Sveti Radim Gaudencije

Izvor: Wikipedija
Radim Gaudencije
Radim Gaudencije
Rođen oko 970.
Libice nad Cidlinou
Preminuo 1020.
Gniezno
Slavi se u Rimokatolička Crkva
Pravoslavna Crkva
Portal o kršćanstvu
Kip sv. Radima

Sveti Radim Gaudencije (češki: Svatý Radim, poljski: Radzim Gaudenty; Libice nad Cidlinou, oko 970. - Gniezno, 1020.) bio je češki i poljski nadbiskup, metropolit, redovnik i benediktinac.[1][2][3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Sveti Radim rođen je oko 970. u Libicama nad Cidlinou, a potječe iz roda Slavnikovića. Bio je polubrat Svetog Adalberta Praškog i izvanbračni sin Slavnika, kneza Bijelih Hrvata. Zajedno sa Svetim Adalbertom Praškim krenuo je 988. u Rim, gdje je 990. s dopuštenjem pape Ivana XV. stupio u benediktinski samostan Svetih Bonifacija i Aleksija na Aventinu. Radim je tamo uzeo redovničko ime Gaudencije (latinski: Gaudentius). Zaređen je najprije za đakona, a ubrzo potom i za svećenika. Kao misionar 997. pratio je polubrata u Prusku gdje je svjedočio Adalbertovoj mučeničkoj smrti. Po povratku u Rim izvijestio je o tom događaju i bio najvažniji izvor Adalbertovog životopisa iz pera benediktinca Johannesa Canapariusa. Priključio se delegaciji Boleslava I. Hrabrog koji je od pape Silvestra II. i cara Otona III. uspio isposlovati uspostavljanje crkvene metropolije za cijelu današnju Poljsku. Car Oton III. je 1000. imenovao Gaudencija prvim nadbiskupom Gniezna (Velikopoljsko Vojvodstvo) i prvim poljskim metropolitom. Gaudencije je preminuo oko 1020. u Gnieznu. Njegove relikvije su 1039. smještene u katedralu svetog Vida, a u Gnieznu se i danas nalazi crkva koja nosi njegovo ime.[1][2][3]

Spomenik Svetog Vojtjeha (Adalberta Praškog) i Svetog Radima Gaudencija

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Župa svetog Nikole biskupa - Jastrebarsko - Svetac dana. www.zupajastrebarsko.hr. Pristupljeno 10. prosinca 2022.
  2. a b Jurčević, Josip. 11. listopada 2020. Svetac dana - Sveti Radim Gaudencije. PUT-ISTINA-ŽIVOT. Pristupljeno 9. prosinca 2022.
  3. a b Sveti Serafin, sveti Maksimilijan Celjski i sveti Radim Gaudencije. Portal vlč. Zlatka Sudca. Pristupljeno 10. prosinca 2022.