Nikola II., ruski car

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Nikola II.

Nikola II. (Moskva, 18. svibnja 1868. - Jekaterinburg, 17. srpnja 1918.) je bio posljednji okrunjeni ruski car, kralj Poljske i vojvoda Finske. Vladao je od 1894. pa do prisiljenog abdiciranja 1917. Završio je vladavinu za vrijeme Oktobarske revolucije 1917. kad su njega i njegovu obitelj ubili boljševici.

Puno ime bilo mu je Nikolaj Aleksandrovič Romanov (rus. Николай Александрович Романов), što označava pripadnost obitelji Romanov.

Službena titula mu je bila Nikola II., Vladar i Autokrat svih Rusa. Poznat je i po imenom Krvavi Nikola.

Bio je sin i nasljednik Aleksandra III. iz dinastije Romanovih. Supruga mu je bila Aleksandra Fjodorovna, sa kojom je imao petero djece, 4 kćeri i jednog sina.

Period njegove vladavine obilježio je ekonomski razvoj Rusije i, istovremeno, porast socijalno-političkih kontradikcija i revolucionarnih pokreta koji su doveli do revolucija 1905.1907. i 1917. U vanjskoj politici vodio je politiku ekspanzije na istok gdje je vodio rat s Japanom. U Prvom svjetskom ratu priključio se Antanti. Opće nezadovoljstvo u društvu, pojačano dugim i iscrpljujućim ratom, dovelo je do svrgavanja carskog režima u veljači 1917.

Poslije careve abdikacije, Rusija je ušla u građanski rat. Car je s obitelji interniran u Sibir, a zatim na Ural. Boljševici su Nikolu i njegovu obitelj strijeljali u sprnju 1918. u Jekaterinburgu.

Nikola Romanov kanoniziran je od strane Ruske pravoslavne crkve u izbeglištvu 1981., a u zemlji 2000.

Djeca[uredi VE | uredi]

  • Velika kneginja Tatjana Nikolajevna (rus. Великая Княжна Татьяна Николаевна) bila je druga Nikolina kćer, rođena 11. lipnja 1897. godine, a ubijena je kada i cijela njezina obitelj. Pošto je bila careva kći, bila je Velika kneginja.
  • Veliki knez i carević Aleksej Nikolajevič (rus. Наследник-Цесаревич и Великий Князь Алексей Николаевич) bio je najmlađe dijete cara Nikole. Rodio se 12. kolovoza 1904. u Peterhofu. Kako je bio jedino muško dijete, proglašen je carevićem i nasljednikom prijestolja. Vrlo često je bio bolestan i slabog zdravlja. Ubijen je od strane boljševika 17. srpnja 1918. godine.