Turingova nagrada

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Turingova nagrada (engl. A.M. Turing Award) je godišnja nagrada koju dodjeljuje organizacija ACM odabranim osobama za njihove tehničke doprinose računarskoj zajednici. Doprinosi bi trebali biti od trajne i tehničke važnosti na polju računarstva. Većina dobitnika su računalni znanstvenici.

Nagrada je imenovana po Alanu Mathisonu Turingu, britanskom matematičaru kojeg se smatra jednim od otaca suvremenog računarstva.

Turingova nagrada se često shvaća kao "Nobelova nagrada računarstva"[1]. Sponzorirana je od strane Intela i trenutno popraćena iznosom od 100.000 US$.

Niže su popisani primatelji nagrade i područja u kojima su zaslužili priznanje. Za detalje o zaslugama pojedinih primatelja valja referirati na njih same.

Dobitnici Turingove nagrade[uredi VE | uredi]

Godina Dobitnici Citat
1966. Alan J. Perlis Za utjecaj na polju naprednih programerskih postupaka i konstrukcije jezičnog procesora
1967. Maurice V. Wilkes Profesor Wilkes je najviše poznat kao graditelj i dizajner EDSAC-a, prvog računala sa interno spremljenim programom. Izgrađen 1949., EDSAC je koristio memoriju sa odgađanjem zasnovanu na živi. Poznat je i kao autor, zajedno s Wheelerom i Gillom, sveska "Preparation of Programs for Electronic Digital Computers" iz 1951., u kojem je efektivno uveden koncept programskih biblioteka
1968. Richard Hamming Za rad na numeričkim metodama, automatskim sustavima kodiranja, te kodovima za detekciju i ispravljanje pogrešaka
1969. Marvin Minsky umjetna inteligencija
1970. James H. Wilkinson Za istraživanje u području numeričke analize kako bi olakšao uporabu visokobrzinskih digitalnih računala, nakon što je primio specijalno priznanje za svoj rad u računanjima u području linearne algebre i "unazadne" analize pogrešaka
1971. John McCarthy Predavanje Dr. McCarthya "The Present State of Research on Artificial Intelligence" je tema koja pokriva područje u kojem je postigao značajno priznanje za svoj rad
1972. Edsger Dijkstra Edsger Dijkstra je bio principijelni doprinositelj razvoju programskog jezika ALGOL kasnih 1950-ih, višeg programskog jezika koji je postao uzor za jasnoću i matematički rigor. Bio je jedan od principijelnih eksponenata znanosti i umjetnosti programskih jezika uopće, te je iznimno doprinjeo našem razumijevanju njihove strukture, prikaza, te ostvarenja. Njegovih petnaest godina objavljivanja radova opsegom obuhvaćaju sve od teoretskih članaka teorije grafova, pa do osnovnih priručnika, uvodnih tekstova te filozofskih kontemplacija u području programskih jezika
1973. Charles W. Bachman Za izvanredne doprinose tehnologiji baza podatka
1974. Donald E. Knuth Za velike doprinose analizi algoritama i dizajnu programski jezika, napose doprinosa u vidu dobro poznate četverosveščane serije "The Art of Computer Programming".
1975. Allen Newell i Herbert A. Simon U zajedničkim znanstvenim nastojanjima u vremenu od preko dvadeset godina, početno u suradnji sa J. C. Shawom u tvrtci RAND, te naknadno sa brojim fakultetskim i studentskim kolegama pri Carnegie Mellon sveučilištu, dali su osnovne doprinose polju umjetne inteligencije, psihologiji ljudske spoznaje te obradi listi
1976. Michael O. Rabin i Dana S. Scott Za njihov zajednički rad "Finite Automata and Their Decision Problem", koji je uveo koncept nedeterminističkih strojeva a koji se pokazao od iznimne važnosti. Ovaj klasični rad je bio neprestani izvor inspiracije za daljnji rad u ovom području
1977. John Backus Za duboke, utjecajne i trajne doprinose dizajnu praktičnih programskih sustava visoke razine, napose rad na programskom jeziku FORTRAN, te plodonosne radove o formalnim postupcima za specifikaciju programskih jezika
1978. Robert W. Floyd Za jasan utjecaj na metodologije za stvaranje učinkovite i pouzdane programske podrške, te za pomoć pri osnivanju sljedećih važnih poddisciplina računarstva: teorija parsiranja, semantika programskih jezika, automatska verifikacija programa, automatska sinteza programa, te analiza algoritama
1979. Kenneth E. Iverson Za pionirske napore u programskim jezicima i matematičkoj notaciji koji su rezultirali u onome što računarstvo danas poznaje kao APL, za doprinose ostvarenju interaktivnih sustava, za obrazovne uporabe APL-a, te za teoriju i praksu programskih jezika
1980. C. Antony R. Hoare Za fundamentalne doprinose definiciji i dizajnu programskih jezika
1981. Edgar F. Codd Za fundamentalne i neprekinute doprinose teoriji i praksi sustava za upravljanje bazom podataka, napose relacijskih baza podataka
1982. Stephen A. Cook Za značajno i dubokoumno unaprjeđenje razumijevanja složenosti računanja
1983. Ken Thompson i Dennis M. Ritchie Za zajednički razvoj generičke teorije operacijskih sustava te posebno za ostvarenje operacijskog sustava UNIX.
1984. Niklaus Wirth Za razvijanje niza inovativnih programskih jezika, EULER, ALGOL-W, MODULA i PASCAL
1985. Richard M. Karp Za neprekinute doprinose teoriji algoritama uključujući razvoj učinkovitih algoritama za mrežne tokove podataka te ostale kombinatorne optimizacijske probleme, za prepoznavanje sličnosti koncepta izračunljivosti u polinomnom vremenu i intuitivniog pojma algoritamske učinkovitosti, te najznačajnije, za doprinose teoriji NP-potpunosti
1986. John Hopcroft i Robert Tarjan Za fundamentalna postignuća u dizajnu i analizi algoritama i podatkovnih struktura
1987. John Cocke Za značajne doprinose dizajnu i teoriji jezičnih procesora, arhitekturi velikih sustava te razvoju računala sa smanjenim brojem instrukcija (RISC).
1988. Ivan Sutherland Za pionirske i vizionarne doprinose računalnoj grafici, počevši sa Sketchpadom pa nadalje
1989. William (Velvel) Kahan Za fundamentalne doprinose numeričkoj analizi. Jedan je od najistaknutijih stručnjaka za računanja s pomičnim zarezom. Kahan je svoje djelovanje posvetio "čineći svijet sigurnim za numerička računanja."
1990. Fernando J. Corbató Za pionirski rad u organizaciji koncepata koji su vodili ka razvoju time-sharing računalnih sustava opće namjene i velikog opsega, CTSS i Multics.
1991. Robin Milner Ta tri različita i potpuna postignuća: 1) LCF, mehanizaciju Scottove logike izračunljivih funkcija, vjerojatno prvo teoretski zasnovan a usto i praktičan alat za strojno potpomognutu konstrukciju dokaza; 2) ML, prvi jezik koji je istovremeno posjedovao polimorfnu inferenciju tipova skupa sa tipno sigurnim mehanizmom upravljanja iznimka; 3) CCS, općenita teorija konkurentnosti. Kao dodatak, oblikovao i jako uznapredovao potpunu apstrakciju, proučavanje odnosa između operacijske i denotacijske semantike.
1992. Butler W. Lampson Za doprinose razvoju raspodijeljenih, osobnih računarskih okoliša te tehnologiji za njihovo ostvarenje: radnim stanicama, mrežama, operacijskim sustavima, sustavima programiranja, zaslonima, sigurnosti i nakladništvu.
1993. Juris Hartmanis i Richard E. Stearns Za prepoznavanje utjecajnog rada koji je postavio temelje discipline računske teorije složenosti.
1994. Edward Feigenbaum i Raj Reddy Za pionirske pothvate u dizajnu i konstrukciji velikih sustava umjetne inteligencije, demonstriranje praktične važnosti i potencijalnog komercijalnog utjecaja tehnologije umjetne inteligencije.
1995. Manuel Blum Za prepoznavanje doprinosa u osnovama računske teorije složenosti te primjena u kriptografiji i provjeri programa.
1996. Amir Pnueli Za utjecajan rad koji uvodi koncept temporalne logike u računarstvo te za izvanredne doprinose verifikaciji programa i sustava.
1997. Douglas Engelbart Za inspirirajuću viziju budućnosti interaktivnog računarstva te izum ključnih tehnologija koji su je potpomogli ostvariti.
1998. Jim Gray Za poticajne doprinose u bazama podataka i istraživanju u obradi transakcija i tehničkom vodstvu prilikom sustavskog ostvarenja.
1999. Frederick P. Brooks, Jr. Za značajne doprinose računalnoj arhitekturi, operacijskim sustavima te programskom inženjerstvu.
2000. Andrew Chi-Chih Yao Kao priznanje za fundamentalne doprinose teoriji računanja, uključujući teoriju pseudoslučajnih generatora brojeva zasnovanih na složenosti, kriptografiju te komunikacijsku složenost.
2001. Ole-Johan Dahl i Kristen Nygaard Za fundamentalne ideje koje su iznjedrile objektno orijentirano programiranje, preko dizajna programskih jezika Simula I i Simula 67.
2002. Ronald L. Rivest, Adi Shamir i Leonard M. Adleman Za genijalne doprinose u praktičnoj primjeni kriptografije javnog ključa.
2003. Alan Kay Za pionirstvo mnogih ideja ukorijenjenih u suvremenim objektno orijentiranim jezicima, vođenje tima koji je razvio Smalltalk, te za fundamentalne doprinose osobnom računarstvu.
2004. Vinton G. Cerf i Robert E. Kahn Za pionirski rad na međuumrežavanju, uključujući dizajn i ostvarenje osnovnih internetskih komunikacijskih protokola, TCP/IP, te za inspirirano vodstvo u umrežavanju.
2005. Peter Naur Za fundamentalne doprinose dizajnu programskih jezika i definiciji programskog jezika Algol 60, dizajnu jezičnih procesora, te umijeću i praksi računalnog programiranja.
2006. Frances E. Allen Za pionirske doprinose u teoriji i praksi tehnika optimizirajućih prevodilačkih programa koji su postavili temelje modernih optimizirajućih prevodilačkih programa i automatskog paralelnog izvođenja.
2007. Edmund M. Clarke, E. Allen Emerson i Joseph Sifakis
2008. Barbara Liskov
2009. Charles P. Thacker
2010. Leslie Valiant
2011. Judea Pearl
2012. Shafi Goldwasser i Silvio Micali

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]