Stadion Gradski vrt

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Stadion Gradski vrt
Stadion Gradski vrt
Nadimak Kaznionica
Lokacija Osijek, Hrvatska
Arhitekt Milan Mitevski
Otvoren 1980.
Vlasnik Grad Osijek
Upravitelj NK Osijek
Korisnici NK Osijek
Kapacitet 18.856
Teren trava
Dimenzije 105x68 m

Stadion Gradski vrt višenamjenski je stadion u Osijeku na kojemu svoje domaće utakmice igra NK Osijek. Nalazi se u Vatrogasnom naselju, na području gradske četvrti Novi grad.

Povijest[uredi VE | uredi]

Na mjestu na kojem se nalazi stadion godine 1750. izgrađen je perivoj po kojem prostor i nosi ime Gradski vrt. Veličine 42.484 četvornih metara i u stilu francuske vrtne arhitekture, Gradski vrt bio je među prvim javnim perivojima u svijetu. U sklopu perivoja nalazili su se plesna dvorana u klasicističkom stilu, bolnica, glazbeni paviljon, streljana, veliki staklenik i secesijski zdenac, koji se danas nalazi uz Promenadu. Nakon Drugog svjetskog rata novouspostavljena komunistička vlast je, unatoč njegovoj povijesnoj i umjetničkoj vrijednosti, uništila perivoj smatrajući ga „buržujskim” i nazadnim, želeći tako zamesti svaki trag prošlih vremena.[1] Na tom mjestu izgrađeno je nogometno igralište, koje je s vremenom postalo stadionom potkovastog oblika i kapaciteta 15.000 gledatelja. Tadašnji Proleter, koji je dotada svoje domaće utakmice igrao na igralištu Kraj Drave, prvu je utakmicu na prostoru Gradskog vrta odigrao 7. rujna 1958. protiv tuzlanske Slobode.

S vremenom je stadion kapacitetom postao premalen za mnogobrojne navijače i gledatelje NK Osijeka, koji je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja konačno 1977. izborio povratak u tadašnju Prvu saveznu ligu SFRJ. Zbog toga se pristupilo projektiranju novog, većeg i suvremenijeg stadiona, koji je trebao primati oko 42.000 gledatelja.[2] Iako je bila predviđena izgradnja tri velike tribine (zapadne, sjeverne i južne), izgrađena je samo jedna (zapadna), i u takvom je obliku i stanju stadion otvoren 1979. godine. Dana 4. travnja 1982. srušen je rekord posjećenosti stadiona. Igrala se utakmica 28. kola savezne lige između Osijeka i Dinama, na kojoj se okupilo oko 40.000 gledatelja, a završila je rezultatom 1:2.

Godine 1998. postavljeni su reflektori i sjedalice čime je kapacitet značajno smanjen, na otprilike 20.000 gledatelja. Godine 2005. obavljeno je novo uređivanje, u sklopu kojeg su ispod zapadne tribine postavljene VIP prostorije, uređena je loža čime je dodano oko 1.000 novih mjesta, a iduće godine obnovljena je atletska staza. Time je stadion, unatoč nedovršenosti, počeo ispunjavati UEFA-ine kriterije o stadionima. Iste godine, Hrvatska i Mađarska podnijele su zajedničku kandidaturu za organizaciju Europskog nogometnog prvenstva 2012. Osijek je bio među 4 hrvatska i 4 mađarska grada koji su bili predstavljeni kao mogući domaćini prvenstva. Predstavljeno je idejno rješenje za dovršetak stadiona, koji je nakon toga trebao primati oko 33.000 gledatelja raspoređenih na četiri velike i natkrivene tribine. S obzirom da Hrvatska i Mađarska nisu dobile organizaciju prvenstva odustalo se i od dovršetka stadiona.

U proljeće 2010. godine uoči prijateljske utakmice između Hrvatske i Walesa, koja je održana 23. svibnja, u sklopu ušminkavanja stadiona obnovljen je teren, ograde su prebojane, a sjedalice numerirane. U rujnu 2012. godine objavljeno je novo idejno rješenje problema nedovršenog stadiona, koje je predviđalo novi stadion za 15.000 gledatelja, no kao i više puta dotada, ostalo je na tome.[3]

Kapacitet[uredi VE | uredi]

Stadion je kapaciteta 18.856 gledatelja. 17.876 mjesta je sjedećih, a 980 je za stajanje.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Perivoj Gradski vrt - nekadašnji ponos grada na Dravi, sib.hr, pristupljeno 26. listopada 2017.
  2. Svi projekti stadiona u Osijeku, bijelo-plavi.com, pristupljeno 26. listopada 2017.
  3. Pompozno najavljivani projekt pao u zaborav, glas-slavonije.hr, preuzeto 8. lipnja 2015.