Sitka, Aljaska
| Sitka City and Borough of Sitka | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 57°03′N 135°20′W / 57.050°N 135.333°W | |
| Država |  SAD
|
| Savezna država |  Aljaska
|
| Okrug | Sitka |
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Mim McConnell |
| Površina | |
| - Ukupna | 12 461km² |
| Visina | 8 |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - Urbano područje | 8 881 |
| Vremenska zona | UTC-9 (UTC-8) |
| Poštanski broj | 99835 |
| Pozivni broj | 907 |
| Službena stranica www.sitka | |
Sitka je grad, luka i okrug (borough) u američkoj saveznoj državi Aljaski, ima 8 881 stanovnika.
Geografska obilježja[uredi | uredi kôd]
Sitka leži na jugoistoku Aljaske na zapadnoj obali otoka Baranof u otočju Alexander, udaljena oko 150 km jugozapadno od Juneaua. Sitka je jedini grad jugoistočne Aljaske koji leži na Pacifiku.
Sitka ima oceansku klimu prema Köppenovoj klasifikaciji.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Izvorni stanovnici ovoga kraja bili su Indijanci Tlingit, a prvi Europljani koji su doplovili do njega bili su Rusi godine 1741. Njihov prvi guverner Aljaske Aleksandar Baranov dao je u srpnju 1799. izgraditi utvrdu sv. Mihajlo. Utvrdu su razorili Indijanci Tlingit 1802. godine. Nakon toga je guverner Baranov na istom mjestu 1804. osnovao grad Novoarhangelsk (ruski: Новоaрхангельск) i premjestio upravu Rusko-američke kompanije s otoka Kodiak u novi grad. Svečana primopredaja Aljaske Sjedinjenim Američkim Državama, od dotadašnjih vlasnika (Carske Rusije), održana je u gradu 18. listopada 1867. Poslije toga počelo se rabiti staro indijansko ime za taj lokalitet Sitka, koje znači izvan otoka Shi (Baranof). Postoji i indijansko pleme Sitka.
Sve do 1906. Sitka je bila upravno središte Aljaske, a te godine to je postao Juneau. U doba Drugog svjetskog rata Američka ratna mornarica izgradila je pomorsku bazu, pa je stanovništvo grada u to vrijeme naraslo na oko 40 000 ljudi. Danas se tom bazom služi Američka obalna straža.
Gospodarstvo, znamenitosti, obrazovanje[uredi | uredi kôd]
Ribarstvo i konzerviranje riba, eksploatacija šuma i turizam danas su najvažnije gospodarske grane grada. Za ekonomiju grada važna je i bolnica koja je regionalno zdravstveno središte.
U Sitki se nalazi saborna crkva sv.Mihajla, prva ruska pravoslavna crkva izgrađena na tlu Sjeverne Amerike. Izgrađena je 1848., a obnovljena nakon što je izgorjela u požaru 1966. godine.
Sitka je i važno regionalno obrazovno središte, u njoj djeluje kampus Sveučilišta jugoistočne Aljaske i koledž Sheldon Jackson osnovan 1878.
Najveća atrakcija Sitke za turiste je godišnji festival kitova koji se održava u studenom od 1995. godine. Tada stotine turista dođu promatrati godišnju migraciju kitova u Zaljevu Sitka.[1]
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
U Sitki je 1853. boravio prvi Hrvat koji je oplovio svijet, Brođanin Tomo Skalica. U putopisima Sitku opisuje kao čvrsti i ruskom posadom proviđeni glavni grad ruske sjeverne Amerike i glavno mjesto tzv. ruske kumpanije, trgovačkog društva koje se koristi i upravlja ruskom Amerikom (Aljaskom) kao Istočnoindijska kompanija istočnom Indijom. Piše da je grad opkoljen čvrstim bedemom i ima oko 1 500 stanovnika koji su Rusi, Finci ili domoroci Aleuti. Uz grad je na zapadnoj strani smještena varoš oko 3 000 domorodaca Aljkuta i Kaloša. Divjaci u toj varoši imaju svoga vođu koji nosi od ruske kompanije darovanu odoru ruskog stožernog časnika, a za uzvrat Rusi traže od njega paziti da domoroci ne napadaju Ruse.[2]
»Izmedju palisadah što diele ruski grad i divjačku varoš, stoji na malom brežuljku malena crkvica ruska s jedniem vratima pram divjačkoj, a s drugiem prama ruskoj varoši. Ova je crkva zato ondje sagradjena da se time divjakom, koji se žele pokrstiti i primiti ruski zakon, olakša po njihovom komoditetu ulaz u hristjansku crkvu. Nu divjaci na žalost! neotimaju se mnogo za zakonom, pa ako, i kada dolaze u crkvu iz znatiželje, a oni s lulami u zubih gledaju crkvenu službu kao kakvu zabavnu igru. Ruski je grad okrunjen sa do 600 topovah, koji su većom stranom naprti prama moru, a prama varoši divjakah zjevaju dvie baterije svaka sa 18 topovah. U dvorištu palače gubernatora sagradjena je od drveta, ali vrlo čvrsta, kula na četiri kata ili toranj, 60 po prilici nogah (stopah) visok, sa 16 ogromnieh topovah, 4 na svaku stranu. U Sitki ima osim one medju palisadi, još jedna prekrasna ruska crkva u gradu, koju zovu vladinom crkvom, jer u Sitki stoluje ruski vladika. Imade u gradu i jedna luteranska crkvica u kojoj se svake nedelje služi služba božja i prodikuje u 7 satih u jutro na čudskom (finskom), u 9 na švedskom, a u 11 sati u njemačkom jeziku. - Pol sata izvan grada pokraj mora liepom stazom iduć dodje se u neku pivaru, a ono je jedina šetnja tamošnjeg otmjenog svieta. U ovoj pivari toči se jedino piće što može Evropejac za novce kupit u Sitki, a to je pivo, koje iz ukisnuta kraha sgotavljaju i bocu (holbu) za 10 kopjek (naših 11 forinti srebra) prodaju. Tud sam se često šetao i u toj pivari u družtvu mnogu veselu uru kod čaše piva u razgovoru sproveo. U obće našao sam svuda i u Ameriki, i u Aziji, i u Polineziji pivaru kao prvi znak civilizacije, gdjegod su se Evropejci zapadnjaci naselili. Izmedju sgradah u Sitki najljepša je i najotmjenija gubernatorska kuća, akoprem od drveta nu ipak vješto i ukusno sagradjena u tri kata. U luki od Sitke ima uviek dva parobroda, koji neprestano izmjenice iz nutarnjeg zatoka (Bucht, Bai) drva za japiju (gradju) dovažaju.«Literatura[uredi | uredi kôd]
- Morris Encyclopedia Of American History
- Mancall Encyclopedia Of American History
- Kutler Dictionary Of American History
- Boyer Oxford Companion To United States History
- Kazin Concise Princeton Encyclopedia
- Kane American Counties 2004
- Tomo Skalica - Galijom oko svijeta (Putopisi Hrvata koji je prvi oplovio Zemlju), Slavonski Brod 2007.
Izvori[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| |||||||||||||