Prijeđi na sadržaj

Teodor Soretić

Izvor: Wikipedija
Teodor Soretić
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 23. srpnja 1858.
Mjesto rođenja Sarajevo
Datum smrti 1. veljače 1933.
Mjesto smrti Maribor
Nacionalnost Hrvat
Puno ime Teodor vitez Soretić
Titule vitez
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1882.1918.
Čin podmaršal
Ratovi Prvi svjetski rat
Vojska Austrougarska vojska
Kraljevsko hrvatsko domobranstvo
Rod vojske pješaštvo
Jedinice 29. pješačka pukovnija
86. pješačka pukovnija
Zapovijedao oružništvo BiH
12. gorska brigada
42. domobranska pješačka divizija
1. pučko-ustaška pješačka brigada
63. pješačka divizija
Odlikovanja viteški križ Reda Leopolda

Teodor vitez Soretić (Sarajevo, 23. srpnja 1858.Maribor, 1. veljače 1933.) bio je hrvatski general austrougarske vojske i posljednji ratni zapovjednik 42. domobranske divizije.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Vojna karijera

[uredi | uredi kôd]

Rođen je kao sin Franje Soretića od Paule, austrijskog diplomata u Sarajevu. Nakon završetka Terezijanske vojne akademije pohađao je od 1877. vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. 1880. kao poručnik dodijeljen je 29. pješačkoj pukovniji, a nakon završetka Ratne škole 1886. služio je pri Glavnom stožeru, a potom u Banjoj Luci i Sarajevu. 1891. služio je pri kartografiranju i premjeri Transilvanije, a potom pri 86. pukovniji kao satnik (promaknut 1892.). 1901. postao je upravitelj niže vojne realke u Košicama. 1904. promaknut je u bojnika, a tri godine kasnije u zapovjednika bojne (bataljuna). Zbog svog poznavanja Istoka, premješten je 1912. kao pukovnik na dužnost zamjenika zapovjednika oružništva u BiH.

Prvi svjetski rat

[uredi | uredi kôd]

U listopadu 1914. preuzeo je zapovjedništvo nad 12. gorskom brigadom, kojom ja zapovijedao u prvoj srbijanskoj kampanji. U travnju 1915. postaje zapovjednik oružništva u BiH te je značajno pridonio očuvanju mira i sigurnosti. Zbog toga je imenovan general-bojnikom te je u kolovozu 1916. zapovijedao 1. pučko-ustaškom pješačkom brigadom, koju je vodio protiv Rusije u Galiciji, a od studenog 1916. na Soči protiv Italije. Ubrzo nakon toga imenovan je zapovjednikom 63. pješačke divizije u Gorici, a potom u Tirolu. Proglašen je podmaršalom 7. lipnja 1918.[1] U lipnju postaje zapovjednikom hrvatske 42. domobranske divizije, koju vodi u bitkama na Soči i kod Sedam zajednica (Sette Comuni). Između ostalog, odlikovan je i viteškim križem Reda Leopolda.

Nasljeđe

[uredi | uredi kôd]

Iza sebe je ostavio ratne zapise-dnevnike, vrijednu građu za proučavanje hrvatskog sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Literatura

[uredi | uredi kôd]