Prijeđi na sadržaj

Ivica Vrkić

Izvor: Wikipedija
Ivica Vrkić
Rođenje10. siječnja 1947.[1]

Ivica Vrkić (Moslavački Krčenik kod Donjeg Miholjca, 10. siječnja 1947.) je poznati hrvatski proljećar.[2] Od 2013. do 2021. godine bio je gradonačelnik grada Osijeka.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Rodio se u Moslavačkom Krčeniku 1947. godine.[1] U Osijeku je završio osnovnu školu i gimnaziju.[3]

Studirao je u Zagrebu, gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao filozofiju i sociologiju.[1][3] Pravo je diplomirao u Osijeku.[1]

Bio je aktivan još kao student u zagrebačkom studentskom i omladinskom miljeu.[3] Zbog toga je izabran za profesionalnog člana predsjedništva hrvatske omladinske organizacije zaduženog za programe u kulturi. Vrkić je u kulturi i pridonio, poticanjem i osnivanjem centara za kulturu u najvećim gradovima u Hrvatskoj, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.[3]

Hrvatsko proljeće

[uredi | uredi kôd]

1970. je godine izabran za predsjednika Saveza omladine Hrvatske.[3] Bio je najmlađi sudionik hrvatskog proljeća.[4] Blisko je surađivao s čelnim hrvatskim političarima Mikom Tripalom i Savkom Dabčević Kučar,[3]a zvali su ga "miljenikom Savke Dabčević-Kučar".[5] U hrvatskoj su ga javnosti sve više doživljavali kao jednu od vodećih osoba hrvatskog proljeća.[3] Iako su ga jugokomunističke strukture etiketirale kao "velikog nacionalista", sam za sebe kaže da to nikad nije bio.[4] Ta etiketa u socijalističkoj Jugoslaviji bila je jednom od najgorih stigma, hereza snage "gotovo sa snagom židovske žute zvijezde na traci oko rukava", što je značilo da su ga vlasti i hrvatstvu neskloni mediji označili kao opasnog državnog neprijatelja. Posljedica toga bila je da su se zbog straha od režimskog progona zbog pukog druženja s takvom osobom, od njega su počeli zazirati dojučerašnji prijatelji i obični ljudi.[5]

Godine 1970. nacionalno orijentirane snage koje su predvodili studenti zagrebačkoga Filozofskog fakulteta Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak preuzele su većinu u Savezu studenata Zagreba i Hrvatske, te su se angažirali kao radikalno krilo nacionalnog pokreta. Njihovi maksimalistički zahtjevi, iskazani u štrajku studenata u jesen 1971. dali su povod Titu i vodstvu SKJ da odstrani „proljećarsko“ vodstvo SKH koje su predvodili Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo, a i vodstvo SOH koje je predvodio Ivica Vrkić.

Morao je otići sjednicu u Karađorđevo,[5] iako je bio tek drugi dan na medenom mjesecu.[5] Bio je najmlađi sudionik sjednice.[3] Onda je uoči sjednice doživio da ga je Vladimir Bakarić nazvao frankovcem, što je "u ono vrijeme, na tom mjestu i u tim okolnostima - značilo je prišiti mu epitet radikalnog nacionalista, osobito neraspoloženog prema Srbima."[5] Ondje je bio najmlađim sudionikom.[5] Ondje je bio iako nije bio članom Izvršnog komiteta SKH, nego zbog toga što je Tito ondje pozvao predsjednike ondašnjih društveno-političkih organizacija SR Hrvatske: Socijalistički savez, sindikat, boračka organizacija te Savez omladine Hrvatske.[5]

Posljedica je bila ta da je Ivica Vrkić koji je bio jednim od najperspektivnijih mladih političara u Hrvatskoj, ostao bez funkcije i ikakvih izgleda da će dobiti neki drugi posao. Poslije su ga mnoštvo puta pozivali na obavijesne razgovore. Vlasti su mu oduzele putovnice. Vraćena mu je tek 18 godina poslije.[5] Poslije je upisao pravni studij u Osijeku i diplomirao. Vrijeme na studiju odlično je poslužilo kao premošćivanje razdoblja koje je uslijedilo nakon sječe, jer nakon smjena i otpuštanja mnogi hrvatski proljećari nisu se uopće mogli zaposliti. Kritično je razdoblje prošlo i nekako se kao pravnik uspio zaposliti u Osijeku u Građevinskom institutu.[3]

Demokratske promjene i samostalna Hrvatska

[uredi | uredi kôd]

Kad je osnovana Hrvatska narodna stranka 13. listopada 1990., prvom predsjednicom stranke postala je Savka Dabčević-Kučar, a u uže rukovodstvo stranke ušli su Miko Tripalo, Dragutin Haramija, Srećko Bijelić, Krešimir Džeba, Ivica Vrkić, Slavko Meštrović i Radimir Čačić. Poslije je bio tajnikom te stranke.[1] Od 1995. je godine član HDZ-a.[1] Sudionik Domovinskog rata.[3] Bio je u zapovjedništvu II. zbornog područja Đakovo.[6] Nosio je čin bojnika od 28. svibnja 1992.[7]

Bio je saborskim zastupnikom od 1992. godine[1] do 1995. godine.[3]

Od 7. rujna 1992.[8] do 4. svibnja 1993. obnašao je dužnost člana Odbora za zakonodavstvo Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske.[9] Od istog dana obnašao je dužnost člana Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske[10] i člana Vijeća Hrvatske radio-televizije.[11]

Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici 25. rujna 1992. imenovao ga je za člana Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava iz reda zastupnika.[12]

30. srpnja 1993. imenovan je odlukom Zastupničkog doma Sabora RH za dopredsjednika Odbora za ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina.[13]

Od 21. listopada 1994. Zastupnički dom Sabora RH imenovao ga je u članove početnog sastava Vijeća za telekomunikacije na razdoblje od tri godine.[14]

22. ožujka 1995. Odbor za izbor, imenovanja i administrativne poslove Zastupničkog doma Sabora Republike Hrvatske imenovao ga je u Odbor za obilježavanje 50. obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta.[15]

Za provedbu aktivnosti u procesu mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja Vlada Republike Hrvatske je u Osijeku osnovala Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu, a za predstojnika je imenovala Ivicu Vrkića. 5. siječnja 2011. zbog svoje uloge u mirnoj reintegraciji Hrvatskog Podunavlja primio je nagradu Srpskog narodnog vijeća za životno djelo Svetozar Pribićević.[4]

29. prosinca 1995. imenovan je za zamjenika predstavnika Vlade Republike Hrvatske pri Prijelaznoj upravi za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema[16] i za predstojnika Ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema.[17]

30. travnja 1997. imenovan je za člana novoosnovanog Državnog povjerenstva za uspostavu ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske na područjima Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije koja su onda bila pod upravom UNTAES-a.[18]

31. srpnja 1998. razriješen je dužnosti zamjenika predsjednice Nacionalnog odbora za ostvarivanje Programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske radi odlaska na novu dužnost.[19] Dužnost zamjenika predsjednice obnašao je od 9. listopada 1997. godine.[20]

Od 15. svibnja 1997. je kao privremeni,[21] a od 3. srpnja 1997. kao redovni[22] do 24. srpnja 1998. godine ravnao je državnom agencijom za posredovanje u prometu određenim nekretninama.[23]

29. listopada 1998. imenovan je za članom Upravnog vijeća Hrvatskog informativno-kulturnog zavoda.[24]

Od 1. kolovoza 1998.[25] do 16. ožujka 2000.[26] je godine bio ravnateljem HRT-a, a 2011. dobivao je ponude za to mjesto.[4] 2012. se kandidirao za to mjesto.[27] 2000. je godine bio predsjednikom uprave Glasa Slavonije koji je spasio od bankrota.[3]

Bio je član Izvršnog odbora HHO-a.[4] Članom je nadzornog odbora Vinarije u Erdutu.[4] Predsjednik je uprave Belja i Glasa Slavonije.[4] Direktorom je tvornice ulja u Čepinu.[27]

Član je Društva hrvatskih književnika.[3]

2. lipnja 2013. godine pobjeđuje na izborima, te 10. lipnja 2013. godine i službeno preuzima dužnost gradonačelnika grada Osijeka.[28]

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f g Hrvatski leksikon: L-Ž, str. 671, Naklada Leksikon, Zagreb, 1997.
  2. Hrvatski fokusArhivirana inačica izvorne stranice od 21. kolovoza 2014. (Wayback Machine) Mato Dretvić Filakov: Josipovićev „glavni analitičar“ zaziva nove čistke. Podnaslov: Hrvatsko proljeće je zapravo bilo „sukob naljevici“ između „unitarista“ i „progresista“, koje su protivnici proglasili „nacionalistima“ i tako se lakše obračunali s njima, 15. travnja 2010.
  3. a b c d e f g h i j k l m n o p q r M.M.: Ivan Vrkić, životopis, dnevno.hr, 7. lipnja 2013.
  4. a b c d e f g h Željka Rački-Kristić: Ivica Vrkić: Spreman sam ponovno postati ravnatelj HRT-a, 5. siječnja 2011.
  5. a b c d e f g h Drago Hedl: Ivica Vrkić: Kiseo okus čorbe iz Titova lovišta i danas osjećam u ustimaArhivirana inačica izvorne stranice od 21. siječnja 2013. (Wayback Machine), Jutarnji list, 27. studenoga 2011.
  6. a b Odluka o odlikovanju Redom hrvatskog pletera, br. 01-012-96-161/1, Narodne novine br.: 9, 29. siječnja 1997.
  7. Ukaz predsjednika Republike Hrvatske o dodjeli činova, promaknućima i prevođenju u činove pričuvnih časnika oružanih snaga Republike Hrvatske, Narodne novine br.: 67, 13. listopada 1992.
  8. [1]
  9. Odluka o razrješenju dužnosti člana Odbora za zakonodavstvo, Narodne novine br.: 43, 10. svibnja 1993.
  10. Odluka o izboru člana Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, Narodne novine br.: 43, 10. svibnja 1993.
  11. [2]
  12. Odluka o imenovanju predsjednika, tri potpredsjednika i članova u Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava iz reda zastupnika, Narodne novine br.: 60, 1. listopada 1992.
  13. Odluka o izboru dopredsjednika Odbora za ljudska prava i prava etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina, Narodne novine br.: 76, 16. kolovoza 1993.
  14. Odluka o imenovanju članova Vijeća za telekomunikacije, Narodne novine br.: 80, 2. studenoga 1994.
  15. Odluka o imenovanju predsjednika i članova Odbora za obilježavanje 50. obljetnice Bleiburških žrtava i žrtava Križnog puta, Narodne novine br.: 21, 29. ožujka 1995.
  16. Rješenje o imenovanju zamjenika predstavnika Vlade Republike Hrvatske pri Prijelaznoj upravi za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Narodne novine br.: 1, 5. siječnja 1996.
  17. Rješenje o imenovanju predstojnika Ureda privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti na području Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Narodne novine br.: 1, 5. siječnja 1996.
  18. Odluka o osnivanju Državnog povjerenstva za uspostavu ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske na područjima Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije koja su sada pod upravom UNTAES-a, Narodne novine, Narodne novine br.: 48, 9. svibnja 1997.
  19. Odluka o razrješenju i imenovanju zamjenika predsjednice Nacionalnog odbora za ostvarivanje Programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske, Odluka predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, Narodne novine br.: 107 11. kolovoza 1998.
  20. Odluka o osnivanju nacionalnog odbora za ostvarivanje programa uspostave povjerenja, ubrzanog povratka i normalizacije života na ratom stradalim područjima Republike Hrvatske, Narodne novine, Narodne novine br.: 107, 14. listopada 1997.
  21. Rješenje o imenovanju Ivana Vrkića privremenim ravnateljem Agencije za posredovanje u prometu određenim nekretninama, Narodne novine, Narodne novine br.: 52 21.05.1997.
  22. Rješenje o imenovanju Ivana Vrkića direktorom Agencije za posredovanje u prometu određenim nekretninama, Narodne novine br.: 71, 9. srpnja 1997.
  23. Rješenje o razrješenju Ivana Vrkića dužnosti direktora Agencije za posredovanje u prometu određenim nekretninama, Rješenje Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Borislav Škegro, 24. srpnja 1998., Narodne novine br.: 104, 31. srpnja 1998.
  24. [ http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/1998_11_144_1788.html Rješenje o imenovanju predsjednice i člana Upravnog vijeća Hrvatskog informativno-kulturnog zavoda], Rješenje Vlade Republike Hrvatske, predsjednik Zlatko Mateša, Narodne novine br.: 144, 4. studenoga 1998.
  25. Odluka o imenovanju Ivana Vrkića direktorom Javnog poduzeća Hrvatske radiotelevizije, Odluka Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, predsjednik Vlatko Pavletić, Narodne novine br.: 101, 28. srpnja 1998.
  26. Odluka o razrješenju direktora javnog poduzeća Hrvatske radiotelevizije, Odluka Zastupničkog doma Hrvatskoga državnog sabora, predsjednik Zlatko Tomčić, Narodne novine br.: 31, 22. ožujka 2000.
  27. a b Ivica Vrkić, novi direktor Tvornice ulja Čepin Kanal Osječke televizije na YouTubeu, emisija "Karte na stol", postavljeno 2. travnja 2012.
  28. Grad Osijek
  29. [3]
  30. [4]
  31. Odluka kojom se odlikuju Redom Hrvatskog trolista, 28. svibnja 1995.
  32. Odluka kojom se odlikuju Redom Hrvatskog trolista, 26. svibnja 1995.