Vaso Čubrilović

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Vasa Čubrilović)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Vaso Čubrilović kao pripadnik Mlade Bosne

Dr. Vaso Čubrilović (Bosanska Gradiška, 14. siječnja 1897. - Beograd, 11. lipnja 1990.) je bio srpski akademik i povjesničar, te političar u Kraljevini Jugoslaviji i komunističkoj Jugoslaviji.

Osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u Sarajevu. Za vrijeme gimnazijskih dana upoznao se sa Danilom Ilićem i postao član velikosrpske organizacije Mlada Bosna. Nakon što je zbog članstva u Mladoj Bosni izbačen 1914. god. iz gimnazije u Tuzli, nastavlja školovanje u Sarajevu, gdje uspostavlja kontakt s tamošnjim pripadnicima iste antidržavne organizacije.

Bio je sudionik u atentatu na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. srpnja 1914. godine u Sarajevu. Zbog maloljetnosti, sud ga je poštedio smrtne kazne i osudio na 16 godina teške tamnice, koju je izdržavao u Sarajevu. Poslije raspada Austro-Ugarske monarhije, krajem 1918. oslobođen je iz zatvora u kojem je proveo 4 i pol godine, te odmah maturira i upisuje studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prelazi potom na Univerzitet u Beogradu, gdje diplomira historiju 1922. godine. Od 1930. godine do početka Drugog svjetskog rata radio je kao docent i potom profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Na tom mjestu, s kraćim prekidom za vrijeme II. svjetskog rata, ostao je punih 40 godina.

Dana 7. ožujka 1937. je za Stojadinovićevu vladu sastavio memorandum "Istjerivanje Albanaca", s razlozima za nasilno protjerivanje albanske etničke zajednice iz Kraljevine Jugoslavije, te konkretnim prijedlozima kako da se to etničko čišćenje izvede.

Po izbijanju Travanjskog rata 1941. godine, angažiran je u Savjetu zemaljske obrane pri Vrhovnog komandi Kraljevine Jugoslavije, te je u vrijeme raspada Kraljevine Jugoslavije zarobljen u Risnu. Odatle je prebačen u Beograd, te je nakon saslušavanja u Gestapu zatočen u Logoru Banjica. Pušten je krajem 1943. godine i ostao je u Beogradu.[1]

Po oslobođenju Beograda krajem listopada 1944. god. Vaso Čubrilović je od strane komunističkih vlasti postavljen za komesara na Filozofskom fakultetu umjesto smijenjenog dekana akademika Veselina Čajkanovića.

Kao osoba bliska komunističkim vlastima - od travnja 1944. god. je on komesar za Filozofski fakultet u Beogradu - Ćubrilović dovršava početkom studenog 1944. godine memorandum sa stručnom podlogom za donošenja odluke o izgonu oko pola milijuna Folksdojčera iz Jugoslavije, te predlaže da se na takav način postupi i s drugim manjinama, koliko to politička situacija omogućuje.[2] Takvu su odluku vlasti doista i donijele, te je i provele u djelo, okončavši stoljetnu prisutnost etničkih Nijemaca u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini. Pri tome je bilo oko 170 tisuća ljudi u zatočeno u logorima za prisilni rad; od njih je - procjenjuju znanstvenici danas - 50 do 60 tisuća pomrlo uslijed teških uvjeta zatočenja.[3]

Po formiranju prve privremene vlade DFJ, kao ugledni znanstvenik, zauzeo je mjesto ministra poljoprivrede, u travnju 1945. godine. Nakon što je nekoliko mjeseci bio ministar poljoprivrede, prestao je biti član Zemljoradničke stranke i postao član Komunističke partije Jugoslavije krajem 1945. Od travnja 1946. godine prestaje biti ministar poljoprivrede i preuzima dužnost ministra šumarstva, koju obnaša do 1950. godine.

Također je bio i član Komisije za obnovu sveučilišta i inspektor za Filozofski fakultet.

Do umirovljenja 1967. godine bio je dekan Filozofskog fakulteta u Beogradu.[4]

Osnivač je Balkanološkog instituta SANU u Beogradu i njegov prvi direktor, od 1969. do 1978. godine.[5] Bio je redovni predavač na katedri Povijesti Jugoslavije, zajedno sa njenim osnivačem dr. Jovanom Marjanovićem.

Dobitnik je Oktobarske nagrade i Sedmojulske nagrade.

Nacionalnost[uredi VE | uredi]

Čubrilović je sebe - barem u mlađim danima - smatrao Jugoslavenom tj. Srbohrvatom, za razliku od svog brata Veljka koji se smatrao Srbinom. Na pitanje predsjednika suda, tijekom Sarajevskog procesa, što to znači, odgovorio je:

Wikicitati „Znači da se ne priznajem samo Srbinom i da ne moram raditi samo za Srbiju, nego i za Hrvatsku.[6]
()

[7]

Djela[uredi VE | uredi]

Autor je više znanstvenih radova iz domaće historiografije, od kojih su najznačajniji:

  • Istjerivanje Albanaca, Beograd, 1937.
  • Prvi srpski ustanak i Bosanski Srbi, Beograd, 1939.
  • Politička prošlost Hrvata, Beograd, 1940.
  • Povijest političke misli u Srbiji 19. stoljeća, Sarajevo, 1960.
  • Bosanski ustanak 1875-1878, Sarajevo, 1962.
  • Odabrani povijesni radovi, Beograd, 1966.
  • Srpska pravoslavna crkva pod Turcima od XV do XIX stoljeća, Beograd, 1967.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Ksenija Svetličić; Ljiljana Krajčić [1997.]. Vasa Čubrilović (1897.-1990.), katalog izložbe, Biblioteka Matice Srpske (srpski) pristupljeno 7. svibnja 2019.
  2. Rastoder, Šerbo. "JEDAN MANJE POZNAT ELABORAT VASA ČUBRILOVIĆA O RJEŠAVANJU MANJINSKOG PROBLEMA U NOVOJ JUGOSLAVIJI OD 3. NOV. 1944". Crnogorski anali 5-6/-2014 pristupljeno 6. svibnja 2019.
  3. VLADIMIR GEIGER (2008.). Josip Broz Tito i sudbina jugoslavenskih Nijemaca ČSP, br. 3., 801-818. Hrvatski institut za povijest pristupljeno 28. svibnja 2018.
  4. [Rastoder, Šerbo op. cit.] pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}.
  5. Vasa Čubrilović, osnivač i prvi direktor Balkanološkog instituta SANU (srpski). Balkanika. Beograd: Balkanološki institut. XXX - XXXI. (1999-2000) pristupljeno 7. svibnja 2019.
  6. Vladimir Dedijer, Sarajevo 1914, Prosveta, Beograd 1966, str. 568
  7. 120 godina od rođenja Vase Čubrilovića (srpski). GIN.BA (24. travnja 2017.) pristupljeno 7. svibnja 2019.