Stipan Bešlin

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Stipe Bešlin)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Stipan (Stipo)[1] Bešlin (u literaturi ga se navodi i kao Stjepan Bešlin) (Monoštor, 4. siječnja 1920.Monoštor, 7. travnja 1941.) je bio bački hrvatski pjesnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Monoštoru u Bačkoj 4. siječnja 1920. u bolje stojećoj seljačkoj obitelji, no u šestoj je godini ostao bez oca pa su se za njega brinuli majka i djed.[1] Školovao se u Monoštoru (pučka škola) i Somboru, u kojem je pohađao gimnaziju, gdje je sjemeništarac karmelićana. U trećem razredu gimnazije započinje surađivati u Krijesu (1933.), zagrebačkom listu za mladež, a zatim objavljuje u raznim časopsima i godišnjacima. Prvu pjesmu «Noć nad poljima» objavljuje u časopisu Klasju naših ravni (1935.). Pjesme su mu posmrtno objavljivane u Klasju naših ravni (1942. i 1944.), zatim Glasniku sv. Ante (1944.) i Danici (1944.). U petom razredu je zbog svojih uvjerenja i stajališta izbačen iz svih škola i zabranjen mu je nastavak školovanja, bilo gdje, u Kraljevini Jugoslaviji. Ovo je vidno pogoršalo njegovo i inače teško zdravstveno stanje - bolovao je od sušice, tada smrtonosne bolesti. Umro je, jedva zakoračivši u 21. godinu života. U rukopisu mu je ostala pjesnička zbirka Tamna cesta, u kojoj je sabrao i priredio za tisak (1940.) dvadeset pjesama. Na žalost, ta je rukopisna zbirka ipak ostala neobjavljena i do danas već zagubljena, ali su neke pjesme iz nje tiskane u periodici i dr. Svoj je pjesnički izraz gradio ugledajući se na mlađe hrvatske pjesnike koji su djelovali u okrilju Hrvatskog katoličkog pokreta poput Jeronima Kornera, Vinka Kosa, Alekse Kokića i dr.). U svojim djelima je pisao o svom rodnom selu Monoštoru i životu u njemu. Kako zapaža Milovan Miković « ... mnogi su njegovi stihovi nastali u sutonskom i nokturalnom raspoloženju, a posebno se ističu oni u kojima se ocrtavaju pejsaž i podneblje Podunavlja ... te pjesme u kojima prevladava slutnja skorog kraja ...»

Godine 1934., na početku 5. razreda gimnazije, zbog "govora protiv kralja" i "svojeg žarkog hrvatstva" biva izgnan iz svih srednjih škola u Kraljevini Jugoslaviji, no s pravom polaganja privatnih ispita.[1] Na taj način je uspjehom položio 5. razred gimnazije, a nakon neuspjeha u 6. razredu na Državnoj relanoj gimnaziji u Vukovaru otišao je najprije u Travnik, pa u Zagreb.[1] Ondje mu se naglo obnovila bolest tuberkuloze, pa se nratio u Monoštor. Osiromašena obitelj mu nije mogla platiti liječnika, pa je umro 7. travnja 1941. u Monoštoru, gdje je i pokopan.[1]

Djela[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Vladimir Lončarević, Kratka pjesnička cesta Stipana Bešlina, rubrika "Katolički oblikovatelji kulture", Glas Koncila (tiskovno izdanje), objavljeno 31. travnja 2016., br. 13 (2016.), str. 31
  • Juraj Lončarević, Šokački i bunjevački književni portreti - Zaljubljeno proljeće Stipana Bešlina, Zagreb, 1969., 77.-90.
  • Ante Sekulić, Književnost podunavskih Hrvata u XX. stoljeću, Zagreb, 1996., 149.-153.
  • Milovan Miković, Iznad žita nebo, Subotica-Zagreb, 2003., 161.
  • Matija Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata, Subotica, 2010., 656.
  • Sanja Vulić i Marija Šeremešić, Slijeđenje tajanstvenog traga - Životni i pjesnički usud Stipana Bešlina, u: Stipan Bešlin, Tajanstveni trag, Sombor, 2011., 7.-31.
  • Milovan Miković, Dušo, spremi se i pozdravi u šumi srnu, Hrvatska riječ, broj 493., 7. rujna 2012., 34.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]