Đerv

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Slovo đerv u uglatoj glagoljici

Đerv (stsl. g’ervь) je naziv za slovo glagoljice i stare ćirilice.

Izvorno se u tekstovima na staroslavenskom koristilo za zapis glasa /g’/ (umekšanog g) u posuđenicama iz grčkog, i kao oznaka za broj 30.

Na tekstovima na starom hrvatskom, njime se označavao glas /d’/, koji je u štokavskom kasnije prešao u /đ/. Međutim, većina glagoljičkih tekstova u Hrvatskoj je pisana na čakavskom, gdje je d’ prešao u j (npr. čak. meja prema štok. međa). Tako se u glagoljskim tekstovima ovim simbolom označavao prvo j koji je nastao od d’, a kasnije svaki j.

U staroslavenskom je /d’/ prešao u skup žd (mežda) koji se pisao slovima za te glasove, tako da glasova sličnih hrvatskim i nije bilo.

Standard Unicode i HTML ovako predstavljaju slovo đerv u glagoljici:

  Unikod HTML izgled
ovisi o pregledniku
poveznice
(engl.)
k. točka naziv kod entitet
veliko slovo đerv U+2C0C GLAGOLITIC CAPITAL
LETTER DJERVI
Ⰼ nema detaljni podaci
test preglednika
malo slovo đerv U+2C3C GLAGOLITIC SMALL
LETTER DJERVI
ⰼ nema detaljni podaci
test preglednika

Vrijednost đerva u hrvatskoj ćirilici, odnosno bosančici[uredi VE | uredi]

U hrvatskoj ćirilici, odnosno bosančici, slovo đerv ima dvojaku vrijednost: ono može označavati i glas ć i glas đ. U kombinaciji sa slovima л i н daje glasove lj i nj. To jest, ћл se čita lj, a ћн se čita nj. [1]

Brojčana vrijednost[uredi VE | uredi]

Slovo đerv, kao sva glagoljična slova, nosi brojčanu vrijednost. Za đerv je to 30. Dakle glagoljično slovo đerv sa nadslovnom titlom je broj 30. U ćiriličnom pismu, đerv nema brojčane vrijednosti. [2]


Izvori[uredi VE | uredi]

  • Hrvatska opća enciklopedija (sv. 3), LZMK, Zagreb 2001.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


  1. Ivan Berčić, Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, U zlatnom Pragu, Tiskom c.k. dvorne tiskarnice sinov Bogumila Haase 1860.
  2. Ivan Berčić, Bukvar staroslovenskoga jezika glagolskimi pismeni za čitanje crkvenih knjig, U zlatnom Pragu, Tiskom c.k. dvorne tiskarnice sinov Bogumila Haase 1860.