Usjevna raž
| Usjevna raž | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Magnoliophyta |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Poales |
| Porodica: | Poaceae |
| Potporodica: | Pooideae |
| Tribus: | Triticeae |
| Podtribus: | Hordeinae |
| Rod: | Secale |
| Vrsta: | S. cereale |
| Dvojno ime | |
| Secale cereale M.Bieb. | |
| Baze podataka | |
Usjevna raž (obična raž, lat. Secale cereale) je jednogodišnja biljna vrsta iz porodice trava (Poaceae, Gramineae). Samooplodna je biljka dugog dana.[1]
Osobine[uredi | uredi kôd]
Klasići sastavljeni od 2, rjeđe 3 ili 4 cvijeta, skupljeni su u skupni klas; 5 do 9 mm dug plod, pšeno, koji je sivožućkaste ili zelenkaste boje. Diploidna raž (2n = 14) ima sitnije zrno, a tetraploidna (2n = 28) krupnije. Obje te raži imaju ozimu i jaru formu, no više se uzgaja ozima (80 do 90%).
Zrno raži prosječno sadrži:
- 80,5 do 84,4% ugljikohidrata,
- 11,8 do 14,6% bjelančevina,
- 1,9 do 3% masti,
- 2,2% vlakana
- 1,8 do 2% pepela u suhoj tvari.
Raž sadrži dosta proteina te vitamina A, E i B.
Smatra se da neki njezini ekstrakti imaju antialergijsko djelovanje, što nije znanstveno dokazano.
Uzgajanje[uredi | uredi kôd]
Uspijeva do 69,5°sjeverne širine. Strna je žitarica, za koju se smatra da se počela uzgajati oko 1500. pr. Kr. na području današnje Turske. Od tada se proširila u okolna područja.
Najviše se uzgaja u planinskim i brdskim područjima. U nizinama se sije krajem rujna i početkom listopada, a u brdima početkom rujna. Izboji su pri nicanju crvenkasto-ljubičasti.
Njena upotreba u prehrambenoj industriji seže od proizvodnje brašna pa do piva i viskija.
Godine 2005. raž je u svijetu bila zasijana na 6 598 185 ha.
Kao žitarica se najviše uzgaja u sjevernoj Europi.
Najveći su proizvođači raži Rusija (1 900 000ha), Poljska (1 410 248), Ukrajina (610 000ha), Bjelorusija (580 000ha) i Njemačka (555 000 ha).
U Hrvatskoj se raž uzgaja na približno 2000 ha.[1]
Upotreba[uredi | uredi kôd]
Uzgaja se kao krmna kultura te u industriji octa.
Raž većinom služi za priređivanje vrlo ukusna, probavljiva i dugo svježega kruha, koji sadrži manje škroba pa je pogodan za prehranu dijabetičara. Koristi se i za stočnu hranu u obliku zrna (brašno, posije), te kao zelena stočna hrana u smjesi s grahoricom ili graškom.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Hrvatska enciklopedija (LZMK); broj 9 (Pri-Sk), str. 234. Za izdavača: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb 2007.g. ISBN 953-6036-39-4 nevaljani ISBN
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Secale cereale |
| Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Secale cereale |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Secale cereale |