Vladimir Putin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Vladimir Vladimirovič Putin
Владимир Владимирович Путин
Vladimir Putin
11. premijer Rusije
trenutačno
u službi od
8. svibnja 2008.
Prethodnik Viktor Zubkov
Nasljednik Dmitrij Medvjedev
4. predsjednik Rusije
u službi
7. svibnja 2000. – 7. svibnja 2008.
(privremeni od 31. prosinca 1999. - 7. svibnja 2000.)
Prethodnik  Dmitrij Medvjedev
Nasljednik trenutni
6. premijer Rusije
u službi
8. kolovoza 1999. – 7. svibnja 2000.
Prethodnik  Sergej Stepašin
Nasljednik Mihail Kasijanov
Rođenje 7. listopada 1952.
Politička stranka Ujedinjena Rusija
Supruga Ljudmila Putina

Vladimir Vladimirovič Putin (rus. Владимир Владимирович Путин, Sankt Peterburg, 7. listopada 1952.) trenutačni je predsjednik vlade Rusije. Od 7. svibnja 2000. do 7. svibnja 2008. bio je drugi predsjednik Rusije, zamijenivši Borisa Jeljcina, nakon što je pobijedio na predsjedničkim izborima. U razdoblju od 31. prosinca 1999. do 7. svibnja 2000. godine, za vrijeme dok je prvi put obnašao premijersku dužnost, bio je i vršitelj dužnosti predsjednika Ruske Federacije.

Život i karijera[uredi VE | uredi]

Putin je rođen u Lenjingradu (danas Sankt Peterburg). Diplomirao je pravo na sveučilištu u Lenjingradu 1975. godine i potom je regrutiran u KGB. Od 1985. do 1990. radio je u Istočnoj Njemačkoj.

Nakon ujedinjenja Njemačke, Putin je vraćen u SSSR, u Lenjingrad, gdje je u lipnju 1990. godine dobio posao na Lenjingradskom sveučilištu na katedri za inozemne poslove. U lipnju 1991. postaje šef Međunarodnog odbora u Uredu gradonačelnika Sankt Petersburga. U kolovozu 1996. godine seli u Moskvu, gdje postaje član administracije predsjednika Borisa Jeljcina. Bio je šef FSB-а (jedne od službi nasljednica KGB-a) od lipnja 1998. do kolovoza 1999. godine, a također je radio kao tajnik u službi sigurnosti od svibnja do kolovoza 1999. godine.

Premijer i predsjednik[uredi VE | uredi]

Putina je Boris Jeljcin postavio na mjesto premijera u Vladi Rusije u kolovozu 1999. godine. Putin je postao peti ruski premijer u manje od 18 mjeseci. Tada nitko nije očekivao da će javnosti nepoznati Putin na tom mjestu ostati duže od njegovih prethodnika.

Jeljcinovi glavni protivnici, gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov i bivši premijer Jevgenij Primakov već su bili u kampanji za predsjedničke izbore. Putin je ubrzo izgradio reputaciju čuvara reda i zakona te nepopustljivog borca za ruske interese u ratu u Čečeniji, zbog čega je postao najpopularniji političar u zemlji. Iako nije bio član ni jedne stranke, podržao je stranku Jedinstvo koja je na izborima za Dumu u prosincu 1999. godine osvojila najveći broj glasova.

Dana 31. prosinca 1999. godine Jeljcin, neočekivano, podnosi ostavku i imenuje Putina privremenim predsjednikom. Predsjednički su izbori održani 26. svibnja 2000., a Putin je pobijedio u prvom krugu.

Zapadne kritike[uredi VE | uredi]

Nakon razdoblja političke i ekonomske anarhije tijekom vladavina Gorbačova i Jeljcina, Putinov autokratski način vladanja bio je kritiziran od zapadnih medija kao diktator ili barem potencijalni diktator.[1] Također je sličnim kritikama bio izložen radi povratka "privatizirane" imovine u vlasništvo države. Te kritike će vrhunac dostići kod uništenja Yukosa koji je bio u vlasništvu oligarha Hodorkovskog.[2]

Dok je zapadni svijet kritizirao predsjednika zbog tih poteza, oni su mu istovremeno u Rusiji donijeli popularnost kod naroda, koji se sa strahom sjećao vremena Jeljcinove vladavine (naredio je napad tenkovima na parlament) i nelegalnog bogaćenja pojedinaca.[3]

Odnosi Velike Britanije i Rusije pretrpjet će drastično pogoršanje nakon trovanja i smrti Aleksandra Litvinjenka, pukovnika ruskih tajnih službi koji je prebjegao na Otok. Rusija i njen predsjednik su potom bili izloženi žestokim zapadnim kritikama, pošto je odbijen zahtjev da se njegov navodni ubojica Andrej Lugovoj preda Velikoj Britaniji. [4] Ruska je strana taj zahtjev odbila kao neosnovan na osnovu reciprociteta, pošto je Velika Britanija odbijala predati Rusiji Borisa Berezovskog, ruskog oligarha u izgnanstvu, te je smatrala da bi se eventualnim izručenjem Lugovoja prekršio ruski ustav.[5]

Putin je 2007. kritiziran i zbog odluke o opozivu potpisa na ratifikaciji ugovora o konvencionalnim vojnim snagama u Europi.[6][7][8] U Rusiji je ovaj opoziv izglasan jednoglasno u parlamentu, a obrazložen je činjenicom da niti jedna država NATO saveza nije ratificirala ovaj ugovor.[9]

Drugi premijerski mandat[uredi VE | uredi]

Nakon što ga je 7. svibnja 2008. na mjestu predsjednika Rusije zamijenio Dmitrij Medvjedev, već sljedećeg je dana Putin po drugi put postao ruski premijer.

Putin u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Dana 23. lipnja 2007. Putin je boravio u Zagrebu, gdje je sudjelovao na Energetskom sastanku na vrhu.

Privatni život[uredi VE | uredi]

Vladimir Putin je oženjen Ljudmilom Putinom, s kojom ima dvije kćeri, Mariju i Jekaterinu. Vlasnik je psa labradora po imenu Koni.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Vladimir Putin