Tomás Luis de Victoria

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tomás Luis de Victoria

Tomás Luis de Victoria (Ávila, oko 1548.Madrid, 1611.), španjolski skladatelj, orguljaš, pjevač i kapelnik. Osim u Španjolskoj, neko je vrijeme djelovao i u Italiji.

Životopis[uredi VE | uredi]

Tomás Luis de Victoria rođen je u Ávili kao sedmo od jedanaestero djece u obitelji. Nakon smrti oca 1577. godine, brigu o obitelji preuzima stric Juan Luis. Prva znanja o glazbi mladi je Tomás Luis stekao kao pjevač u zboru katedrale u Ávili. Tamo su, u to vrijeme, kao maestros de capilla djelovali Gerónimo de Espinar (1550. – 1558.) i Bernardino de Ribera (1559. – 1563.). Ribera je bio jedan od najznačajnijih španjolskih skladatelja onog doba.

Victoria u dobi od oko 17 godina odlazi u Rim. Tamo nastavlja svoje obrazovanje u isusovačkoj instituciji Collegio Germanico. U to je doba Giovanni Pierluigi da Palestrina službovao kao maestro di capella u sestrinskoj instituciji Seminario Romano te je Victoria mogao doći u doticaj s njim. Victoria je u Rimu djelovao kao pjevač i orguljaš u više crkava, primjerice u crkvi S. Maria di Monserrato. Godine 1575. zaređen je za svećenika. U razdoblju od 1575. do 1577. djelovao je kao kapelnik u Collegio Germanico. U sljedećim se godinama više posvetio pastoralnom radu te brizi za bolesne i siromašne, ali je ostao aktivan i kao skladatelj.

Do 1585. Victoria je objavio osam knjiga sakralne glazbe. Godine 1583. u posveti kralju Filipu II. u Missarum libri duo izražava želju za povratkom u Španjolsku. Filip II. na tu je želju odgovorio imenovavši ga kapelanom svoje sestre Marije, udovice cara Maksimilijana II., koja se povukla u samostan Descalzas Reales u Madridu. Tamo je Victoria ostao do svoje smrti 1611. godine.

Stvaralaštvo[uredi VE | uredi]

Victoria je skladao isključivo sakralna djela s tekstovima na latinskom jeziku. Pri skladanju novih djela vrlo često je koristio materijale iz svojih ranijih skladbi. Jezgru njegova stvaralaštva čini dvadesetak misa, oko 45 moteta i druge skladbe sa specifičnim liturgijskim funkcijama – magnificati, službe za mrtve i za Veliki tjedan (uključujući tužaljke i dvije dramatske muke) te niz himana.

Njegov je stil – poput stila Orlanda di Lassa – obilježen brigom za izražajnost teksta, a njegove skladbe – poput skladbi Giovannija Pierluigija da Palestrine – odlikuje jasnoća i unutarnja logika.[1] Ponekad koristi i neke malo slobodnije skladateljske postupke čija je svrha naglašavanje važnih dijelova teksta.

U usporedbi s nekim suvremenicima – primjerice Palestrinom, Lassom i Williamom Byrdom) – Victoria za sobom nije ostavio mnoštvo djela različitih žanrova, ali je svojim stvaralaštvom uvelike utjecao na tijek europske glazbe druge polovice 16. stoljeća. Osim u Europi, njegov se utjecaj – zahvaljujući Španjolskoj kao kolonijalnoj sili – proširio i na Novi svijet.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Brown, Howard M. – Stein, Louise K., Glazba u renesansi, Zagreb: HMD, 2005., str. 321. ISBN 953-6090-24-4

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]