TA48

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
TA48
SM Tb 78 (2).jpg
SM Tb 78
Državna pripadnost:
Austro-Ugarska
Kraljevina Jugoslavija
Kraljevina Italija
Nezavisna Država Hrvatska
Treći Reich
Austria-Hungary-flag-1869-1914-naval-1786-1869-merchant.svg
Naval Ensign of the Kingdom of Yugoslavia.svg
Flag of Italy (1861-1946) crowned.svg
War Ensign of Germany (1938–1945).svg
Naval Ensign of the Independent State of Croatia.svg
War Ensign of Germany (1938–1945).svg
Brodogradilište Stabilimento Tecnico Triestino
Kobilica položena 22. listopada 1913.
Porinuće 4. travnja 1914.
Stavljen u službu 23. kolovoza 1914.
Povučen iz službe 1918.
Ponovno stavljen u službu 1920.
Preimenovan SM Tb 78 T (1914.-1918.)
T-3 (1920.-1944.)
TA 48 (1944.-1945.)
Status Potopljen 20. veljače 1945.
Glavne osobine
Istisnina 262 t (puna 320 t)
Dužina 57,8 m
Širina 5,8 m
Gaz 1,5 m
Pogon 2 parna kotla Yarrow
2 parne turbine Parsons
5000 KS, 2 vijka
Brzina 28 čvorova
Doplov 980 nm
Posada 35-64
Naoružanje 2 brodska topa 66 mm L/30 (2xI)
1 strojnica 8 mm
4 torpedne cijevi 450 mm (2xII)

TA48 (ranije 78T i T3) bio je torpedni brod izgrađen od strane austro-ugarske mornarice 1914. Uspješno ga nasljeđuje jugoslavenska mornarica (kao dio 3. torpedne divizije), talijanska mornarica, Ratna mornarica NDH i Njemačka mornarica, a potopljen je 1945. savezničkim bombardiranjem.

Povijest[uredi VE | uredi]

Projekt[uredi VE | uredi]

Austro-Ugarska je odlučila u ožujku 1910. potpisati ugovor s pomorsko-tehničkim zavodom u Puli oko razvoja nove klase torpiljarki tipa 250 tona. Iako su se predlagale tonaže od 500 i 275 tona, presudila je cijena. Iz promidžbenih razloga projekt je nazvan "pučinska torpiljarka". Nakon neznatnih izmjena plana, u Trstu je izgrađeno osam brodova nove klase (74 T do 91 T). Po istim planovima, brodorgadilište Danubius u Rijeci je sagradilo brodove oznaka od 82 F do 97 F. Inovaciju je predstavljala parna turbina, pomoću koje su mogli razviti veću brzinu.

Prvi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Kasniji TA 48 završen je prije Prvog svjetskog rata pod imenom "SM Tb 78 T" u Rijeci te je počeo službu 23. kolovoza 1914. Tijekom rata sudjelovao je u manjim okršajima. 9. i 10. lipnja 1918. osiguravao je s pet drugih torpiljarki i jednim razaračem brodove SMS Szent Istvan i SMS Tegetthoff prilikom plovidbe na jug u svrhu planiranog napada na Otrantski baraž. No, dva talijanska torpedna čamca potopila su Szent Istvan u blizini Premude. 78 T je sudjelovao u spašavanju brodolomaca i pokušajima tegljenja Szent Istvana. U kasnijim operacijama preuzeo je dužnost patroliranja i čišćenja mina.

Između dva rata[uredi VE | uredi]

Nakon raspada Austro-Ugarske 78 je s tri ostala broda iz svoje klase i četiri druga iz slične klase dodijeljen Kraljevini SHS 1920., koja ga je formalno preuzela 1921. To su bili jedini moderni brodovi mornarice Kraljevine SHS u to doba. Nakon remonta i dogradnje preimenovan je u T-3. U razdoblju do početka rata drugi brodovi iz njegove klase, T-2 (bivši 77) i T-4 (bivši 79) su izgubljeni ili povučeni iz službe. T-3 je zajedno sa svojim sestrinskim brodom T-1 ostao do početka rata, 6. travnja 1941., u aktivnoj službi, u sastavu 3. torpedne divizije.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Tijekom Travanjskog rata, T3 se nalazio u Šibeniku. 13. travnja posada se pobunila, otkazala poslušnost i izvjesila hrvatsku zastavu.[1] Nakon raspada Jugoslavije obje torpiljarke (T1 i T3) su zarobljene 17. travnja, a preuzela ih je talijanska mornarica te ih je koristila u svrhu zaštite obale. T3 je tada prebojan u maskirne boje. Nakon kapitulacije Italije, 16. rujna 1943. Nijemci zarobljavaju T3 u Rijeci i ukrcavaju svoju posadu. Nakon manjih popravaka 16. listopada 1943. službeno ga preuzima Kriegsmarine pod oznakom TA48.[2] Nakon popravaka i zamjene naoružanja predan je Hrvatskoj mornarici. Prilikom remonta uklonjeni su mu svi torpedni aparati, a naoružan je s topovima kalibra 37 i 20 mm. Zbog toga više formalno nije mogao nositi oznaku "T" odnosno "TA" (Torpedoboot-Ausland), budući da nije imao nikakvo torpedno naoružanje. Službena primopredaja mornarici NDH uslijedila je 15. kolovoza 1944. zajedno s eskortnim brodom, prerađenim putničkim brodom G104 (bivšim "Salvore") i šest KS motornih čamaca (brzih obalnih brodova). Unatoč primopredaji, T3 je službeno i dalje bio podređen 2. eskortnoj flotili (2. Geleitflottille) 11. njemačke zaštitne divizije (11. Sicherungsdivision). Zapovjednikom je postao kapetan bojnog broda Gjuro Štrcaj.

Nakon bijega čamca KS-5 partizanima (dok su ostali brodovi planirali bijeg) 13. prosinca 1944. T3 i sve ostale brodove ponovno je preuzela Kriegsmarine. Kapetan bojnog broda Gjuro Štrcaj, kao i svi zapovjednici KS brodova, izveden je pred vojni sud zbog dezerterstva i planova bijega, no proglašeni su nedužnim i oslobođeni. Unatoč tome što je ušao u sastav Kriegsmarine, TA48 je do svog potapanja zadržao svoju hrvatsku posadu. Štrcaja su mnogo puta partizani nagovarali na prelazak na njihovu stranu s brodom, što je on više puta odbio. Zbog toga je nakon rata osuđen na smrt i smaknut. TA 48 je potopljen 20. veljače 1945. u Trstu u napadu savezničkih zrakoplova.

Olupina[uredi VE | uredi]

10. svibnja 1946. olupina je izvađena iz mora, a sljedeće godine je prodana tvrtki Tomšić & Co. 1948./49. olupina TA 48 je razrezana u Trstu.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Begić, Krešimir Miron; HOS 1941.-1945, 1998., 15. str.
  2. Z. Freivogel: Adria der Kriegsmarine in 1941-1945, Marine-Arsenal Band 40, Podzun-Pallas-Verlag, 1998, ISBN 3-7909-0640-9, str. 27-29.

Literatura[uredi VE | uredi]