U izlučnom natjecanju sudjelovalo je 53 momčadi, odigrano je 89 utakmica i na njima postignut 341 pogodak. Izravni plasman na Svjetsko prvenstvo ostvarila je Zapadna Njemačka kao svjetski prvak, te domaćin Švedska. Po prvi puta na svjetskom prvenstvu zaigrala je i vrlo jaka reprezentacija SSSR-a (olimpijsko zlato 1956. godine) koja je tek u doigravanju bila bolja od Poljske. Mađarska reprezentacija, iako oslabljena zbog emigracije najboljih igrača nakon Mađarske revolucije 1956. godine, uspjela je izboriti plasman na prvenstvo. Zanimljivo, Afrika i Azija nisu dobile predstavnike na svjetskom prvenstvu jer su Egipat, Sudan i Indonezija odustali igrati utakmicu protiv Izraela. Naknadno je Wales kao drugoplasirana momčad 4. izlučne skupine dobio priliku da u dvije utakmice protiv Izraela izbori plasman na prvenstvo. Tako su sve četiri Britanske momčadi: Engleska, Škotska, Sjeverna Irska (pobjednici izlučnih skupina) i Wales izborili nastup u Švedskoj. Jugoslavija je ostvarila plasman na Svjetsko prvenstvo bez poraza (dvije domaće pobjede i dva neodlučena ishoda u gostima) u susretima s Rumunjskom i Grčkom. Prvenstvo su još izborili pobjednici ostalih izlučnih skupina: Francuska, Čehoslovačka, Austrija, Meksiko, Brazil, Argentina i Paragvaj koji je uspio eliminirati dvostruke svjetske prvake Urugvaj.
Šesnaest momčadi bilo je podijeljeno u četiri skupine po četiri, te je svaka momčad igrala sa svakom u skupini. Pobjeda je donosila dva boda, neodlučeni ishod jedan bod, a poraz niti jedan bod. U slučaju istog broja osvojenih bodova, o plasmanu na ljestvici nije odlučivala razlika pogodaka, već dodatna utakmica koja se morala odigrati između momčadi s istim brojem osvojenih bodova. Po dvije najbolje momčadi iz svake skupine plasirale su se u četvrtzavršnicu u kojoj se do završnice igralo kup sustavom.