Stjepan Kulinić
| Stjepan | |
|---|---|
| Bosanski ban | |
| Vladavina | 1204. – 1232. |
| Prethodnik | Kulin |
| Nasljednik | Matej Ninoslav |
| Djeca | Stjepan Kulinić |
| Dinastija | Kulinići |
| Smrt | 1236. |
| Vjera | Katolik |
Stjepan Kulinić (– 1236.), bosanski ban od 1204. do 1232. godine.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Stjepan Kulinić je bio treći poznati vladar samostalne bosanske države. Bio je sin Kulina bana i, najvjerojatnije, njegove supruge, banice Vojslave. Aktivno je učestvovao u događanjima vezanim za papinu istragu religije Kulina bana i Vojslave.[1] Stjepan i njegova supruga, banica Ancila, imali su sina, usorskog kneza Sebislava.[1][2]
U tom razdoblju se javljaju vjerski problemi oko upravljanja katoličkom crkvom u Bosni i pitanjima njenog (katoličkog) pravovjerja. Papa Grgur IX. (1227. – 1241.) odlučio je ovaj put stvarno pokrenuti rat kako bi konačno riješio probleme hereze. U okviru tog plana pokrenuo je vrlo živu diplomatsku aktivnost.
Po svemu sudeći bio je gorljivi katolik i zbog toga je imao problema s lokalnim plemstvom. Pred kraj njegove vladavine u Bosnu dolazi inkvizicija i u Vitezu u trajanju od desetak godina spaljuje nekoliko desetina heretika. To je dovelo do negativne reakcije pučanstva i svrgavanja s vlasti 1232. (ili dvije do tri godine kasnije) u južnom dijelu banovine (Središnja Bosna i Vrhbosna). Povukao se u Usoru, na posjed svoga sina, kneza Sibislava, gdje je najkasnije do 1236. umro.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Enver Imamović: Korijeni Bosne i bosanstva: izbor novinskih članaka, predavanja sa javnih tribina, referata sa znanstvenih skupova i posebnih priloga, Međunarodni centar za mir, 1995.
- ↑ Dominik Mandić: Sabrana djela Dr. O. Dominika Mandića: Bosna i Hercegovina : Sv. 1. Državna i vjerska pripadnost sredovječne Bosne i Hercegovine, Ziral, 1978.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
| Prethodnik: | Bosanski ban 1204. – 1232. |
Nasljednik: |
| Kulin | Matej Ninoslav |
| |||||||
