Igor Mandić
| Igor Mandić | |
|---|---|
 Igor Mandić na Interliberu 2008. | |
| Rođenje | 20. studenoga 1939. |
| Smrt | 13. ožujka 2022.[1] (82 god.) Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1970. – 2022. |
| Književne vrste | esej, polemika, autobiografija, književna kritika, roman |
| Supruga | Slavica Mandić |
Nagrade
| |
Igor Mandić (Šibenik, 20. studenoga 1939. – Zagreb, 13. ožujka 2022.[1]), bio je književni kritičar, esejist, kolumnist, polemičar. Objavljivao je književne kritike, socio-kulturološke feljtone, eseje i polemike. Bio je dugogodišnji suradnik mnogih radijskih i televizijskih postaja. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005.
Završio studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1963. godine. Od 1966. bio zaposlen u Vjesniku, kao kritičar u dnevnim novinama, kao kolumnist Vjesnika u srijedu, te interni recenzent, urednik i autor tekstova u pojedinim Vjesnikovim izdanjima. Od 1993. do 1995. pisao je kulturološke komentare za Slobodnu Dalmaciju. U lipnju 1996. je bio prvi hrvatski intelektualac koji je nakon rata otputovao u Beograd i sudjelovao u jednom tamošnjem kulturnom događaju kako bi svojim primjerom potakao normalizaciju kulturne suradnje dvije zemlje.[2] 1997. prešao u slobodne umjetnike, te je objavljivao u raznim listovima, između ostalih i u Novom Plamenu. Bio je glavni urednik novina Vjesnik (2000.). Bogata novinarska karijera okončana je početkom 2011. kada je dobio otkaz u Jutarnjem listu jer je u svojoj kolumni afirmativno govorio o Snježani Kordić.[3][4][5] Živio je i radio u Zagrebu gdje je i preminuo 13. ožujka 2022. godine.[1]
- Uz dlaku, kritike (Zagreb, 1970.)
- Mysterium televisionis, eseji (Split, 1972.)
- Gola masa, feljtoni (Zagreb, 1973.)
- Nježno srce, polemike (Zagreb, 1975.)
- Mitologija svakidašnjeg života, feljtoni (Rijeka, 1976.)
- Od Bacha do Cagea, eseji, kritike (Zagreb, 1977.)
- 101 kratka kritika (Zagreb, 1977.)
- U sjeni ocvale glazbe, polemike (Zagreb, 1977.)
- Policajci duha, polemike (Zagreb, 1979.)
- Šok sadašnjosti, eseji (Zagreb, 1979.)
- Arsen, monografija (Zagreb, 1983.)
- Književnost i medijska kultura, eseji (Zagreb, 1984.)
- Što, zapravo, hoće te žene?, feljtoni (Zagreb, 1984., Varaždin i Pula, 1985.)
- Principi krimića, eseji (Beograd, 1985.)
- Jedna antologija hrvatske poratne poezije, antologija (Prokuplje, Zagreb, 1987.)
- Zbogom dragi Krleža, polemike (Beograd, 1988.)
- Bračna kuhinja, feljtoni /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 1989.)
- Ekstaze i mamurluci, eseji (Zagreb, 1989.)
- Romani krize, kritike (Beograd, 1996.)
- Književno (st)ratište, kritike (Zagreb, 1998.)
- Za našu stvar, kritike, polemike (Zagreb, 1999.; II. prošireno izdanje, Beograd, 2001.)
- Prijapov problem, eseji (1999.)
- Između dv(ij)e vatre, kolumne (Beograd, 2000.)
- Bijela vrana, kolumne-polemike (Zagreb, 2002.)
- Sloboda lajanja i Zauzeto, Hrvat (Zagreb, 2012.)
- Hitna služba; izbor kolumni iz "Vjesnika" 1999. – 2005. (Zagreb, 2005.)
- Sebi pod kožu. Nehotična autobiografija (Zagreb, 2006.)
- Bračna kuhinja /sa Slavicom Mandić/ (Zagreb, 2006.)
- Notes - VUS 1968-1972 (Zagreb, 2007.)
- U zadnji čas. Autobiografski reality show (Zagreb, 2009.)
- Životni intervju - Večernji list Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. prosinca 2020. (Wayback Machine)
- 1 2 3 n.a. 14. ožujka 2022. In memoriam: Igor Mandić (1939-2022). Novosti (samostalni srpski tjednik). Pristupljeno 14. ožujka 2022.
- ↑ Vuković, Siniša. 13. ožujka 2026. Deputat-diverzant. Novosti. ISSN 1845-8955. Pristupljeno 19. ožujka 2026.
- ↑ Bakić, Marin. 9. studenoga 2014. Igor Mandić: Pornografija vlasti jedina prava pornografija. Aktiviraj Karlovac. Pristupljeno 8. veljače 2024..
Tamo sam jako puno čačkao po jeziku a propos jezikoslovke Snježane Kordić i ostalim stvarima koje su bile nepoćudne čak i za jedan navodno liberalni Jutarnji list. I kako su me od tamo otjerali otišao sam u penziju.
- ↑ Mandić, Igor. 21. studenoga 2010. Svojom polemikom možda pokušava izbrisati naš identitet... Što, zapravo, hoće ta žena?. Jutarnji list. str. 19. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 4. studenoga 2015.
- ↑ Mandić, Igor. 5. prosinca 2010. Josipović i Tadić, predsjednici država, komunicirali su prirodno i opušteno. Zašto im nisu trebali prevoditelji?. Jutarnji list. Zagreb. str. 19. ISSN 1331-5692. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. srpnja 2012. Pristupljeno 9. veljače 2016.
