Smiljana Rendić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Smiljana Rendić (Split, 27. kolovoza 1926. - Rijeka, 26. svibnja 1994.) bila je hrvatska novinarka, vatikanistica, kritičarka, prevoditeljica, pjesnikinja, polemičarka, judaistkinja, dugogodišnja suradnica Glasa Koncila. Domagojka po orijentaciji, katolikinja domoljubnog usmjerenja, dala velik je prinos hrvatskomu, posebice obnovljenomu katoličkom novinarstvu u drugoj polovini 20. stoljeća.[1]

Živjela je na Trsatu u Rijeci, kao umirovljenica otkako je u siječnju 1973. zbog jednog od najznačajnijih tekstova iz Hrvatskog proljeća "Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod",[2] bila osuđena po članku 118. Kaznenoga zakonika zbog čega je bila udaljena s posla u upravi časopisa "Pomorstvo" i prijevremeno umirovljena.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Smiljana Rendić rođena je u Splitu 27. kolovoza 1926. od oca Marka i majke Ivanice rođene Ruzinović. Od prvih gimnazijskih godina uključila se u katolički pokret domagojskog usmjerenja, a u doba rata njezina je duhovnost sazrijevala u uskom krugu koji se okupljao oko poznatog i neobičnog isusovca o. Stjepana Poglajna.

Kako je nakon smrti oca, koji je bio poznati radićevac, zajedno s majkom bila istjerana iz stana i ostala bez ikakvih sredstava nije mogla dovršiti školovanje, nego se odmah bila zaposlila u "Jugovinilu". Dohranivši majku u tijesnoj sobici, preselila je u Rijeku gdje se, kao izvrstan znalac talijanskoga jezika bila zaposlila u uredništvu novina La Voce del popolo.

Ubrzo su je otkrili kao "klerikalku" i onemogućili. Zaposlila se u administraciji časopisa "Pomorstvo" i ostala ondje do suđenja potkraj 1972. Bila je optužena zbog članka "Izlazak iz genitiva ili drugi hrvatski preporod"[4] u časopisu Kritika u broju za svibanj i lipanj 1971.

Branio ju je kao odvjetnik sadašnji predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske Milan Vuković.

Zbog tog teksta koji je dodatno raskrinkao zatiranje hrvatskog jezika Novosadskim dogovorom i posrbljivanje hrvatskog kroz neki neprirodni projekt bila je osuđena na godinu dana strogog zatvora i na godinu dana zabrane nastupanja u javnosti. Vrhovni sud je u studenom 1973. kaznu strogog zatvora promijenio u uvjetnu, ali je prava kazna bila gubitak radnog mjesta i prijevremena bijedna mirovina.

Broj časopisa Kritike u kojem je izašao taj članak je zabranjen.

Od tada je Smiljana živjela samo za svoje knjige i članke u "Glasu Koncila".

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

O 25. obljetnici "Glasa Koncila" 1988. odlikovana je jedinstvenim odličjem "Zlatno pero" koje nadbiskupi izdavači ni prije ni poslije nisu nikome drugome dodijelili.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]