Srećko Bijelić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Srećko Bijelić
Srećko Bijelić

Srećko Bijelić

Rođenje 18. prosinca 1930., Bribir, Hrvatska
Smrt 22. rujna 2004., Zagreb, Hrvatska
Politička stranka KPJ, HNS
Zanimanje političar

Srećko Bijelić (Bribir, 18. prosinca 1930. - Zagreb, 22. rujna 2004.) je bio hrvatski političar i hrvatski proljećar, istinski velikan zajednice Srba u Hrvatskoj koji je "kao Srbin svojoj je hrvatskoj domovini pokazao da je moguć suživot raznih nacionalnosti"[1]. Bio je na glasu kao borac za istinu i pravdu, posebice za "malog čovjeka", pri čemu je nerijetko za te obespravljene ljude žrtvovao i vlastito zdravlje i osobni položaj, "vertikala hrvatskog i osobnog poštenja, jedinstven čovjek koji nikada nije iznevjerio".[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Srećko Bijelić rodio se je 1930. godine u Bribiru kraj Skradina. Studirao je u Zagrebu gdje je diplomirao 1962. godine na Pravnom fakultetu.[3]

1943. godine se je pridružio hrvatskom antifašističkom pokretu.[3] Članom SKOJ-a postao je 1945. godine a članom KPJ 1948. godine.[3] Poslije je obnašao visoke gospodarske i političke dužnosti. U gospodarstvu je bio na čelu poduzeća Janko Gredelj.

U politici je bio na čelu Narodne omladine Hrvatske kojoj je bio predsjednikom CK. Bio je u Izvršnom komitetu CK SKJ i članom član Predsjedništva Saveza komunista Jugoslavije. U doba hrvatskog proljeća obnašao je dužnost potpredsjednika CK SK Zagreba. Bio je svjestan stanja, odnosa i procesa u ondašnjoj socijalističkoj Jugoslaviji i položaj Hrvatske u toj zajednici država. Bio je bitnim dijelom hrvatskog rukovodstva, s kojim se je zalagao za to da se donese novi Ustav Ustava koji bi regulirao položaj ondašnjih jugoslavenskih republika.

Nakon sjednice Izvršnog komiteta SKH 30. studenoga i 1. prosinca 1971. godine u Karađorđevu, te 1. i 2. prosinca iste godine na 21. sjednici CK SKJ, ostavke su podnijeli Savka Dabčević-Kučar, Miloš Žanko, Miko Tripalo, Pero Pirker, Marko Koprtla i Janko Bobetko, a također je odlučeno da se sa dotadašnjih dužnosti smijene predsjednik i potpredsjednik CK SK Zagreba Srećko Bijelić i Dragutin Haramija (Bijelićev višegodišnji suradnik), a za novu predsjednicu CK SKH izabrana je Milka Planinc. Bijelić je potom isključen iz političkog i društvenog života i razriješen je svih dužnosti zbog frakcionaštva i nacionalizma.[3] To ga nije obeshrabrilo, nego je i nakon što je smijenjen u Karađorđevu ustrajno je branio poziciju Hrvatske i kao Srbin iskreno branio hrvatsku domovinu.

Političkim liberalizacijama koncem 1980-ih aktivirao se u političkom životu. Na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. godine bio je u Koaliciji narodnog sporazuma.[4] Kad je listopada 1990. godine osnovana Hrvatska narodna stranka, bio je u užem rukovodstvu stranke, zajedno s predsjednicom Savkom Dabčević-Kučar, Mikom Tripalom, Dragutinom Haramijom, Krešimirom Džebom, Ivicom Vrkićem, Slavkom Meštrovićem i Radimirom Čačićem; u vrhu je stranke bio od 1990. do 2004. godine. Poslije je još bio u Savjetu stranke. Nakon izbora, 1991. godine se je uključio u borbu za stvaranje samostalne i suvremene hrvatske države.

Bio je izabran u prvi i drugi saziv Hrvatskog sabora.

Napisao je mnogo stručnih radova. Objavio je 1971. godine knjigu na temu radničkog samoupravljanja Samoupravljačka pozicija i tiskana je u dva izdanja[5].

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

  • U svome drugom zastupničkom mandatu po broju javljanja za raspravu bio je najaktivniji zastupnik saziva Zastupničkog doma Hrvatskog državnog sabora kada je u četiri godine 394 puta imao potrebu izreći svoje mišljenje o razmatranim zakonima, ispraviti krivi navod ili zatražiti multidisciplinarnu analizu.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • HRT 23. rujna 2004. (H/mj)
  • Slobodna Dalmacija Umro Srećko Bijelić, političar i osnivač HNS-a, 23. rujna 2004.
  • Index.hr Umro Srećko Bijelić, političar i osnivač HNS-a, 22. rujna 2004., (Hina) pp/xbdj yln
  • Index.hr Posljednji ispraćaj Srećka Bijelića, 27.rujna 2004., (Hina) xdm ysšh
  1. Dragutin Haramija na posljednjem ispraćaju Srećka Bijelića.
  2. Savka Dabčević-Kučar na posljednjem ispraćaju Srećka Bijelića.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Bijelić, Srećko, Josipa Paver (1983.), hbl.lzmk.hr, pristupljeno 26. veljače 2018.
  4. HIC: Domovinski rat. Spomenar 28. veljače – 6. ožujka, priredio: Luka Gavranović, Dom i svijet, broj 415. 28. veljače 2003.:
    "1. ožujka 1990. - Prvaci četiriju opozicijskih stranaka (SDSH, HSLS, HKDS, HDS) i pridruženi izvanstranački pojedinci (Savka Dapčević-Kučar, Dr. Ivan Supek, Miko Tripalo, Dragutin Haramija i Srećko Bijelić) na konferenciji za novinare objavili formiranje Koalicije narodnog sporazuma.", preuzeto 24. travnja 2013.
  5. (engl.) openlibrary.org: Srećko Bijelić 1930 -, preuzeto 24. travnja 2013.
  6. HRT: Srećko Bijelić u četiri godine 394 puta koristio saborski mikrofon, 30. siječnja 2000., preuzeto 24. travnja 2013.