Slaven Ravlić

Izvor: Wikipedija
Slaven Ravlić
Rođenje 1. travnja 1951.
Državljanstvo hrvatsko
Polje politologija
Portal o životopisima

Slaven Ravlić (Slivno, 1. travnja 1951.) hrvatski je politolog i leksikograf.

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku. Diplomirao je 1974. i doktorirao 1998. na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu na temu "Liberalizam i demokracija u političkoj teoriji Johna Stuarta Milla".

Zaposlenja[uredi | uredi kôd]

Nakon studija radio je kao srednjoškolski nastavnik, urednik časopisa i biblioteka, predavač i istraživač. Od veljače 1992. urednik je u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža u Zagrebu, gdje je od 2005. do 2021. bio glavni urednik Hrvatske enciklopedije.[1]

Bio je urednik i glavni urednik časopisa Naše teme (1977. – 1982.), urednik nekoliko biblioteka, te suradnik Školske knjige i Trećeg programa Hrvatskog radija. Predavao je na Hrvatskim studijima (kolegij Suvremene političke ideje i ideologije), te na postdiplomskim studijima na Filozofskom fakultetu (Sociologija). Do umirovljenja bio je redoviti profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu na Katedri za sociologiju[2] te urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža.

Znanstveni rad[uredi | uredi kôd]

Njegov je znanstveni interes usmjeren na političku sociologiju, teoriju demokracije i suvremene političke i pravne teorije. Objavio je 4 knjige Suvremene političke ideologije (2003.), Uvod u sociologiju (2006.), Eponimi u znanosti i politici: prilozi sociologiji političke eponimizacije (2007.), Dileme političkog predstavništva (2008). Član je Centra za demokraciju i pravo Miko Tripalo.[3]

Djela[uredi | uredi kôd]

Autor je i koautor 11 knjiga i 36 znanstvenih radova s područja političke sociologije i povijesti političkih ideja.

  • Poredak slobode: Politička misao Johna Stuarta Milla (2001.)
  • Suvremene političke ideologije (2003.)
  • Eponimi u znanosti i politici. Prilozi sociologiji političke eponimizacije (2007.)
  • Dileme političkog predstavništva (2008.)
  • Svjetovi ideologije - Uvod u političke ideologije(2013.)[4][5]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]