Igor Mandić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Igor Mandić
Igor Mandić Interliber 2008.jpg
Igor Mandić na Interliberu 2008.
Rođenje 20. studenog 1939.
Šibenik, Hrvatska
Zanimanje književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar
Nacionalnost Hrvat
Period pisanja 1970. – danas
Književne vrste esej, polemika, autobiografija, književna kritika, roman
Supruga(e) Slavica Mandić

Igor Mandić (Šibenik, 20. studenog 1939.), književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar. Objavljuje književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.

Životopis[uredi VE | uredi]

Završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju, a 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Živi i radi u Zagrebu.

Politička stajališta[uredi VE | uredi]

Mandić je u emisiji Nedjeljom u dva rekao da je Domovinski rat bio "građanski rat" te da se nije radilo o agresiji nego o regresiji jer je bilo normalno očekivati pobunu Srba na stanje u Hrvatskoj.[1] U toj istoj emisiji je izjavio da se zalaže za ponovno političko udruženje Srba i Hrvata.[2] Protivi se neovisnosti Kosova jer je po njemu Kosmet srpska zemlja. Također je izjavio kako se protivi neovisnosti Crne Gore. Smatra da su Srbi i Hrvati "dva plemena istoga naroda" i da je za ponovno stvaranje federalne zajednice.[3]

Dio Mandićeve izjave s komemoracije u Jadovnom 26. lipnja 2011. (prema pisanju srpskih Novosti): "Ustaški koljački mentalitet još stoluje u hrvatskom narodu i to mogu vikati s nebodera na zagrebačkom Trgu Republike." ... "Dok god postoje zloćudni povici na stadionima, grafiti... a iza toga mržnja i iracionalno bjesnilo potpomognuti politikom, neće biti sreće. Što je najgore, iza svega se krije i interes cijele fašističke Europe."[4]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
  • Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
  • Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
  • Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
  • Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
  • Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
  • 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
  • U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
  • Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
  • Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
  • Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
  • Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
  • Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
  • Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
  • Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
  • Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
  • Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
  • Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
  • Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
  • Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
  • Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
  • Prijapov problem, eseji (1999.)
  • Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
  • Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
  • Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012.)
  • Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. - 2005. (Zagreb, 2005.)
  • Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
  • Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
  • Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
  • U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]