Jugoslavija
Flag of Serbia and Montenegro.svg Srbija i Crna Gora
Ukupno



0063 00(10)

Trenerska karijera

2006.2008.
2008.2009.
2009.2010.
2010.2011.
2012.2013.
2013.2015.
2015.2016.
2016.

Inter Milano (pomoćni trener)
Bologna
Catania
Fiorentina
Flag of Serbia.svg Srbija
Sampdoria
A.C. Milan
Torino
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 29. listopada 2016.

Portal o životopisima
Portal o športu

Siniša Mihajlović (Vukovar, 20. veljače 1969.), je nogometni trener i umirovljeni nogometaš. Trenutačni trener Torina.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Klupska karijera[uredi VE | uredi]

Svoju nogometnu karijeru, započeo je u NK Borovo gdje je nakon pionira i juniora zaigrao u prvoj momčadi i igrao od 1986. do 1988. godine kada odlazi u novosadsku FK Vojvodinu s kojom osvaja naslov prvaka, drugi u povijesti toga kluba. Nedugo zatim prešao je u beogradsku Crvenu zvezdu, za tada nevjerojatnih milijun njemačkih maraka. Isticao se po svom preciznom i nadasve jakom šutu lijevom nogom. Sa Zvezdom stiže na "vrh svijeta" - trijumfi u Bariju i Tokiju. 1992. godine prešao je u talijansku Romu gdje je proveo dvije godine, nakon čega se prešao u Sampdoriju, u kojoj je promijenio svoju uobičajeno mjesto u momčadi - iz veznog reda, prešao je u obranu, na mjesto stopera.

1998. godine stigao mu je poziv od trenera Sven-Görana Erikssona iz Lazija, te se vratio u Rim. Odlično je igrao i postao najbolji izvođač slobodnih udaraca talijanske nogometne lige svih vrjemena. Ostati će zapamćen po tri postignuta pogotka iz slobodnih udaraca. Nakon 6 sezona, na vrhuncu svoje karijere prešao je u milanski Inter gdje je i završio igračku karijeru.

Reprezentativna karijera[uredi VE | uredi]

Između 1991. i 2003. godine odigrao je 63 utakmica za jugoslavensku reprezentaciju i reprezentaciju Srbije i Crne Gore i postigao 10 pogodaka.[1]

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Trenersku karijeru počeo je 2006. godine u milanskome Interu kao pomoćni trener zatim je trenirao, samostalno, Bolognu, Cataniju, Fiorentinu, Sampdoriju, A.C. Milan i reprezentaciju Srbije.

Priznanja[uredi VE | uredi]

Klupska[uredi VE | uredi]

FK Vojvodina

  • Prvak Jugoslavije (1) : 1988./89.

Crvena zvezda

  • Prvak Jugoslavije (2) : 1990./91., 1991./92.
  • UEFA Kup prvaka (1) : 1990./91.
  • Intercontinentalni kup (1) : 1991.

Lazio

  • Kup pobjednika kupova (1) : 1998./99.
  • Talijanski kup (2) : 1999./00., 2003./04.
  • Talijanski superkup (2) : 1998., 2000.
  • UEFA Superkup (1) : 1999.
  • Prvak Italije (1) : 1999./00.

Internacionale

  • Talijanski kup (2) : 2004./05., 2005./06.
  • Talijanski superkup (1) : 2005.
  • Prvak Italije (1) : 2005./06.

Obiteljski život[uredi VE | uredi]

Vjenčao se s Rimljankom Arijanom, voditeljicom na RAI televiziji. S njom ima četvero djece: Viktoriju, Viriniju, Miroslava i Dušana.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • U Serie A drži rekord s najviše postignutih pogodaka (27) iz slobodnih udaraca.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Siniša Mihajlović.
  1. (srp.) reprezentacija.rs: Mihajlović Siniša, preuzeto 26. svibnja 2013.
  2. (engl.) Jonathan Wilson, Sinister Sinisa's moment of truth:
    "And as a player he was a genius, as his Serie A record 27 goals from free-kicks attests.", guardian.co.uk, 31. svibnja 2007., preuzeto 26. svibnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]