Prijeđi na sadržaj

Igor Mandić

Izvor: Wikipedija
Igor Mandić
Igor Mandić na Interliberu 2008.
Rođenje 20. studenoga 1939.
Smrt13. ožujka 2022.[1] (82 god.)
Zagreb, Hrvatska
Zanimanjeknjiževni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar
NacionalnostHrvat
Period pisanja1970. – 2022.
Književne vrsteesej, polemika, autobiografija, književna kritika, roman
SuprugaSlavica Mandić
Nagrade

Igor Mandić (Šibenik, 20. studenoga 1939. – Zagreb, 13. ožujka 2022.[1]), bio je književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar. Objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Bio je dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju. U lipnju 1996. je bio prvi hrvatski intelektualac koji je nakon rata otputovao u Beograd i sudjelovao u jednom tamošnjem kulturnom događaju kako bi svojim primjerom potakao normalizaciju kulturne suradnje dvije zemlje.[2] 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Bogata novinarska karijera okončana je početkom 2011. kada je dobio otkaz u Jutarnjem listu jer je u svojoj kolumni afirmativno govorio o Snježani Kordić.[3][4][5] Živio je i radio u Zagrebu gdje je i preminuo 13. ožujka 2022. godine.[1]

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
  • Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
  • Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
  • Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
  • Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
  • Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
  • 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
  • U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
  • Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
  • Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
  • Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
  • Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
Naslovnica knjige Igora Mandića Prijapov problem 1999.
  • Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
  • Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
  • Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
  • Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
  • Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
  • Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
  • Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
  • Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
  • Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
  • Prijapov problem, eseji (1999.)
  • Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
  • Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
  • Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012.)
  • Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005.)
  • Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
  • Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
  • Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
  • U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 3 n.a. 14. ožujka 2022. In memoriam: Igor Mandić (1939-2022). Novosti (samostalni srpski tjednik). Pristupljeno 14. ožujka 2022.
  2. ↑ Vuković, Siniša. 13. ožujka 2026. Deputat-diverzant. Novosti. ISSN 1845-8955. Pristupljeno 19. ožujka 2026.
  3. ↑ Bakić, Marin. 9. studenoga 2014. Igor Mandić: Pornografija vlasti jedina prava pornografija. Aktiviraj Karlovac. Pristupljeno 8. veljače 2024.. Tamo sam jako puno čačkao po jeziku a propos jezikoslovke Snježane Kordić i ostalim stvarima koje su bile nepoćudne čak i za jedan navodno liberalni Jutarnji list. I kako su me od tamo otjerali otišao sam u penziju.
  4. ↑ Mandić, Igor. 21. studenoga 2010. Svojom polemikom možda pokušava izbrisati naš identitet... Što, zapravo, hoće ta žena?. Jutarnji list. str. 19. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 4. studenoga 2015.
  5. ↑ Mandić, Igor. 5. prosinca 2010. Josipović i Tadić, predsjednici država, komunicirali su prirodno i opušteno. Zašto im nisu trebali prevoditelji?. Jutarnji list. Zagreb. str. 19. ISSN 1331-5692. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 9. veljače 2016.