Stevan Dedijer

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Stevan Dedijer (Sarajevo, 25. lipnja 1911. - Dubrovnik, 13. lipnja 2004.), bio je fizičar, jugoslavenski akademik i jedan od pionira poslovnoga obavještajstva, izvještajne djelatnosti i poslovnih izvjesnica.

Životopis[uredi VE | uredi]

Djetinjstvo i školovanje[uredi VE | uredi]

Stevan Dedijer rođen je 1911. godine u Sarajevu, u Bosni i Hercegovni. Roditelji su mu bili srpske nacionalnosti, Milica i Jefto Dedijer. Srednju školu pohađao je u Rimu u Collegio Internazionale Monte Mario. Diplomirao je 1930. godine u školi Taft School u Watertownu u Connecticutu, SAD. Godine 1934. stekao je svjedodžbu iz fizike na sveučilištu Princeton.

Karijera[uredi VE | uredi]

Na početku karijere radio je u prodajnom odjelu The New York Timesa i u istraživačkom odjelu Newsweeka u New Yorku i kao urednik u tjedniku Komunističke Partije Free Speech u Pittsburghu. U Drugomu svjetskom ratu služio je u američkoj vojsci od 1942. do 1945. godine kao padobranac, dok mu se brat Vladimir Dedijer istovremeno borio na strani Titovih partizana. Po završetku rata dolazi u Jugoslaviju, gdje radi kao novinar u Borbi, urednik u Politici i kao pomoćnik direktora Tanjug-a, a u razdoblju od 1949. do 1954. godine bio je i glavni voditelj Beogradskog nuklearnog instituta, a kasnije radi na Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu.[1]

Kasnije je živio u Švedskoj, gdje je radio na sveučilištu Lund University. Bio je jedan od suosnivača švedske obavještajne mreže BISNES. Govorio je više jezika (njemački, francuski, talijanski, engleski, ruski i švedski)[2], te je bio autorom više knjiga. Također, za života je stekao mnoga poznanstva i kontakte, primjerice kao onaj sa danskim znanstvenikom Nielsom Bohrom, a za rad na svom području dobio je mnoga priznanja.

Umro je u svom domu u Dubrovniku, 2004. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

  • The world jumper, Dubrovnik, 2001.
  • Stevan Dedijer - My Life of Curiosity and Insights, A Chronicle of the 20th Century, Lund, 2009. (posmrtno izdato i uređeno od Carin i Miki Dedijer)
  • Špijun kojeg smo voljeli: autobiografija, VBZ, Zagreb, 2011. (priredili Carin Dedijer i Miki Dedijer)

Privatni život[uredi VE | uredi]

Stevan Dedijer imao je tri supruge: Dolly, Ivanka i Carin – američke, hrvatske i švedske nacionalnosti.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Stevan Dedijer - My Life of Curiosity and Insights, A Chronicle of the 20th Century, Nordic Academic Press, Lund, 2009.
  • Sigurdson, Jon; Tågerud, Yael, (urednici), The Intelligent Corporation. The Privatisaton of Intelligence, A Tribute to Stevan Dedijer on his 80th Birthday, 6. srpnja, 1991., London: Taylor Graham, 1992.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Denis Derk, Stevan Dedijer ili autobiografija špijuna koji uopće nije bio špijun, vecernji.hr, 16. lipnja 2011., pristupljeno 24. ožujka 2017.
  2. Dedijer: Možemo li ovu državu napraviti pametnom?. vjesnik.hr. pristupljeno 6. lipnja 2010.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]