Us (glagoljsko slovo)

Us^[1] (ili oⁿs, zvano i veliki jus; stsl. ǫsъ) je naziv za slovo glagoljice i stare ćirilice.

Koristilo se za zapis glasa /ǫ/, koji se vjerojatno izgovarao kao nazalni /o/. Glas je u hrvatskim narječjima nestao i prešao u u (rǫka > ruka), a npr. u slovenskom u o (rǫka > roka). Nazalni glasovi postoje i danas u poljskom, npr. u imenu Lech Wałęsa.

Slovo nije imalo brojevnu vrijednost. Očito je nastalo spajanjem on i es.

Standard Unicode i HTML ovako predstavljaju slovo us u glagoljici:

	Unikod		HTML		izgled ovisi o pregledniku	poveznice (engl.)
	k. točka	naziv	kod	entitet	izgled ovisi o pregledniku	poveznice (engl.)
veliko slovo us	U+2C28	GLAGOLITIC CAPITAL LETTER BIG YUS	`Ⱘ`	nema	Ⱘ	detaljni podaci test preglednika
malo slovo us	U+2C58	GLAGOLITIC SMALL LETTER BIG YUS	`ⱘ`	nema	ⱘ	detaljni podaci test preglednika

Napomene[uredi | uredi kôd]

↑ nazivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Definicija glagoljice u standardu Unicode (PDF) (eng.)
Stranica R. M. Cleminsona, s koje se može instalirati font Dilyana koji sadrži glagoljicu po standardu Unicode Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2005. (Wayback Machine) (eng.)

[1] zivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

[1]