Suliformes

Izvor: Wikipedija
Suliformes
Bluna (Morus bassanus)
Raspon fosila
Eocen - danas 50–0 Ma
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Aves
Red:Suliformes
Sharpe, 1891
Tipična vrsta
Sula leucogaster
Porodice
Baze podataka

Red Suliformes (Christidis i Boles 2008. su ga nazvali Phalacrocoraciformes ) je red koji priznaje Međunarodna unija ornitologa.[1] S obzirom na nedavne dokaze da je tradicionalni Pelecaniformes polifiletičan,[2] predloženo je da se grupa podijeli kako bi odražavala prave evolucijske odnose, studija iz 2017. pokazala je da su oni najbliže povezani s Otidiformes i Ciconiiformes (rode).

Sistematika i evolucija[uredi | uredi kôd]

Od porodice Pelecaniformes ostale su samo Pelecanidae, Balaenicipitidae i Scopidae. Porodica tropskih ptica Phaethontidae je u međuvremenu premještena u vlastiti red Phaethontiformes. Čini se da genetska analiza pokazuje da je Pelecaniformes zapravo blisko povezan s Ardeidae i Threskiornithidae. Što se tiče Suliformes, oni su u dalekom srodstvu sa sadašnjim Pelecaniformes.[3] Prema Hackettu i sur. (2008), plijenorke, pingvini, rode, kao i Suliformes i Pelecaniformes, čini se da su svi evoluirali od zajedničkog pretka. Predložen je nadred ptica močvarica.[4]

U svom značajnom djelu iz 2008. Systematics and Taxonomy of Australian Birds, australski ornitolozi Les Christidis i Walter E. Boles skovali su naziv Phalacrocoraciformes za skupinu zbog mnogo većeg broja vrsta kormorana (Phalacrocoracidae) u odnosu na blune i ganete (Sulidae).[5] Međutim, ovo nije preuzeto drugdje.

Godine 1994., američki ornitolog Walter J. Bock napisao je da se naziv Suloidea dosljedno koristio kao izraz za natporodicu koja sadrži dvije porodice, pa bi stoga "Sulidae", a ne "Phalacrocoracidae", trebali imati prioritet u bilo kojem rasporedu koji sadrži dva roda.[6]

Godine 2010. AOU je prihvatio naziv Suliformes za takson.[7] MOO je uslijedio 2011.[8]

Godine 1994. Martyn Kennedy i kolege konstruirali su set podataka o ponašanju, pri čemu je dobiveno stablo pokazalo visoku razinu podudarnosti s postojećim filogenijama temeljenim na genetici ili morfologiji. Pokazao je strijelce kao sestrinsku skupinu kormoranima i vrancima, s rodovima Morus i Sula, zatim pelikanima, porodicom Fregatidae i na kraju tropskim pticama (rod Phaethon) kao sve ranijim izdancima.[9]

Suliformes

Fregatidae




Sulidae




Anhingidae



Phalacrocoracidae





Kladogram temeljen na Gibb, GC et al . (2013) [10]

Vrste[uredi | uredi kôd]

Kosti lijevog stopala Fregata aquila pokazuju pectinasti rub do sredine kandže,[11] karakteristika Suliformes.[12]
Dugorepi vranac Microcarbo niger

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Archived copy. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. ožujka 2012. Pristupljeno 1. ožujka 2012.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  2. ↑ Mayr, Gerald. 2003. The phylogenetic affinities of the Shoebill (Balaeniceps rex). Journal für Ornithologie. 144 (2): 157–175. doi:10.1007/BF02465644
  3. ↑ Jarvis, Erich D.; i dr. 12. prosinca 2014. Whole-genome analyses resolve early branches in the tree of life of modern birds. Science. 346 (6215): 1320–1331. Bibcode:2014Sci...346.1320J. doi:10.1126/science.1253451. PMC 4405904. PMID 25504713
  4. ↑ Hackett, Shannon J.; Kimball, Rebecca T.; Reddy, Sushma; Bowie, Rauri C. K.; Braun, Edward L.; Braun, Michael J.; Chojnowski, Jena L.; Cox, W. Andrew; Han, Kin-Lan; Harshman, John; Huddleston, Christopher J. 27. lipnja 2008. A Phylogenomic Study of Birds Reveals Their Evolutionary History. Science. 320 (5884): 1763–1768. Bibcode:2008Sci...320.1763H. doi:10.1126/science.1157704. PMID 18583609
  5. ↑ Christidis, Les; Boles, Walter E. 2008. Systematics and Taxonomy of Australian Birds. CSIRO Publishing. Canberra. str. 50. ISBN 978-0-643-06511-6
  6. ↑ Bock, Walter J. 1994. History and nomenclature of avian family-group names. Bulletin of the American Museum of Natural History. 222: 1–281 [166–67]. If Sula and Phalacrocorax are included in the same family-level taxon (e.g. superfamily), then Sulidae Reichenbach, 1849 (1836) (Sula Brisson, 1760) has priority in preference to Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849-50 (1836) (Phalacrocorax Brisson, 1760), because the name Suloidea has been consistently used in avian classification as a superfamily name. Phalacrocoracidae Reichenbach, 1849-50 (1836) can still be used for any taxon containing Phalacrocorax but not Sula.
  7. ↑ R. Terry Chesser, Richard C. Banks, F. Keith Barker, Carla Cicero, Jon L. Dunn, Andrew W. Kratter, Irby J. Lovette, Pamela C. Rasmussen, J. V. Remsen Jr., James D. Rising, Douglas F. Stotz and Kevin Winker. Srpanj 2010. Fifty-First Supplement to the American Ornithologists' Union Check-List of North American Birds (PDF). The Auk. 127 (3): 726–44. doi:10.1525/auk.2010.127.4.966CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  8. ↑ Taxonomy Version 2. IOC World Bird List: Version 3.1. 2011. Pristupljeno 15. srpnja 2012.
  9. ↑ Kennedy, Martyn; Spencer, Hamish G.; Gray, Russell D. 1996. Hop, step and gape: do the social displays of the Pelecaniformes reflect phylogeny? (PDF). Animal Behaviour. 51 (2): 273–291. doi:10.1006/anbe.1996.0028
  10. ↑ Gibb, Gillian C.; Kennedy, Martyn; Penny, David. 2013. Beyond phylogeny: Pelecaniform and ciconiiform birds, and long-term niche stability. Molecular Phylogenetics and Evolution. 68 (2): 229–238. doi:10.1016/j.ympev.2013.03.021. PMID 23562800
  11. ↑ Shufeldt, Robert Wilson. 1903. The osteology of the Steganopodes. Memoirs of the Carnegie Museum. 1 (3): 109–223. doi:10.5962/p.234820
  12. ↑ Mayr, Gerald. 2008. Avian higher-level phylogeny: well-supported clades and what we can learn from a phylogenetic analysis of 2954 morphological characters (PDF). J. Zool. Syst. Evol. Res. 46 (1): 63–72. doi:10.1111/j.1439-0469.2007.00433.x
  13. ↑ a b c d Rječnik standardnih hrvatskih ptičjih naziva (PDF). HAZU. Zavod za orntologiju HAZU. 2018
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Suliformes&oldid=6918482"