Thita

Thita ili fita^[1] je naziv za slovo glagoljice i stare ćirilice.

Koristilo se isključivo za zapis glasova u posuđenicama. Njime se bilježilo grčko slovo θ (theta), koje je predstavljalo glas /θ/ (bezvučni dentalni frikativ, kao u eng. thin i sl.). Thita se izgovarala i kao /f/.

Standard Unicode i HTML ovako predstavljaju slovo thita u glagoljici:

	Unikod		HTML		izgled ovisi o pregledniku	poveznice (engl.)
	k. točka	naziv	kod	entitet	izgled ovisi o pregledniku	poveznice (engl.)
veliko slovo thita	U+2C2A	GLAGOLITIC CAPITAL LETTER FITA	`Ⱚ`	nema	Ⱚ	detaljni podaci test preglednika
malo slovo thita	U+2C5A	GLAGOLITIC SMALL LETTER FITA	`ⱚ`	nema	ⱚ	detaljni podaci test preglednika

Napomene

↑ Nazivi glagoljskih slova izvorno su na staroslavenskome, koji ima neke glasove kojih u hrvatskome nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, »Glagoljica«, s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

Vanjske poveznice

Članak Thita koji govori o pismu je mrva: začetak enciklopedijskog članka. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Wikipedije.

[1] Nazivi glagoljskih slova izvorno su na staroslavenskome, koji ima neke glasove kojih u hrvatskome nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, »Glagoljica«, s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

[1]