Nenad Ivanković

Izvor: Wikipedija
Nenad Ivanković
Nenad Ivanković
Rođenje 18. ožujka 1948.
Zanimanje novinar, političar, pisac
Portal o životopisima

Nenad Ivanković (Zagreb, 18. ožujka 1948.), hrvatski novinar, političar i pisac.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Magistrirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1980.). Zapošljava se kao novinar u Vjesnikovoj kući i radi kao urednik i komentator u listu Vjesnik te tjedniku Danas. 1988. odlazi za dopisnika u Bonn, odakle izvještava za Vjesnik, Večernji list te povremeno za Hrvatsku televiziju i Hrvatski radio. Suosnivač je Njemačko-hrvatskog društva sa sjedištem u Bonnu. Kraće vrijeme bio je ministar-savjetnik u prvom hrvatskom veleposlanstvu u Bonnu (1992.), a potom se vratio dopisničkom poslu (do 1996.). Za doprinos razvoju hrvatsko-njemačkih odnosa, njemački predsjednik Roman Herzog odlikovao ga je najvišim njemačkim odličjem – Križem za zasluge [1] (1994.). Godinu dana kasnije Hrvatsko novinarsko društvo proglasilo ga je novinarom godine (za tekstove o NATO-u). Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je ordenom Danice hrvatske s likom Antuna Radića (1995.).[2]

U proljeće 1996. Postaje glavni urednik Vjesnika, voditelj HTV-ove emisije Pressklub te urednik Croatia Weekly. 2000. daje ostavku na mjesto glavnog urednika Vjesnika i počinje se baviti politikom. S Miroslavom Tuđmanom i drugima osniva Hrvatski istinski preporod (HIP), koji 2001. ulazi u Gradsku skupštinu Grada Zagreba s pet osvojenih mandata. Do kraja 2003. vodi Klub zastupnika HIP-a, a potom izlazi iz stranke i osniva euroskeptičnu stranku Samostalnost i napredak (SIN), kojoj je i prvi predsjednik.[3] Vodi devetomjesečnu kampanju poznatu pod imenom „Sir i vrhnje“.

Autor je više hrvatskih publicističkih bestselera: „Predsjedniče, što je ostalo?“ (psihološko-politički profil Franje Tuđmana), „Ratnik“ (biografija generala Gotovine), „Mesiću i Račane, zašto tako“, „Krvava zemlja“ (o ratu u Bosni i Hercegovini), „Što smo mu učinili“ (Hrvatska i Gotovina).[4]

Ivanković je osnivač HONOSa, udruge za zaštitu Domovinskog rata, boksačkog kluba „Šaka“, a bio je i direktor hrvatske nordijske reprezentacije, te dvostruki svjetski novinarski prvak u skijaškom trčanju (1988. i 2000.). Predsjednik je Zagrebačkog boksačkog saveza (u drugom mandatu) i član Skupštine Hrvatskog olimpijskog odbora.

Radi i živi u Zagrebu.

Djela[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Nenad Ivanković

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Kopija dokumeta o odlikovanju Križem za zasluge.
  2. Odluka kojom se odlikuju redqm Danice hrvatske s likom Antuna Radića, Narodne novine br. 46, 28. svibnja 1995.
  3. Nenad Ivanković osnovao novu političku stranku Samostalnost i napredak. 28. kolovoza 2004.
  4. Ante Gotovina se nadao da će ga Mesić ipak spasiti. 17. travnja 2011. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. travnja 2011. Pristupljeno 13. listopada 2011.